Francuska istražuje novi okvir odvraćanja koji bi omogućio privremeno raspoređivanje borbenih aviona Rafale s nuklearnim oružjem u savezničke europske zračne baze kako bi otežala ciljane napade potencijalnih protivnika. Donosimo više o francuskom planu jačanja kredibiliteta strateškog odvraćanja te koja europska zemlja im je 'zapela za oko' u nakani raspoređivanja svojih najmoćnijih aviona naoružanih nuklearnim bojnim glavama
Francuski RTL izvijestio je ovih dana kako bi borbeni avioni Rafale, opremljeni nuklearnim oružjem, mogli periodično djelovati iz belgijskih zračnih baza, nakon novog prijedloga francuskog predsjednika Emmanuela Macrona o proširenju francuske suradnje s europskim partnerima u području nuklearnog odvraćanja. U praktičnom smislu, okvir omogućuje privremeno raspoređivanje elemenata francuskih strateških zračnih snaga u savezničke zemlje, potencijalno uključujući Belgiju, Njemačku, Nizozemsku, Poljsku, Dansku, Švedsku, Grčku i Ujedinjeno Kraljevstvo, uz održavanje nacionalne kontrole nad nuklearnim oružjem.
Kako je pojašnjeno, takvo raspoređivanje događalo bi se tijekom vježbi, demonstracija odvraćanja ili aktivnosti strateške signalizacije. Cilj je ojačati kredibilitet nuklearnog odvraćanja diljem Europe demonstracijom sposobnosti raspršivanja zrakoplovstva sposobnog za nuklearno oružje po više zračnih baza.
Desetljećima se većina europskih država oslanjala prvenstveno na američki nuklearni kišobran, unutar NATO-a, za strateško odvraćanje od nuklearnih prijetnji. Međutim, zabrinutost zbog geopolitičkih napetosti, ruske invazije na Ukrajinu u velikim razmjerima i neizvjesnosti oko dugoročnih američkih sigurnosnih obveza potaknuli su nekoliko europskih vlada da razmotre komplementarne aranžmane odvraćanja. Francuska, koja je jedina država s nuklearnim oružjem unutar Europske unije otkako je Ujedinjeno Kraljevstvo napustilo blok 2020. godine, predložila je stoga proširenje strateške relevantnosti svog odvraćanja na savezničke zemlje.
Macron je također najavio da Francuska namjerava povećati broj nuklearnih bojnih glava u svom arsenalu s trenutne razine od manje od 300, iako nije objavljena točna buduća brojka, što označava prvo povećanje francuskog nuklearnog arsenala od početka 1990-ih. Francuska je također naznačila da u budućnosti više neće javno otkrivati točnu veličinu svojih nuklearnih zaliha.
Kontinuirana sposobnost odmazde
Valja pojasniti da je francuski sustav nuklearnog odvraćanja strukturiran oko dvije glavne operativne komponente osmišljene kako bi se osigurala kontinuirana sposobnost odmazde. Prva komponenta je element na moru koji se sastoji od balističkih projektila raspoređenih na podmornicama na nuklearni pogon. Ove podmornice klase Triomphant nose balističke projektile M51.2 posobne za domet veći od 8000 kilometara, a opremljene su s više nuklearnih bojevih glava. Barem jedna od četiri podmornice stalno je u operativnoj patroli u Atlantskom oceanu, osiguravajući trajnost pomorskog odvraćanja.
Druga komponenta je borbeni zrakoplov Rafale kojim upravljaju Strateške zračne snage i pomorsko zrakoplovstvo, a koji bi mogao nositi krstareće nuklearne rakete tipa ASMP-A. Ovi avioni mogu provoditi udarne misije dugog dometa i pružiti fleksibilnost za signalizacijske misije i vidljive demonstracije nuklearnih sposobnosti. Uz to, ova zračna komponenta pruža operativnu osnovu za potencijalno raspoređivanje u savezničke zemlje unutar novog okvira prednjeg odvraćanja.
Rafale u tipu B predstavlja glavni borbeni zrakoplov dodijeljen zračnoj komponenti francuskog nuklearnog odvraćanja, budući da je certificiran za nošenje krstareće nuklearne rakete koja ima domet veći od 500 kilometara i nosi termonuklearnu bojevu glavu TNA, s procijenjenim prinosom do 300 kilotona. Prema procjenama analitičara s belgijskog portala Army Recognition, ti Rafalei mogli bi se rasporediti u partnerske zračne baze na ograničena razdoblja radi provođenja vježbi, trenažnih misija ili demonstracija odvraćanja.
Takva raspoređivanja mogu uključivati i zajedničke vježbe sa savezničkim konvencionalnim snagama koje sudjeluju u aktivnostima vezanim uz odvraćanje. Francuska je također otvorila mogućnost savezničkom osoblju da sudjeluje u posjetima strateškim nuklearnim instalacijama kako bi ojačala kredibilitet svog prijedloga, a istovremeno zadržala samo nuklearno oružje pod francuskom kontrolom. Belgija je pak identificirana kao jedna od zemalja koje bi mogle igrati operativnu ulogu u ovom okviru, a političke reakcije unutar zemlje ukazale su na opreznu otvorenost prema ispitivanju prijedloga.
