PORTRET TOMISLAVA KARAMARKA

Gledali su njegov munjevit uzlet, a sada pogađaju koliko će duboko pasti

15.06.2016 u 09:00

Bionic
Reading

Da mu se ostvario plan o postizbornom preuzimanju policije, tajnih službi i represivnog aparata - a osim neobične zainteresiranosti za energetski sektor čini se da je upravo to bilo u fokusu njegovog djelovanja - Tomislav Karamarko vjerojatno ne bi doživio da ga već šest mjeseci nakon petih dobivenih izbora zaredom proglase političkim mrtvacom. Nakon niza manje bitnih uloga u politici naglo je uzletio u vrijeme kad je HDZ i Vladu napustio Ivo Sanader, munjevito se uspevši u političkoj areni unatoč tome što nikada nije bio popularan u širokoj javnosti. O njegovom političkom razvoju, uzletu i izglednom padu za tportal govore njegovi nekadašnji suradnici. Procjenjuju da mu nakon problema zbog afere Konzultantica slijede teški dani

Most je zadao Tomislavu Karamarku smrtni udarac i po kratkom postupku uništio mu snove o apsolutnoj vlasti, no još uvijek nije jasno jesu li ga oni cijelo vrijeme bušili ili je to ipak djelo ekipe iz HDZ-a koja se ohrabrila izvesti puč, prvi nakon čuvenog Mesićevog i Manolićevog sredinom devedesetih, u kojemu je - ironijom slučaja - aktivno sudjelovao i naš glavni junak.

Kako bilo, današnja ostavka na mjesto prvog potpredsjednika Vlade po svim bi ustaljenim pravilima trebala označiti kraj neuspjele akcije spašavanja Tomislava Karamarka, odnosno početak njegovog putovanja u anonimnost. Nije to bilo kakav poraz na izborima, već poprilično bolna demonstracija nemoći i nesposobnosti zadržavanja onoga za što u njegovoj stranci smatraju da im pripada prirodnim zakonima, vlasti u Hrvatskoj. A zna se kako u HDZ-u postupaju s gubitnicima: u najmanju ruku ih šutnu iz partije i uklone sve tragove njihovog prijašnjeg postojanja.

Nije ovladao strankom jer nije stavio svoje slike na zid

Doduše, za Tomislava Karamarka će i njemu najbliži suradnici kazati da nikada stvarno nije ovladao strankom, već da njegova moć izvire prije svega iz predsjedničke funkcije i navike stranačke sitneži da slijepo obožava osobu koja ih gleda s uokvirenog portreta na zidu. U Karamarkovom slučaju, ipak, to ne treba shvatiti baš potpuno doslovno.

'On je prvi predsjednik HDZ-a koji je otvoreno zabranio da se u stranačkim prostorijama vješaju njegove slike, što samo dokazuje da nije razumio kako funkcionira cijeli taj mehanizam. Nije ni odavao dojam da ga sve to previše zanima, već je puštao da struje i klanovi vode svoju politiku i ratove. To mu se obilo o glavu', kazao je za tportal jedan od najbližih suradnika šefa HDZ-a, a držao je njegovu stranu još od detroniziranja Jadranke Kosor pa sve do današnjeg početka konačnog pada.

Prevlast, kaže, izgledno preuzima frakcija koju se kolokvijalno naziva 'hercegovačko-europskom' - dakle, Milijan Brkić i struja oko Andreja Plenkovića - a njemu slijedi tek eventualno nova runda čupanja za goli opstanak u stranci.

