JOSIP JURATOVIĆ, ZASTUPNIK U BUNDESTAGU

'HDZ-ov prijedlog o ministarstvu za iseljenike je jeftina finta'

23.08.2014 u 10:41

Bionic
Reading

Josip Juratović, zastupnik SPD-a u njemačkom Bundestagu, hrvatskog porijekla, dobar je poznavatelj prilika u Hrvatskoj i susjednim zemljama, pa smo stoga iskoristili priliku da ga nakon mini turneje po zapadnom Balkanu zamolimo za kratak razgovor o aktualnim događanjima, od HDZ-ove ideje za formiranje ministarstva za Hrvate izvan Hrvatske do regrutiranja plaćenika za svjetska krizna žarišta u zemljama u okruženju, koji su prijetnja regionalnoj sigurnosti i stabilnosti

Kao njemačkog političara hrvatskog porijekla, što vas automatski čini pripadnikom hrvatske dijaspore, kako gledate na najavu HDZ-a da će osnovati ministarstvo dijaspore ako pobijedi na idućim parlamentarnim izborima? Jesu li vam poznata iskustva zapadnih zemalja sa sličnim ministarstvima?

Koliko je meni poznato, takva ministarstva na zapadu nisu uobičajena, ali ako i postoje, onda mi nije poznato da je neka zemlja postala time naprednija. Pitam se koji bi to Hrvati u domovini ili van nje trebali imati potrebu za jednom takvom institucijom. Čime bi se takva institucija trebala baviti, a što već veleposlanstva, ured za iseljeništvo i mnoštvo različitih udruga ne prakticiraju? Po meni bi to bio samo dodatni administrativni trošak ionako siromašne države. Dakle, taj prijedlog HDZ-a nije ništa doli jeftino skupljanje izbornih bodova u iseljeništvu koje već odavno ne pada na takve finte.

Hrvatska treba pozitivnu društveno-političku klimu kroz jasne privredne i socijalne programe, umjesto mlaćenja prazne slame. To bi bila najveća pomoć i motivacija iseljeništvu za veći angažman prema domovini.

Kakav je, po vašem viđenju, odnos Hrvatske prema dijaspori?

Odnos Hrvatske prema dijaspori je jako različit. Što se tiče Hrvata u susjednim zemljama, tu se Hrvatska previše bavi separatizmom, umjesto dijalogom s političkim okruženjem u tim zemljama kako bi se Hrvatima institucionalno osigurao normalan suživot u sredini u kojoj žive. Što se, pak, tiče onih drugih širom svijeta, gleda se, kao i uvijek, kako ih iskoristiti uglavnom iz ekonomskih interesa. Problem i jednih i drugih jest sto ih se stigmatizira da su isključivo zaostali desničari, što nije točno. Činjenica je da postoje i bučni desničari, dok većina Hrvata ne vidi sebe u Hrvatskoj i okreće se sredinama u kojima žive.

Posljednjih tjedana posjetili ste Srbiju i Bosnu i Hercegovinu. Srbija priželjkuje ulazak u EU, ali ne želi zanemariti suradnju s Rusijom. Kamen smutnje za efikasno provođenje takve politike postala je kriza u Ukrajini. Kako ocjenjujete trenutačnu političku situaciju u Srbiji, hoće li pregovori s EU patiti zbog odbijanja da se svrsta u red zemalja koje su uvele sankcije Rusiji?

Srbija se nalazi u jako složenoj situaciji. Ekonomski gledano je na koljenima i svaki poremećaj u globalnim ekonomskim procesima je za nju bolan. U toj situaciji Srbija je potpuno nezaštićena jer se ne nalazi ni u jednom savezu. Mislim da je bitno za Srbiju da vjerodostojno argumentira svoje poteze i strogo pazi da ne završi u mlinovima velikih sila. Ako se već odlučila za put ulaska u EU, onda je bitno da ne izgubi vjerodostojnost upravo na tom putu koji je, po meni, za Srbiju nezaobilazan.

Sa zapadnog Balkana sve više ljudi odlazi ratovati za novac u Siriju, Ukrajinu i druge krizne zone. Smatrate li to sigurnosnom prijetnjom stabilnosti? Kako spriječiti izvoz plaćenika?

Nažalost, to nije ništa novo. I bivša Jugoslavija krvarila je od kojekakvih vitezova koji su dolazili iz cijelog svijeta, velikim dijelom i uređenih država. Ti demoni koji među nama uglavnom neprimjetno žive, koriste svaku šansu da svoj krvnički sadizam i psihopatske bolesti popraćene promašenim ideologijama u društvima bezakonja iživljavaju. Novac je za njih sporedna stvar. Zato je neophodna međunarodna suradnja kako bi se takve psihopate lociralo i privelo međunarodnim sudovima. A poruka iz zemalja iz kojih oni potječu trebala bi javno glasiti da sve što čine, čine na sramotu svog naroda i da će i u svojoj domovini za sve odgovarati. Zločin ne poznaje ni naciju ni teritorij, već zločinca i žrtvu, a mi uvijek na strani žrtve. A svako tko ide u rat da bi ubijao, pa makar i pod izgovorom da ga je na to neimaština natjerala, zločinac je.

