Cody McClain Brown, politolog i predavač na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, komentira za tportal izbjegličku krizu u Europi. Iz perspektive Amerikanca s hrvatskom adresom, poručuje SAD-u da bi trebao širom otvoriti vrata izbjeglicama. Prethodno, Brown je u svom blogu za HRT-ov Glas Hrvatske poručio da bi izbjeglice na svom teksaškom ranču, koji je veći od izbjegličkog kampa u Jordanu s 83.000 izbjeglica, trebao primiti bivši američki predsjednik George W. Bush
Ove godine proslavio sam 36. rođendan u Zagrebu, glavnom gradu Hrvatske. Na kraju proslave, uz pizzu, nepojedena je ostala cijela jedna torta. Netko je sretno zaključio da je tulum uspio jer smo imali hrane više nego što se pojelo. E, da... to je hrvatsko gostoprimstvo. Nikad dosta, uvijek samo više. Hrvatsko gostoprimstvo našlo se, međutim, pred izazovom europske izbjegličke krize.
Od protekle srijede u Hrvatsku je ušlo više od 30.000 izbjeglica. Većina je stigla preko pogranične Općine Tovarnik s manje od 3.000 stanovnika. Hrvatske vlasti nastojale su humano reagirati na priljev izbjeglica. Policija nije pendrecima tukla muškarce, žene i njihovu iznurenu djecu; nije bilo suzavca ni vodenih topova. Mnogi migranti transferirani su u Zagreb i smješteni na Zagrebački velesajam. Gradonačelnik je pozvao građane da prime izbjeglice u svoje domove. No broj izbjeglica ubrzao je nadišao kapacitete ove male države.
I kao u nekom lošem orvelovskom vicu, čelništvo Europske unije prošlog tjedna najavilo je da će izvanredni sastanak održati… ovog tjedna. Izbjeglička kriza naglasila je disfunkciju Europske unije i tanku fasadu europskog jedinstva. Europska desnica cvate. Nadiruće mase, uglavnom muslimanskih izbjeglica, potpiruju vatrenu nacionalističku retoriku. Njihov masovni dolazak i dalje će potkopavati autoritet Europske unije, slabeći njenu sposobnost da se nosi s ovom i budućim krizama.
Problem je u tome što Europa i dalje promatra situaciju kao krizu pojedinih država. Prvo je to bio problem Grčke, potom Makedonije i Srbije. Konačno, postao je i mađarski problem. Mađarska je zatvorila granicu novom, bodljikavom žicom, prenoseći tako problem na Hrvatsku. Naravno, ovo nije samo hrvatski problem, niti je samo europski problem. Ovo je svjetski problem.
'SAD s lakoćom može apsorbirati velik broj izbjeglica'
Četiri duge godine Hrvatska je vodila vlastiti rat protiv pobunjenika iza kojih je stala Srbija. Stotine tisuća Hrvata bili su prognanici i izbjeglice, više od 10.000 ih je poginulo. Upravo je ta kriza u Europi prva razotkrila disfunkciju Europske unije. Rat je završio tek kad se uključio SAD. Ne zagovaram daljnju unilateralnu američku intervenciju u Siriji, ali bi SAD mogao i trebao učiniti više da pomogne u rješavanju izbjegličke krize.
Amerika jednostavno mora primiti više izbjeglica. Zasad je SAD pristao primiti 20.000 izbjeglica… iduće godine. Isto toliko izbjeglica ušlo je u Hrvatsku u svega pet dana. Očito, američka ponuda da primi 20.000 izbjeglica nedostatan je odgovor na ovaj golemi problem. Osobito ako imamo u vidu to da je SAD bolje osposobljen za suočavanje s ovom krizom. Dok Europu muči anemičan gospodarski rast, američko gospodarstvo je snažno. Nezaposlenost je na svega pet posto. Veličina američkog stanovništva podrazumijeva da SAD s lakoćom može apsorbirati veliki broj izbjeglica. Usporedite 300 milijuna Amerikanaca s 4,5 milijuna Hrvata, 10 milijuna Mađara, čak i s 80 milijuna Nijemaca.
Što je najvažnije, Amerika je oslobođena tereta duboko ukorijenjenih europskih ideja o nacionalnosti i državljanstvu. Hrvat rođen u Njemačkoj tek iznimno će se smatrati Nijemcem. Sirijski izbjeglica u Njemačkoj uvijek će biti sirijski izbjeglica u Njemačkoj. Nasuprot tome, moji prapradjedovi koji su imigrirali u SAD iz Njemačke postali su Amerikanci. Cijela ideja američkog sna zasniva se na uvjerenju da svatko može postati Amerikanac. Kako bi se zaustavila izbjeglička kriza, svijetu je potrebno to da SAD dovede guste mase Iračana i Sirijaca na svoje obale. Tamo oni neće ostati izbjeglice, nego mogu, poput naših predaka, postati Amerikanci.
Još jednom, čini se da SAD mora spasiti Europu od same sebe. Ignoriranjem izbjegličke krize ona neće nestati. Poput hrvatskog gostoprimstva: nikad nisi napravio dovoljno, uvijek treba više.