Belgijski ministar vanjskih poslova Maxime Prévot naznačio je da proširenje francuskog nuklearnog kišobrana na europske partnere izgleda kao konstruktivna inicijativa, naglašavajući pritom da cilj ostaje odvraćanje, a ne priprema za rat. U praktičnom smislu, sudjelovanje bi moglo uključivati francuske zrakoplove opremljene nuklearnim oružjem koji djeluju iz belgijskih zračnih baza poput Kleine-Brogela ili Florennesa tijekom vježbi ili privremenog raspoređivanja kao dio zajedničkog sporazuma o zaštiti.
Belgijske zalihe nuklearnih bombi
Ministar je također naglasio da se Belgija ne priprema za ulazak u sukob te da bi suradnja prvenstveno odražavala solidarnost među europskim saveznicima. Belgijski premijer Bart De Wever potvrdio je da je Belgija spremna blisko surađivati s Francuskom na jačanju odvraćanja i europske obrambene politike, dok je njegova vlada odobrila okvir suradnje koji ne zahtijeva neposredna velika financijska ulaganja.
Belgijske vlasti također su naznačile da bi sudjelovanje moglo pružiti dodatnu operativnu stručnost i ojačati postojeće sudjelovanje zemlje u NATO-ovim sporazumima o dijeljenju nuklearnog oružja. Unutar NATO-a, nekoliko europskih država ima američke nuklearne bombe na svom teritoriju, dok neki borbeni avioni održavaju sposobnost njihove isporuke ako to zahtijevaju odluke saveza. Vjeruje se da Belgija ima najmanje desetak američkih nuklearnih bombi B61 pohranjenih u vojnim objektima u Kleine-Brogelu. Stoga bi moguće raspoređivanje francuskih zrakoplova Rafale s nuklearnim krstarećim raketama stvorilo usporediv operativni aranžman koji uključuje drugog saveznika s nuklearnim oružjem.
Međutim, francuska inicijativa razlikuje se od NATO-ove nuklearne inicijative jer ne uključuje zajedničko donošenje nuklearnih odluka. U prijedlogu, nuklearno oružje ostalo bi pod isključivom francuskom vlašću i ne bi se prenosilo na partnerske zemlje. Saveznički teritorij služio bi kao lokacija za privremeno razmještanje, a ne kao skladištenje ili operativna kontrola nuklearnog oružja, čime bi se očuvala suverena priroda francuske doktrine odvraćanja.
Uključene zemlje dobile bi dublju integraciju u europsko planiranje odvraćanja i povećanu izloženost operativnim postupcima povezanim s misijama nuklearne signalizacije. Zajedničke vježbe mogle bi uključivati savezničke konvencionalne snage koje djeluju uz francuske postrojbe strateškog zrakoplovstva, pružajući pristup operativnom znanju koje su razvile francuske strateške snage bez potrebe za razvojem neovisnih nuklearnih sposobnosti.
O svemu odlučuje - Macron
Okvir suradnje o kojem su raspravljali Francuska i njezini partneri opisan je kao ad hoc aranžman koji ne zahtijeva neposredna ulaganja u novu nuklearnu infrastrukturu. Umjesto toga, oslanja se na privremeno raspoređivanje, vježbe i koordinacijske aktivnosti, što komplicira izračune ciljanja za potencijalne protivnike. Za manje europske države takva suradnja može ojačati kredibilitet nacionalne obrane povezivanjem njihovog teritorija sa širim položajem nuklearnog odvraćanja.
Predsjednik Emmanuel Macron naglasio je da će odluka o upotrebi francuskog nuklearnog oružja ostati isključivo u rukama francuskog šefa države. Čak i ako se francuski nuklearni Rafale B privremeno rasporede na saveznički teritorij, partnerske zemlje neće sudjelovati u donošenju nuklearnih odluka. Ovo načelo odražava dugogodišnju doktrinu francuskog odvraćanja, koje je oduvijek bilo pod strogim nacionalnim zapovjedništvom.
Francuska je povijesno razvijala svoje nuklearne snage kako bi osigurala puni suverenitet nad strateškim donošenjem odluka neovisno o NATO-ovim strukturama nuklearnog planiranja. Okvir za prednje raspoređivanje stoga bi odražavao postojeću američku doktrinu koja omogućuje multinacionalnu operativnu suradnju uz očuvanje nacionalne kontrole nad nuklearnim oružjem. Belgijsko sudjelovanje ostalo bi ograničeno na vježbe, operativnu koordinaciju i primanje raspoređivanja, budući da zapovjedna vlast nad nuklearnim oružjem ostaje u potpunosti francuska ili pak američka, ovisno o mnogo čemu.