Uoči nedjeljnih izbora u Mecklenburg-Zapadnom Pomorju i Berlinu, na kojima njegovoj demokršćanskoj Uniji prijete teški porazi, visoki stranački dužnosnici iza zatvorenih vrata raspravljaju o tome treba li Njemačkoj takozvani Kanzlertausch, odnosno promjena kancelara, kako bi se zaustavio nagli pad potpore vladi.

Merzova popularnost pala je na samo 14 posto, a CDU/CSU prema novoj anketi bilježi povijesno niskih 18 posto. Istodobno, krajnje desni AfD vodi s 29 posto. Ta je stranka nedavno pobijedila i na izborima u Saskoj-Anhaltu, približivši se apsolutnoj većini, dok je CDU izgubio više od polovice svojih birača.

Europski i međunarodni partneri sa zabrinutošću prate razvoj događaja u zemlji koja je tijekom 16 godina vladavine Angele Merkel bila simbol političke stabilnosti. Njemačkoj sada prijeti druga brza promjena na vrhu nakon što se vladajuća koalicija Merzova prethodnika Olafa Scholza raspala u studenome 2024.

Razmjere krize potvrdila je i Merzova odluka da otkaže odlazak na Opću skupštinu UN-a. ‘Njegova je prisutnost potrebna u Berlinu’, rekao je visoki njemački dužnosnik dok se kancelar bori za politički opstanak.

Politico je izdvojio pet mogućih scenarija raspleta ove političke krize.

1. Merz podnosi ostavku nakon gubitka potpore stranke

Kancelar je za nedjelju u 17 sati sazvao ključni sastanak stranačkog vodstva, samo sat vremena prije objave izlaznih anketa. Prema medijskim izvješćima, namjerava pitati stranačke kolege podupiru li još njega i njegov reformski program. Ako je odgovor negativan, očekuje da predlože mogućeg nasljednika.

Merz time pokušava iskoristiti slabost svojih kritičara: ne postoji suglasnost o tome tko bi ga trebao zamijeniti.

Najčešće se spominje premijer Sjeverne Rajne-Vestfalije Hendrik Wüst, no u njegovoj se saveznoj zemlji u travnju održavaju izbori pa mu trenutak ne ide u prilog. Druga je mogućnost bavarski premijer Markus Söder iz CSU-a, ali ni on nema jednoglasnu potporu. Među manje izglednim kandidatima su premijer Hessena Boris Rhein i ministar unutarnjih poslova Alexander Dobrindt.

Ako nedjeljni izbori završe potpunim debaklom, nezadovoljstvo u CDU-u i CSU-u moglo bi prerasti u otvorene zahtjeve za Merzovom ostavkom. CDU-u u Mecklenburg-Zapadnom Pomorju prijeti čak i pad ispod izbornog praga od pet posto, što mu se dosad nije dogodilo ni na jednim pokrajinskim izborima.

Obračun se ne mora dogoditi odmah u nedjelju, nego tijekom idućih dana ili tjedana. Prihvati li odlazak, Merz bi o tome obavijestio predsjednika Frank-Waltera Steinmeiera, koji bi ga vjerojatno zamolio da ostane na dužnosti do izbora novog kancelara.

Pronalaženje nasljednika neće biti jednostavno. Novi kandidat trebao bi dobiti glasove koalicijskog partnera SPD-a, koji bi zauzvrat vjerojatno tražio ustupke i ponovno pregovaranje o koalicijskom sporazumu. Merz bi zato još mjesecima mogao ostati tehnički kancelar i predstavljati Njemačku, primjerice u pregovorima o proračunu EU-a.

Dodatan je problem tanka većina vladajućih u Bundestagu. U tajnom glasovanju uvijek postoji opasnost od neposlušnih zastupnika, što je iskusio i sam Merz pri prvom krugu izbora za kancelara.

2. Izglasavanje nepovjerenja

Pritisak iz stranke sam po sebi ne može prisiliti Merza na ostavku. Njemački ustav kancelaru zbog povijesnih razloga jamči vrlo stabilan položaj.

Prisilno ga se može smijeniti samo konstruktivnim izglasavanjem nepovjerenja, što znači da parlament istodobno mora izabrati njegova nasljednika.

Takav je scenarij malo vjerojatan. CDU/CSU bi rušenjem vlastitog kancelara u parlamentu ostavio loš dojam u javnosti, a nije jasno ni koji bi kandidat uz tanku koalicijsku većinu mogao odmah osigurati potrebne glasove. Prije toga bi gotovo sigurno bili potrebni pregovori sa SPD-om.

3. Merz traži glasovanje o povjerenju

Merz bi mogao sam zatražiti glasovanje o povjerenju kako bi dokazao da i dalje ima dovoljnu potporu koalicije ili otvorio put prijevremenim izborima. Posljednji je to učinio Scholz u prosincu 2024.

Izgubi li glasovanje, Steinmeier može raspustiti Bundestag u roku od 21 dana, ali samo na Merzov prijedlog. U tom bi razdoblju parlament mogao izabrati i novog kancelara ako se brzo okupi većina.

S obzirom na trenutačnu snagu AfD-a u anketama, ni CDU ni SPD nisu zainteresirani za nove izbore, pa ni ovaj scenarij nije osobito izgledan.

4. Nasljednik uz potporu krajnje desnice

Merzov nasljednik teoretski bi mogao osigurati većinu uz neizravnu potporu AfD-a i voditi manjinsku vladu, ili s tom strankom sastaviti koaliciju.

CDU/CSU i AfD zajedno bi imali komotnu većinu, no takav bi potez srušio politički ‘vatrozid’ kojim se njemačke etablirane stranke ograđuju od krajnje desnice.

Za velik dio vodstva CDU-a ta je mogućnost neprihvatljiva. I Merz je odbacio ostanak na vlasti uz potporu AfD-a, zbog čega je takav rasplet vrlo malo vjerojatan.

5. Merz ostaje na vlasti

Za razliku od razdoblja nakon izbora u Saskoj-Anhaltu, kada je djelovao obeshrabreno i održao neuvjerljiv govor u Bundestagu, Merz sada pokazuje da se namjerava boriti za položaj.

Njegovu je poziciju donekle ojačalo pismo osmorice demokršćanskih premijera, među kojima su Wüst i Rhein, ali ne i Söder. Poručili su da su Njemačkoj potrebni ‘pouzdanost i djelovanje’, a ne ‘rasprave o kadrovima’.

U pismu se spominju i izbori koji se iduće godine održavaju u Francuskoj, Italiji, Poljskoj, Španjolskoj i Grčkoj te se upozorava da je Europi potrebna ‘stabilna i snažna Njemačka’.

To ipak nije bezrezervna potpora Merzu: kancelarovo se ime u dokumentu uopće ne navodi, a pismo bi moglo biti pokušaj smirivanja unutarnjih sukoba prije nedjeljnih izbora. Istodobno pokazuje da među vodećim ljudima stranke zasad možda nema dovoljno volje za njegovu smjenu.

Umjesto rušenja kancelara, CDU bi mogao zbiti redove i pokušati vratiti birače pritiskom na SPD da prihvati odlučnije socijalne reforme.