'Vidi se, arhitekt nije štedio', smiju se naši domaćini iz Lučke uprave Split: ravnatelj Vice Mihanović, u javnosti ipak poznatiji kao donedavno vrlo aktivan HDZ-ovac, potom njegov zamjenik Ante Martinis, koji je nekad bio gradski vijećnik splitskog SDP-a, a tu je i inženjer iz tvrtke Lavčević, Hrvoje Srdelić.

Arhitekt kojega spominju jest cijenjeni Ivan Vulić, koji iza sebe ima mnoštvo zapaženih radova – između ostalog i vrlo uspjelu novu terminalsku zgradu splitskog aerodroma – a ovdje, u splitskoj luci, također se vidi njegov potpis. Recimo, na krovu objekta koji je potpuno dostupan javnosti i s cijelim nizom zanimljivih sadržaja.

Kao i kod splitskog aerodroma, točno se vidi da je i ovdje investitor javnog tipa, pa za razliku od kakvog koncesionara ili privatnog developera ima slobode i prostora razmahati se, ne držeći se strogo kriterija profita i isplativosti. Daleko od toga da je novi splitski terminal ekstravagantan i ultraluksuzan, dapače. On je samo primjer toga kako trebaju izgledati javne investicije.

A Lučka uprava Split, državna tvrtka koja ga je izgradila, također je po mnogočemu specifična: ondje već desetljećima u skladnoj simbiozi žive i rade mnogi HDZ-ovci i SDP-ovci, pri čemu ravnateljska fotelja uvijek pripada predstavniku stranke koja je na vlasti u državi. Dok je HDZ-a, izvjesno je, bit će i Vice Mihanovića.

No za razliku od mnogih, ova državna tvrtka radi kao sat: dobro i uredno posluje, prošle godine primila je rekordnih šest milijuna putnika i preko milijun vozila, a u svakom trenutku priprema ili izvodi nekoliko ozbiljnih investicija. Osim gradilišta koje su posjetili reporteri tportala, tu je opsežan projekt proširenja i preuređenja obližnjeg Gata svetog Petra, vrijedan oko 25 milijuna eura, potom druga faza pristaništa u Resniku pored splitskog aerodroma, pa velika ribarska luka u Komiži, a iza ugla je i 50 milijuna eura vrijedan strateški projekt izgradnje luke za brodski prijevoz kamiona na Stinicama, na sjevernoj obali splitskog poluotoka.

Koncentrirali smo ipak na novi međunarodni terminal, zapravo ne odviše veliku zgradu izgrađenu u gabaritima objekta koji je na istom mjestu postojao potpuno beskorisno. Na njoj dominiraju žuta boja i crna staklena fasada, no da bi se došlo do nje, najprije treba proći kroz golem portal.

Bregana na moru

'Je li ovo moglo biti veće?' podbadamo Mihanovića i Martinisa nakon što smo zakoračili kroz zbilja velik granični prijelaz, neku vrstu Bregane na moru. Pet traka za kamione, ograde, kućice za policiju, konstrukcija dostojna najviših standarda Schengena nedavno je niknula usred splitske luke. Na čuđenje mnogih.

'Kad smo pripremali projekt i kad je trajalo programiranje, Hrvatska još nije bila ni blizu ulaska u Schengen, pa su i zahtjevi bili drugačiji. I ovaj objekt, kao i cijeli terminal, danas su doista možda malo predimenzionirani, ali u tom trenutku moralo se raditi po ulaznim podacima koje nam je dostavljao MUP', iskren je Mihanović.

'Ali dobro je da je terminal multifunkcionalan: kad nije u funkciji, cijela ova zona otvorena je i za domaći i za međunarodni promet unutar Schengena', objašnjava nam Martinis.

Na prostoru od desetak tisuća kvadrata postavljene su pomične ograde, uređen improvizirani kružni tok, reguliran je promet i sva je prilika da će rampe terminala biti podignute gotovo pa uvijek. Zapravo, ne pamtimo kad je zadnji put u Split uplovio neki brod koji bi zahtijevao policijski i carinski pregled. Čak i golemi kruzeri u pravilu pristižu iz Dubrovnika, eventualno možda iz Grčke ili Italije.

Dakle izgradili smo terminal koji će jako, jako rijetko biti u funkciji. Gotovo pa nikad.