BIOGRAFIJA TOMISLAVA KARAMARKA

- Rođen 25. svibnja 1959. godine u Zadru. Otac mu je preživio križni put.
- Osnovnu školu završava u Zadru, srednju u Zagrebu, a diplomirao je na Filozofskom fakultetu, mada nije sigurno kada.
- Kao dvadesetogodišnjak pristupa Katoličkom zboru MI. Navodno mu je 1982. zbog kleronacionalizma oduzeta putovnica na punih sedam godina, no Josip Manolić tvrdi da je u to doba bio informator Udbe. Karamarko kaže da je bio žrtva, a ne informator.
- Godine 1987. zapošljava se u Državnom arhivu, a dvije godine kasnije sudjeluje u osnivanju HDZ-a.
- Početkom devedesetih postaje šef kabineta premijeru Josipu Manoliću, zatim Franji Greguriću, a sredinom devedesetih radi u policiji i MUP-u.
- Na izborima 2000. bio je šef kampanje Stjepana Mesića, zatim njegov savjetnik za nacionalnu sigurnost, a dvije godine kasnije napušta ga i odlazi u 'privatni biznis'. Godine 2004. imenovan je za ravnatelja POA-e, 2006. za ravnatelja SOA-e. Navodno je nastavio biti vlasnikom tvrtki koje su poslovale s državom, no on odbacuje te tvrdnje.
- Nakon ubojstva Ivane Hodak, Ivo Sanader ga imenuje ministrom unutarnjih poslova. Istu dužnost obavlja i u mandatu Jadranke Kosor.
- U HDZ se ponovno učlanjuje 2011. i osvaja saborski mandat, a nakon gubitka vlasti u drugom krugu izbora pobjeđuje Milana Kujundžića. Iz stranke izbacuje Kosor, a sami je napuštaju zamjenik predsjednika Drago Prgomet i protukandidat Kujundžić.
- Uspješno vodi stranku, no na izborima koncem 2015. ostvaruje slabiji rezultat od očekivanog, mada je dobio pet izbora zaredom. Ne uspijeva osvojiti premijersku fotelju, a nakon otkrića poslovnih aranžmana s lobistima mađarskog MOL-a gubi i mjesto zamjenika premijera.
- S bivšom suprugom Enisom, kćerkom bivšeg ministra znanosti Osmana Muftića, ima dvoje djece. Dugogodišnju vezu s Anom Šarić okrunjuje brakom usred predizborne kampanje, a nedugo potom ponovno postaje otac.


Rođen prije 57 godina u Zadru, odrastao u mjestu Kruševo pokraj Obrovca i zabilježen kao jedan od osnivača HDZ-a 1989., Tomislav Karamarko ponosni je vlasnik vjerojatno najnedosljednije karijere u novijoj hrvatskoj političkoj povijesti. Početkom devedesetih najprije postaje šefom kabineta tadašnjeg premijera Josipa Manolića, potom Franje Gregurića, a nakon kratke karijere na istoj poziciji u Hrvatskom saboru, 1993. biva imenovan šefom zagrebačke policije te tri godine kasnije pomoćnikom ministra unutarnjih poslova.

'Bio je s Mesićem, Manolićem i ekipom koja se odmetnula od stranke. Nije imao glavnu ulogu, ali bio im je lojalan', opisuje sociolog Slaven Letica. S Karamarkom se dodatno zbližio početkom dvijetisućitih, u vrijeme kada ovaj postaje jedan od važnijih suradnika friškog predsjednika Stjepana Mesića, kojemu je prethodno i odrađivao predizbornu kampanju. Posebno su se družili na treninzima nanbuda, sporta koji je postao nacionalno prepoznat nakon pojave fotografije na kojoj je bio vidljivo da okuplja nevjerojatno šaren spektar političara, poduzetnika, špijuna i 'sivih eminencija'.

Voli nanbudo i košarku, a oko Mamića se pravi nevješt

'Viđali smo se tri puta tjedno po tri sata: on nije bio supertalentiran, ali je bio vrlo marljiv i uporan te je tako nadoknađivao svoje zaostatke', opisao nam je Letica Karamarkove sportske dosege prije nego što se vratio kuhanju ručka svojim unučicama.

Doduše, demonstrirao je on i druge afinitete na ovom polju: godinama je obnašao dužnost potpredsjednika Košarkaškog kluba Zagreb, čak i dok je istovremeno bio ministar unutarnjih poslova, premda mu je društvo pravio niz zanimljivih pojedinaca koji su se zbog različitih marifetluka nalazili pod istragama MUP-a, DORH-a ili USKOK-a. Otprilike tada udruga Partnerstvo za razvoj protiv njega je podnijela kaznenu prijavu jer se otkrilo da klub sponzoriraju tvrtke koje su dobivale unosne poslove upravo od MUP-a ili SOA-e. Prijava je na koncu odbačena, ali nakon serije titula Zagreb je ubrzo bankrotirao.

Što se tiče nogometa, Karamarko se najčešće pravio nevješt: prije malo više od godine dana u Splitu je doslovno izjavio da 'nema pojma tko je Zdravko Mamić', a nešto kasnije s njime je dočekivao izborne rezultate i sastajao se u osvit sudskog procesa oko potencijalno najkrupnije hrvatske kriminalne afere.