U BiH se bliže izbori. Često se govori o marginalizaciji Hrvata u BiH. HDZ najavljuje da će se odlučnije zalagati za njihova prava. Kako vi ocjenjujete položaj Hrvata u BiH?

Jao si ga onom narodu za čija prava će se zalagati stranka druge države. U svakom slučaju, ako Hrvati BiH nastave dalje takvom politikom kao što su je vodili do sada, onda će izgubiti sve. Ja bih preporučio Hrvatima u BiH da se okrenu sebi i svojoj situaciji u zemlji u kojoj žive. Hrvatska ima svoje probleme koje ne zna riješiti i ne vjerujem da im je od velike pomoći, kao što to nije ni Srbija Srbima u BiH. S nešto preko 10 posto stanovništva tražiti treći entitet, pa bio i konstitutivan narod, je apsurd.

Tu im ne pomaže ni podrška Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske, koja je ionako lažna. Jer ako Dodik ozbiljno misli što govori, onda neka prvo kaže koji dio Republike Srpske želi ustupiti Hrvatima. Osim toga, ako dvije države u državi ne funkcioniraju, zašto bi onda tri bolje funkcionirale. Dakle, Hrvati BiH moraju sami tražiti rješenja koja će im ojačati poziciju unutar BiH i stabilizirati odnose sa svim građanima BiH na cjelokupnom teritoriju.

Prvo se mora shvatiti teritorij cijele BiH kao zajednička domovina. Drugo, temelj tog društva moraju biti demokratske vrijednosti, dakle, zagarantirana osnovna ljudska prava kao što su sloboda i ravnopravnost svih građana BiH. I treće, na temelju tih vrijednosti moraju Hrvati jačati svoja prava kroz državne institucije, na primjer Dom naroda, parlament, ministarstva... pri čemu je institucionalna decentralizacija države neophodna. Uz sve to je potrebno raditi na međusobnom povjerenju. A ono je nemoguće ako će se u to miješati interesi izvana. Bili oni hrvatski, srpski, a pogotovo ne turski, pri čemu moram priznati da iako sam protiv svakog nacionalizma, imam razumijevanja za oprez muslimana, i tu će Hrvati i Srbi morati mnogo poraditi na uspostavljanju povjerenja koje je dodatno otežano pored Dodika i pogrešnom politikom HDZ-a BiH.

Vratimo se na kraju opet Hrvatskoj. Može li Hrvatska u Europskoj uniji biti most prema zapadnom Balkanu, s obzirom na situaciju koja se stvorila oko upotrebe ćirilice u Vukovaru?

Ulazak Hrvatske u EU povezan je, između ostalog, i s očekivanjem da će Hrvatska biti svjetionik ostalim zemljama u regiji. Nažalost, ponašanje Hrvatske je suprotno. Najviše iritira ponašanje politike na primjeru Vukovara, gdje se ne zna tko vodi ovu zemlju, legitimni predstavnici države ili civilne udruge.

Po meni je neprihvatljivo da si država dozvoli da skupina ratnih profitera, a koji svoje postojanje pravdaju kojekakvim akcionizmima, na ovaj ili onaj način stavlja razvoj i sudbinu cijele nacije na kocku. Za svakog tko se časno borio protiv srpskog primitivizma, pogubno je saznanje da su na njihovo mjesto sada uskočili isti primitivci s hrvatske strane. Zato je bitno da se znanstveno razjasne osamdesete i uzroci rata devedesetih. Dakle, trebali bi se skupiti znanstvenici iz Hrvatske i Srbije te uz pomoć SAD-a, Njemačke, Francuske i Rusije konačno razjasniti gdje su počinjene greške, kako nam se ne bi ponovila ista katastrofa.

Time bi javnost i politika imali zajedničku platformu po pitanju prošlosti i mogli bi se konačno baviti onim za što su izabrani; traženjem najboljih rješenja za budućnost. To su učinile i Francuska i Njemačka poslije Drugog svjetskog rata jer su shvatile (pogotovo Francuska koja je iz dva rata odnijela Pirovu pobjedu jer je za nju dala milijune žrtava) da moraju po svaku cijenu spriječiti novi rat i time su udarile temelj današnje Europske Unije.

Hrvatska i Srbija su kralježnica zapadnog Balkana i o odnosu tih dviju zemalja ovisi daljnji razvoj cijele regije
. Toga su najviše svjesni Vukovarci, hrvatski građani i srpske i hrvatske nacionalnosti. Zato ako neko želi Vukovaru dobro, onda treba činiti sve na uspostavi međusobnog povjerenja u Vukovaru, koje bi bilo primjer cijeloj regiji.

Bez izgradnje međusobnog povjerenja budućnost Hrvatske, Srbije i cijele regije je neizvjesna. Dakle, EU očekuje upravo od Hrvatske, kao pobjednika tog prije svega iznutra nametnutog rata, da isto kao što je to Francuska učinila s Njemačkom, pruži ruku Srbiji za bolju i sigurniju budućnost njihove djece. Da zajedno nađu rješenja kako zajedničkim tržištem za koje je neophodna zajednička infrastruktura, omogućiti bolju budućnost svojoj djeci. To je jedino što mogu zajedno učiniti za te silne nepotrebne žrtve zločinačke politike koja je vodila u, nadam se, posljednji balkanski rat.