To ne znači da neće biti koristan za Lučku upravu, pa i cijelu splitsku luku: kada se u njega presele uredi policije, carine, jedan od ureda Lučke uprave i tehnički blok, potpuno će se osloboditi veliki prostor obližnjeg Gata svetog Duje, s kojega će se ukloniti sve ograde, pa će se trajektni promet prema otocima znatno približiti samom centru Splita. Više neće trebati sprintati stotinama metara do najdaljeg veza da bi se u zadnji trenutak ukrcalo na brod za Šoltu ili Brač.

Na Gatu svetog Petra oslobađa se i dosta prostora za smještaj automobila.

Aerodromski zahodi

'Već se pripremamo za projekt rekonstrukcije zgrade starog terminala, posljednji put uređene prije skoro pedeset godina', otkriva nam ravnatelj Mihanović dok dolazimo na novi terminal koji nas po organizaciji prostora i ugođaju podsjeća na kakav minijaturni aerodrom: pješački tokovi organizirani su jednako, tu su šalteri za policijski pregled i skeneri za sigurnosnu kontrolu, čekaonica za one koji odlaze. Čak i zahodi izgledaju nekako aerodromski.

'Naš dio posla zapravo je gotov jer se upravo ispisuje uporabna dozvola za zgradu, a trebala bi biti pravomoćna za najviše nekoliko tjedana. Sada slijedi unošenje namještaja i opreme', ponosno nam govori inženjer Srdelić iz Lavčevića. S njime prolazimo kroz novi objekt od oko tri tisuće kvadrata s kraja na kraj i od dna prema vrhu: nakon hale za odlaske i prostora za dolaske razgledamo buduće urede policije, carine i lučkih službi, prostorije za zadržavanje stranaca, čak i dvije neobične ćelije koje smo krišom fotografirali.

Ako se koji nesretnik nađe u toj nevolji, barem će iz tih petnaestak kvadrata s krevetom, umivaonikom i zahodskom školjkom imati spektakularan pogled na Split.

No pravi spektakl, kojemu će moći svjedočiti svi slobodni građani Hrvatske i svi njezini gosti, nalazit će se na krovu terminala: on je potpuno uređen, popločan dekorativnim betonom, s nekoliko tribina za sjedenje i sunčališta za izležavanje, s malom workout zonom i dječjim igralištem, s prostorom na kojemu su postavljene tende u obliku jedara – one će se automatski izvlačiti i uvlačiti, kako im njihovi senzori narede – a na najvišoj točki nalazi se dalekozor kojim se može 'pogoditi' valjda svaki krov i svaki prozor u panorami Splita.

Moguće je i zagledati se prema otocima, ali pod uvjetom da se tomu nije ispriječio kakav vezani kruzer.

Ništa od kafića

'Ne, nema kafića… Barem pet godina', smije se Mihanović na naše pitanje i objašnjava da projekti poput ovoga, ako su financirani europskim novcem, barem u tom periodu ne smiju imati komercijalne sadržaje niti naplaćivati bilo što građanima.

A ovaj jest – iz NPOO-a se ovdje slilo oko sedam milijuna eura.

No taman za pet godina mogla bi biti pri kraju još jedna, možda i najveća investicija koju pripremaju u Lučkoj upravi: ruševnu zgradu nekadašnjeg Dalmacijavina, zaštićeni spomenik moderne arhitekture, trebao bi obnoviti i prenamijeniti u hotel koncesionar kojeg upravo traže, a paralelno izgraditi dvije garaže. Jedna od njih završavat će taman uz novi terminal, a kako će i ona imati prohodan krov, sve će se spojiti i ostvarit će se pješačka veza od ove točke sve do Žnjana i Stobreča na istoku, odnosno preko Rive i Zapadne obale do Marjana na zapadu.

'Imamo mi još projekata: napravit ćemo natkriveni prostor u kojemu će Bračani i Šoltani čekati svoje trajekte kako ne bi bili vječno na suncu ili na kiši i buri, a usporedo s tim imamo plan urediti kiss and sail zonu, prostor za ukrcaj i iskrcaj, baš kao na aerodromima. Samo ne piši još ništa o tome, molim te. Moramo nekako odobrovoljiti konzervatore da nam daju dozvole', povjerava nam se Mihanović.

Dobro, evo, nećemo.