Uglavnom, šef HDZ-a zadržao se kod Mesića tek dvije godine, potom na dvije godine 'odlazi u privatni sektor', u periodu o kojem u njegovoj službenoj biografiji gotovo da ne postoje nikakvi podaci. Potom kreće u strelovit uspon u obavještajnoj zajednici sve do ravnateljskih mjesta u glavnim državnim sigurnosnim agencijama.

'O njegovim aferama iz poduzetničkog života govori se samo na jedan dan i potom kao da upadaju u bunar, što je fenomen zaista neviđen u hrvatskoj politici. Valjda će se cijeli taj koloplet oko Sobolija, Ine i ostaloga ipak istražiti', ufa se Jadranka Kosor, bivša šefica koja je Karamarku teatralno uručila člansku iskaznicu prije nego što će je ovaj izbaciti iz stranke.

'Zajedno smo sjedili u Vladi, no kao da se nismo poznavali'

Vrijedi izdvojiti da je Karamarko bio glavna tema emisije 'Latinica', jedne od onih koje nikada nisu bile prikazane: 2011. ipak je objavljeno da je bio posredni ili neposredni vlasnik Sobolija i još četiri tvrtke koje su u vrijeme ministrovanja dobivale unosne poslove s državnim tvrtkama. Puno se naziva ovdje spominjalo i još uvijek spominje, no posebno bitan očito je bio njegov tadašnji poslovni partner Ivan Baketa, kojega je (bivši) prvi potpredsjednik Vlade imenovao svojim posebnim savjetnikom za nacionalnu sigurnost.

Gotovo ništa od ovoga nije bilo poznato Jadranki Kosor famozne 2008., kada je Karamarko prvi put zasjeo u ministarsku fotelju, tvrdi ona za tportal. 'Sanader ga je doslovno izvukao iz šešira nakon ubojstva Ivane Hodak i očito je prije toga razgovarao s njime, ali i Stjepanom Mesićem, vjerujem. Zajedno smo sjedili u Vladi, no kao da se nismo poznavali: sa mnom nije kontaktirao osim kada bih ga pozvala, a i inače nije govorio osim kada je morao', prisjeća se Kosor.

'Postoji kriva percepcija da sam ga nakon gubitka parlamentarnih izbora 2011. konstantno kritizirala; ne, ja sam samo jedina imala petlje suprotstaviti se njegovim tvrdnjama da smo detuđmanizirali i dekroatizirali HDZ i Hrvatsku. Kad to više nisam mogla slušati, javno sam ga opovrgnula i podsjetila da je upravo on s Mesićem i Manolićem rušio Tuđmana i da je kasnije vodio predsjedničku kampanju Stjepana Mesića baziranu na vicevima o njegovom navodnom idolu', kaže Kosor.


'Tomislav Karamarko je rijetka pojava - nema nikakav konzistentan stav i uopće se ne zna tko je on zapravo, kakva su mu stajališta i kakav je kao čovjek. Puno toga je glumio i kao desničar i kao ljevičar, a njegovi odmaci su lažni. Osobno me više ne zanima', zaključuje Jadranka Kosor. To što je njezin nasljednik u HDZ-u 'protiv nje okrenuo bivše joj prijatelje i suradnike', kaže, najviše govori o njima samima.

Nismo dalje raspravljali o konkretnim imenima, nema previše potrebe jer se kolo sreće okreće: izvor tportala nakon maratonskog HDZ-ovog sastančenja u utorak nešto iza ponoći prenio nam je da se može očekivati ponavljanje sličnog scenarija.

'On nije isti kada se isključe kamere, duhovit je i zabavan'

'Sam Karamarko je još prije sedam dana objavio da će podnijeti ostavku i to je izrekao vrlo mirno, no razočaran je činjenicom da će ga sada najviše čerupati oni koje je u stranci osobno promovirao; Andrej Plenković, kojega je kao suradnika Jadranke Kosor ipak gurnuo u Europski parlament, Ivana Maletić, koju je lansirao u orbitu visoke politike, te Milijan Brkić, kojega je osobno postavio za glavnog tajnika stranke', govori ovaj HDZ-ovac.

'Osobno nikad nisam upoznao normalnijeg i manje taštog čovjeka u hrvatskoj politici', zaključit će svoj privatni stav nakon višegodišnjeg održavanja kontakta sa stranačkim šefom i to ne treba pripisati tek njegovom neobjektivnom pogledu; više sugovornika iz različitih stranaka, uključujući SDP i Most, za tportal je potvrdilo da je u osobnim kontaktima Tomislav Karamarko potpuno suprotan javnom dojmu koji vlada o njemu i po kojemu je uvjerljivo najnepopularniji političar, bilo da je u oporbi, bilo na vlasti.

