Profesor Ivan Hiti iz Varaždina, kojeg je patrijarh Irinej odlikovao ordenom svetog cara Konstantina, kaže da je prije 20 godina u Pakracu spašavao crkveno blago Srpske pravoslavne crkve, jer je smatrao da je to ljudska gesta i da nije spašavao srpsko, već svjetsko blago
Hiti je 1992. godine bio na dužnosti pomoćnika zapovjednika operativne zone Bjelovar kada je ušao u Pakrac i vidio oštećenu srpsku crkvu Vladičin dvor, a knjižno i umjetničko blago razbacano u dvorištu, dok je na stare knjige i slike padao snijeg, prenose Nezavisne.com. 'I crkva je bila minirana. Međutim, kada sam pogledao prekrasne knjige i umjetničke slike okolo i u crkvi zaboravio sam na opasnost i ušao unutra', kaže Hiti (66). Kako dalje navode, Hiti je zbog spašavanja srpskog crkvenog blaga potom u Varaždinu doživio golgotu i idućih 16 godina, sve do mirovine, nigdje se nije mogao zaposliti.
'Taj nesretni rat zovem 'građanski', iako ga ovdje zovu 'domovinski'', kaže Hiti i objašnjava da je mobiliziran i postavljen za pomoćnika operativne zone koja je pokrivala područje Virovitice, Pakraca, Daruvara, Bjelovara i da je svega 45 dana bio u ratu, jer su ga otjerali.
On kaže da se ni s jedne strane, ni sa srpske ni s hrvatske, nije vodilo računa o ženevskim propisima, a priča i kako je zapovjednik operativne zone, pukovnik Jerzečić, na njegov zahtjev da treba spašavati umjetničko blago SPC-a rekao da ima važnijih poslova. Hiti navodi da je zajedno s dvoje ljudi iz Sveučilišne knjižnice u Zagrebu pošao za Pakrac.
'Nismo imali vozilo za transport, pa sam angažirao vojne i civilne kamione. Moji momci iz brigade su skupljali spise po ulici i dvorištima i tovarili u kamione', priča bivši profesor o operaciji koja je trajala nekoliko dana. Nekoliko kamiona je prevezlo dragocjenosti SPC-a u Sveučilišnu knjižnicu u Zagrebu, a on je dobio pismenu potvrdu da se blago tamo nalazi. 'I danas posjedujem taj dokument. Fotokopiju sam poslao patrijarhu Pavlu poštom, ali nikada nisam saznao da li je on to pismo dobio', kaže Hiti, koji je odmah poslije te operacije istjeran iz hrvatske vojske i proglašen izdajnikom. Hiti kaže da je prehranjivao obitelj radeći na građevini, orao je i kopao, ali ga je najviše zaboljelo što mu Hrvatska nije zahvalila na podvigu koji je učinio i to što je čekao dva desetljeća da njegovu ljudsku gestu netko primijeti.
