ŽIVAHNI AVIDIJANCI

I umjetna inteligencija stvorena evolucijom

  • Autor: NJD
  • Zadnja izmjena 11.09.2010 07:42
  • Objavljeno 06.08.2010 u 13:52
mozak u posudi

mozak u posudi

Izvor: Corbis / Autor: Thom Lang/CORBIS

Američki računalni stručnjaci tvrde da se umjetni mozgovi i inteligencija mogu razviti istim evolucijskim procesom kroz koji su prošla živa bića u stvarnom svijetu

Već generacijama Avidijanci se neprimjetno kloniraju i razvijaju u kutijama. Većina njihovih mutacija prolazi nezapaženo, međutim svako toliko jedan od njih napravi neki značajan korak naprijed i sve se promijeni. Kroz više desetaka tisuća

koljena neki su razvili pamćenje, a jednoga dana mogli bi i složenu inteligenciju.

Avidijanci nisu mikrobi niti vanzemaljci već digitalni potomci Charlesa Ofrije i njegovih suradnika iz Michigan State Universityja (MSU) u East Lansingu u Sjedinjenim Državama. Žive u računalnom svijetu koji se zove Avida, a razmnožavaju se zahvaljujući kodiranim računalnim instrukcijama koje su svojevrsna zamjena za DNK. Po mnogočemu su slični živim organizmima: natječu se u borbi za resurse, razmnožavaju se, mutiraju i razvijaju se. Jednoga dana oni, ili neki drugi digitalni organizmi, mogli bi evoluirati i postati prvi oblici inteligentnog umjetnog života, tvrde autori istraživanja.

Poput mikroba, Avidijanci zauzimaju vrlo malo prostora, kratkog su vijeka, umiru i nadmeću se u borbi za opstanak. Međutim, za razliku od mikroba, njihov razvoj može se zaustaviti, obrnuti ili ponoviti, a tijek mutacija pratiti.

'Avidijanci su divni evolucijski ljubimci', kaže Ben Kerr, biolog s University of Washington u Seattleu.

No prema izvješću koje će na konferenciji u Odensi u Danskoj ovaj mjesec predstaviti Robert Pennock, filozof i računalni znanstvenik s MSU-a, čini se da bi mogli postati i mnogo više od toga – oni su navodno u nekim eksperimentima već razvili kratkotrajnu memoriju.

'Veliko je pitanje kako smo došli do toga. Naša inteligencija nije se razvila odjednom', kaže Pennock. 'Potrebni su određeni sastojci, a pamćenje je jedan od njih.'

Eksperimenti u Avidi uvijek počinju najjednostavnijim mogućim organizmima koji se mogu klonirati. Kako bi se razvijali, puštaju se u natjecateljsko okruženje u kojem je nagrada neka vrsta hrane koja im omogućuje da stvore više potomaka.

U ranim eksperimentima s pamćenjem Laura Grabowski s University of Texas-Pan American postavila je u računalni okoliš ćelije s različitim količinama hrane. Prva generacija Avidijanaca postavljena je u ćelije s minimalnim količinama. No pored njih su uređene ćelije sa sve bogatijim resursima. Avidijanci su u siromašnom okruženju živjeli i umirali kroz stotinjak generacija. Međutim, onda je jedan razvio računalnu naredbu da krene naprijed. Kada je stigao u bogatiju ćeliju počeo se brže razmnožavati.

Mnogo tisuća generacija kasnije neki od potomaka počeli su sami tragati za sve bogatijim izvorima hrane. Razvili su sposobnost uspoređivanja koncentracija hrane na sadašnjim i prijašnjim lokacijama. 'To zahtijeva određenu rudimentarnu inteligenciju', ističe Pennock. 'Morate biti sposobni procijeniti situaciju, shvatiti da se krećete u krivom smjeru, potom se preusmjeriti i ponovno ocijeniti stanje', objasnio je znanstvenik.

Budući da je taj proces sličan onome koji se kroz povijest odvijao na Zemlji, Avidijanci su zainteresirali i biologe.

Grabowski ističe da su stručnjaci u prošlosti drugačije pokušavali riješiti problem – nastojali su izravno reproducirati visoke razine inteligencije u računalu. 'Ovaj je pristup suprotan. Pokazali smo da se složeni zadaci poput memorije mogu razviti iz vrlo jednostavnih kreacija.'

Grabowski je demonstrirala i da se ovako razvijene sposobnosti mogu primijeniti u robotici. Razvila je Avidijance koji se kreću prema izvorima svjetla i potom njihov 'genom' usadila u kod koji upravlja robotom Romba. Eksperiment je uspio – Romba je bio privučen sjajem žarulja.

Pokazalo se također da procesom digitalne evolucije nastaje umjetni mozak koji je sličniji prirodnom. Jeff Clune, također iz MSU-a, uspio je pomoću načela razvojne biologije u sklopu sustava nazvanog HyperNEAT stvoriti mreže digitalnih neurona iz jednostavnih instrukcija.

U prirodi lokacija stanice u embriju određuje njezinu funkciju – hoće li postati dio tkiva srca ili živčana stanica. Na sličan način u projektu HyperNEAT lokacija svakog umjetnog neurona – određena koordinatama – definira ulogu svakog od njih.

Clune tvrdi da se tom metodom, iz relativno malog broja računalnih instrukcija tzv. 'gena', može razviti složeni mozak sa simetrijom karakterističnom za mozgove životinja i ljudi.

'Mozgovi razvijeni HyperNEAT-om imaju milijune veza, a ipak odlično obavljaju zadatke', kaže Clune. 'To će nam omogućiti da ubrzamo razvoj umjetnih živčanih mreža i otvoriti put za razvoj umjetnih mozgova koji će konkurirati prirodnima. Naravno, to je dugoročan cilj. Međutim, ova tehnologija nam omogućava da krenemo prema njemu', zaključio je Clune.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi