U razmaku od nekoliko sati s terase mosorske zvjezdarnice snimao je ovaj svjetlosni fenomen koji se događao iznad olujnog sustava nad Italijom, javlja Dalmacija danas.

Prema procjeni ovog fotografa, vatrenjaci su bili na udaljenosti od 329 do gotovo 500 kilometara. Ovi posljednji stvoreni su iznad olujnih kumulonimbusa nad talijanskom regijom Toskanom.

Vatrenjak nastaje na visini od oko 70 kilometara kao kratkotrajna svjetlosna pojava u obliku vatrenih plamenova usmjerenih dolje. Pojava može dosezati 90-100 kilometara visine, dakle sve do ionosfere. To je pojava prvenstveno crvene boje, iz čijeg se gornjeg dijela izdvajaju ogranci poput plamenova spuštajući se u niže slojeve atmosfere, čak do 25-30 kilometara u stratosferu, i pritom postaju plavkasto obojeni.

Proizvodi ih grmljavinski oblak izuzetno jakih električnih pražnjenja prema tlu i obično se javljaju zajedno. Većinom su udruženi sa snažnim pozitivnim električnim pražnjenjima između oblaka i tla, što naglo jača električno polje u srednjoj atmosferi nad oblakom, iznad granične vrijednosti dielektričnog praga za atmosferu. Drugim riječima, iznad grmljavinskog oblaka nastane ogromna električna iskra (na visini od oko 70 kilometara), čiji se ionizirani kanali, poput snopa niti, šire u više i niže slojeve.

Nisu popraćeni čujnom grmljavinom, ali mogu proizvesti zvučne valove vrlo niskih frekvencija (oko 1 Hz) na koje ljudsko uho nije osjetljivo. Međutim ti infrazvučni signali mogu se detektirati posebnim prijemnicima čak stotine, pa i tisuće kilometara daleko od izvora.