Upravo taj zakon investitorima omogućava milijunske zarade, ukida važne kontrole nad prostorom i prijeti pražnjenju blagajni gradova i općina koje su ionako na izdisaju. Za razliku od Zakona o legalizaciji koji može i ne mora uspjeti bez ikakvih većih posljedica, izmjene čak 122 od 354 članka iznimno važnog Zakona o gradnji dugoročno definiraju prostor i investicije u Hrvatskoj. Izmjene se najkraće mogu opisati kao 'investor friendly' (koje ide na ruku investitoru) zbog brojnih olakšanja u proceduri dobivanja dozvola, ali Zakon je prepun spornih odredaba.

Jedna od najvažnijih izmjena jest dopuštanje etažiranja i prodaje apartmana u turističkim zonama, označenim kao T1 i T2 (razlikuju se samo po omjerima predviđenih postotaka hotela i apartmana). Sedam godina se pomoću te odredbe o zabrani etažiranja čuvala obala od apartmanizacije, a sada se ministar Branko Bačić, nasljednik Marine Matulović Dropulić u Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, odlučio odreći te zaštite, bez konkretnog obrazloženja. Dok se javnost zabavlja brojkama od 150 tisuća nelegalnih objekata i državnom zaradom od 10 milijardi kuna – iako su one potpuno proizvoljne jer u Hrvatskoj ne postoji točna evidencija nelegalnih objekata – potencijalni investitori u turističke zone u tišini čekaju izmjene zakona koji će im omogućiti milijunske zarade.

Naime, da bi udvostručili svoju zaradu, prema novim izmjenama Zakona investitori koji su kupovali zemljište u zonama T1 i T2 ne moraju ni lopatu zakopati. Primjerice, zemljište u Splitsko-dalmatinskoj županiji u tim se zonama sada prodaje po cijeni 50-80 eura za četvorni metar. Na istim lokacijama građevno zemljište vrijedi dvostruko više. Nakon izmjena Zakona kojim se dopušta etažiranje bit će moguće prodati zemljište i ostvariti zaradu do 100 posto u odnosu na cijenu koju su platili. Slična situacija je i u drugim turističkim županijama, naročito u slučaju zadarskog naselja Punta Skala, gdje će, zahvaljujući novim zakonskim uvjetima, austrijski vlasnik Falkensteiner, uprihoditi oko 440 milijuna kuna, ističe Nacional

U Hrvatskoj, naime, postoji oko 500 turističkih zona (T1 iT") koje se prostiru na više od 15 milijuna četvornih metara. Većina nije razvijena upravo zbog nemogućnosti etažiranja, a time i nemogućnosti prodaje objekata. Izmjene Zakona o gradnji to stubokom mijenjaju, a da nisu razrađeni kriteriji koji bi bili balans između starog i novog zakona, stare i novonastale situacije. Brojne nevladine udruge i stručnjaci s jedne strane zalagali su se za zabranu etažiranja kao sredstva očuvanja obale od devastacije, a s druge strane ulagači tvrdili da im je nemoguće (neisplativo) ulagati ako se zabrani prodaja.

Nacional izdvaja najvažnije izmjene Zakona o prostornom uređenju i gradnji

-dozvola etažiranja u zonama T1 i T2, čime se dopušta njihova prodaja, što je sedam godina bilo strog zabranjeno;
- više ne treba ishoditi lokacije i ostale dozvole za prenamjenu građevina, primjerice, turistički apartmani jednostavno postaju stanovi i obratno;
- župani, a ne više Ministarstvo, daju suglasnosti za detaljnije planove unutar 1000 metara od obale, čime se gubi važna poluga kontrole;
- plaćanje komunalnog i vodnog doprinosa više nije uvjet za dobivanje dozvole za gradnju;
- zgrade za gospodarsku aktivnost mogu se graditi na 100 metara od obalne crte umjesto 300 (na otocima 70 umjesto prijašnjih 100) i mogu biti dvostruko veće, imati podrum od čak 1.000 kvadrata te biti visoke pet metara;
- upotrebna dozvola mora se upisati u zemljišne knjige, ako nije upisana, smatra se da se nema, sve zgrade će to trebati učiniti;
- u zaštićenom obalnom području briše se ograničenje u naseljima za hotel od 80 kreveta i da se mora planirati: sada može biti na bilo kojem području bez ograničenja;
- investitori će moći izgraditi ceste o svom trošku na svom zemljištu, ali ih moraju predati lokalnoj upravo bez naknade; dosad im se za to plaćalo;
- investitori više ne moraju čekati okončanje spora države i lokalne uprave kako bi gradili na zemljištu, ali moraju od njih oboje dobiti suglasnost;
- skraćenje svih rokova za donošenje prostornih planova, u nekim slučajevima i za 50 posto, opće pojednostavljenje procedura;
- inspektorima je obveza podnijeti optužni prijedlog i kaznenu prijavu protiv kršitelja zakona, a ne kao dosad – samo zatvoriti gradilište;
- lokalni zavodi za prostorno planiranje po novim odredbama ne smiju izrađivati planove – to se prepušta tržištu;
- prije četiri godine uvedenim povjerenstvima koja ocjenjuju izgled neke zgrade toliko su smanjene ovlasti da ih je moguće i ugasiti;
- prije natječaja ili za koncesiju više ne treba imati lokacijsku dozvolu za projekt, nego se ona mora dobiti do potpisivanja ugovora, pa investitor ima otvorenije ruke u pregovorima o izgledu objekta;
- zemljište će se ipak moći parcelizirati i kad se po zakonu zemljište dodijeli bivšim vlasnicima, što je veliko olakšanje postupka;
- ako se izmjena radi samo na 10 posto prostora, nema prethodne rasprave, tj. isključuje se stručna javnost;
- cijene izrade planova moraju biti maksimalne komorske, što donosi pojeftinjenje;
- zgrade moraju imati energetski certifikat prije korištenja, inače je predviđena kazna od 25 tisuća kuna;
- niži plan više nije nevažeći ako je samo jedan njegovi dio neusklađen s višim planom;
- jednostavnija rekonstrukcija zgrade, jednostavnije do lokacijske dozvole, izmjena uvjeta prije i u tijeku gradnje i općenito pojednostavljenje svih procedura;
- investitori će bez natječaja moći birati tko će izrađivati planove za bilo koju vrstu gradnje za njihovo zemljište;
- otvorena mogućnost za mnogo više građevina za koje ne treba dozvola, ali tek treba donijeti uredbu na koje će se to građevine odnositi.