HUP poziva da se prije početka primjene mjere provedu SME test i procjena stvarnih troškova prilagodbe, osiguraju jasne i pravodobne upute za poduzetnike te ostavi primjeren rok za tehničku provedbu.

HUP smatra da prije uvođenja ovakve obveze treba jasno procijeniti njezin stvarni trošak, provedivost i očekivani učinak na inflaciju i zaštitu potrošača. Zbog toga HUP traži provedbu SME testa, odnosno provjeru učinka propisa na mala i srednja poduzeća kako bi se provjerilo hoće li nova pravila nerazmjerno opteretiti male i srednje tvrtke u odnosu na velike te koliko će nova mjera poduzetnike koštati, koliko će administrativnog vremena zahtijevati te je li taj teret razmjeran koristima koje se od mjere očekuju.

Što je SME test?

SME test bi trebao odgovoriti na pitanje: je li opravdano da mali frizerski salon, servis, privatna ordinacija ili trgovina s nekoliko zaposlenih ima praktički iste regulatorne zahtjeve kao veliki trgovački lanac i koliki su stvarni troškovi prilagodbe za njih. To znači procijeniti npr. trošak izmjene svih cjenika i promotivnih materijala, prilagodbe weba i IT sustava, vođenja dodatnog podatka o cijeni, administracije te učestalosti ažuriranja.

HUP upozorava da je jedan od ključnih problema predloženog modela usporedba današnje cijene s cijenom na jednom povijesnom datumu, bez prikaza promjena troškova koje su se u međuvremenu dogodile. Potrošač tako vidi razliku između dvije cijene, ali ne vidi eventualni rast nabavnih cijena, plaća, energije, najamnina, troškova financiranja i drugih ulaznih troškova poslovanja.

Takav prikaz posebno je problematičan u uslužnim djelatnostima, u kojima velik dio cijene čini trošak rada. Rast cijene usluge ne mora značiti i rast zarade poduzetnika, nego može biti posljedica povećanja troškova poslovanja.

'Transparentnost cijena nije sporna i HUP je podržava. Međutim, transparentnost ne bi smjela postati sinonim za administrativno i tehnički zahtjevnu obvezu čiji troškovi i učinci prethodno nisu dovoljno procijenjeni. Posebno je važno voditi računa o mikro i malim poduzetnicima, koji nemaju vlastite IT i administrativne odjele te će velik dio prilagodbi morati provesti sami ili angažirati vanjske izvođače',poručeno je iz HUP-a.

Kako bi nova obveza izgledala u praksi?

Nova obveza u praksi ne znači samo dopisivanje još jednog podatka na postojeći cjenik. Ovisno o djelatnosti, može zahtijevati izmjene fizičkih cjenika i jelovnika, baza artikala, blagajničkih i ERP sustava, web trgovina, oglašavanja i drugih digitalnih rješenja.

Primjerice, restoran sa stotinjak stavki morao bi prilagoditi jelovnike, cjenike, internetsku stranicu i druge kanale na kojima prikazuje cijene. Vlasnik manjeg frizerskog ili drugog uslužnog salona morao bi napraviti isto za desetke usluga i njihovih varijanti, često bez administrativne ili informatičke podrške. Mala trgovina s nekoliko tisuća artikala mogla bi biti suočena s velikim opsegom ručnih izmjena podataka i etiketa.

Web trgovine su posebno zahtjevne

Posebno su zahtjevne web trgovine, gdje promjena može podrazumijevati zahvate u bazama proizvoda, ERP-u i drugim poslovnim sustavima, razvoj i testiranje novih funkcionalnosti te angažman vanjskih IT izvođača. Kratak rok za prilagodbu dodatno povećava rizik za poduzetnike, osobito ako prije početka primjene nisu dostupne potpuno jasne i pravodobne upute za različite djelatnosti i poslovne modele.

HUP upozorava i da postojeći europski regulatorni okvir već poznaje instrument zaštite potrošača pri sniženjima kroz prikaz najniže cijene u prethodnom razdoblju. Prema podacima iz podloge HUP-a, nije pronađena usporediva opća praksa država članica EU koja bi trgovcima i pružateljima usluga nametala trajno prikazivanje dodatne cijene vezane uz jedan fiksni povijesni datum u opsegu kakav se predlaže u Hrvatskoj.