'Pred kamerama uvijek izgleda mrk, verbalno nije naročito privlačan, a definitivno nije ni televizičan. No na suprotnoj strani stola zna biti jako društven i opušten, pa čak i duhovit. Iskreno, uvijek mi se činilo da ozbiljne odluke umjesto njega donosi supruga Ana', ispričao je jedan od vodećih ljudi Mosta koji, razumljivo, u osjetljivom političkom trenutku ne mari previše za ove rubne detalje i generalno je ponosan na to da prolazi njihov scenarij 'čišćenja' HDZ-a te uvođenja novih standarda u hrvatsku politiku. Barem kako oni to tumače.

Ipak, premda se nikad ne može dovoljno podcijeniti inteligencija prosječnog hrvatskog birača, moguće je da svoja prva mjesta na negativnim rang-listama Tomislav Karamarko ipak ima zahvaliti vlastitim lutanjima i nedosljednostima: od iznevjerenog obećanja o uvođenju unutarnje demokracije u HDZ, preko zalaganja za pravnu državu i paralelne izjave da 'za branitelje zakoni ne postoje', do zaklinjanja u generala Antu Gotovinu iako se nakon njegovog hapšenja javno hvalio da 'nikada neće otkriti kako su ga locirali'. Da ne spominjemo kako je još prošlog tjedna apelirao da se o aferi Konzultantica izjasni Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa dok je u utorak objavio da neće prihvatiti negativnu odluku i da će, liječničkim terminom, zatražiti 'drugo mišljenje'.

O detuđmanizaciji i retuđmanizaciji Hrvatske, njegovim dijametralno suprotnim projektima unutar samo deset godina, vjerojatno najbolje zna bivši predsjednik Stjepan Mesić, koji je o tome progovorio za tportal.

'Tadašnji i sadašnji Karamarko su dvije potpuno suprotne osobe. Sada se poziva na Tuđmana i provodi navodnu retuđmanizaciju, čime je pokazao da nije razumio ništa od njegove politike pomirbe. U politiku je uveo neke minorne ličnosti koje žele pocijepati hrvatski korpus jer je njegova procjena da bi na tome mogao profitirati. Čisti oportunizam', smatra Mesić. U onom prošlom dobu, kaže, njegov bivši bliski suradnik 'bio je u redu'.

Što god napravio, za neprijatelje će uvijek biti - špijunčina

'On je bio čovjek zadatka i to je korektno odrađivao. Sada kada bi sam trebao dijeliti zadatke, dovodi nam nekakve hasanbegoviće, tepeše i ostale političke gigante. Osim toga, jako se oslonio na Crkvu koja ga je podržavala, a nije bio svjestan da će se okrenuti od njega čim u drugome prepozna mogućnost za ostvarenje crkvene umjesto demokratske države', dodaje bivši predsjednik Hrvatske za tportal.

'Priklonio se retrogradnoj struji i ponaša se kao da nema ni vlastitu lijevu ruku', smatra Mesić, uz svoje tradicionalne dodatne asocijacije na Drugi svjetski rat i povezane teme.

Tomislava Karamarka iz Vlade je de facto otjerao skandal koji je prvi objavio tjednik Nacional serijom tekstova o dvojbenim obiteljskim poslovnim aranžmanima s MOL-om. Govorkalo se da su sve priče o Ani Karamarko, Josipu Petroviću i MOL-u potekle iz samog HDZ-a, ali je Milijan Brkić na izravno pitanje tportala rekao da 'veća glupost od te laži nikad nije puštena u javnost'

Samo o Karamarkovom daljnjem koprcanju vjerojatno ovisi to koliko će se afere širiti i produbljivati. Sve to izgleda puno ozbiljnije i aktualnije od insinuacija da je kao mladi (i nikad realizirani) povjesničar sredinom osamdesetih nešto sitno i pod ucjenama dojavljivao Udbi. U vrijeme tih optužbi koje je energično demantirao izgledalo mu je kao da se svijet srušio, on sam bio je vrlo bijesan i zabrinut za vlastitu političku sudbinu.

Krivo je procijenio: u vlastitim redovima to mu je samo donijelo dodatno strahopoštovanje i učvrstilo karizmu jakog igrača dok je među neprijateljima HDZ-a ionako vladao dojam da tu stranku vode - pa, špijunčine...