Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZJZ) objavio je detaljno pojašnjenje o PFAS spojevima, takozvanim vječnim kemikalijama, njihovoj prisutnosti u okolišu i mogućim učincima na ljudsko zdravlje. Iz Zavoda pritom naglašavaju da pronalazak PFAS-a sam po sebi ne znači trovanje niti neposrednu opasnost za zdravlje
PFAS je zajednički naziv za veliku skupinu sintetskih perfluoriranih i polifluoriranih alkilnih spojeva koji se u industriji i proizvodima široke potrošnje koriste još od sredine prošlog stoljeća.
Zbog velike otpornosti na vodu, masnoću, toplinu i kemijske utjecaje mogu se pronaći u brojnim svakodnevnim proizvodima – od vodoodbojnog tekstila, tepiha i ambalaže za hranu do neprianjajućeg posuđa, kozmetike, sredstava za čišćenje i medicinskih proizvoda.
Koriste se i u vatrogasnim pjenama te različitim industrijskim premazima.
Problem je u tome što se mnogi PFAS spojevi iznimno sporo razgrađuju, pa godinama mogu ostati u vodi, tlu i živim organizmima. Upravo su zbog toga dobili naziv 'vječne kemikalije'.
Što mogu učiniti ljudskom zdravlju?
HZJZ upozorava da dugotrajna i kontinuirana izloženost određenim PFAS spojevima može povećati rizik od zdravstvenih problema.
Istraživanja su određene PFAS-e povezala s povišenim vrijednostima kolesterola, slabijim odgovorom imunološkog sustava, promjenama funkcije jetre i hormonskog sustava te povišenim krvnim tlakom u trudnoći. Za pojedine spojeve postoje i podaci koji upućuju na povećani rizik od nekih vrsta raka.
No iz Zavoda upozoravaju da se ne može svaki nalaz PFAS-a automatski tumačiti kao dokaz zdravstvene ugroze.
Rizik ovisi o tome o kojem je spoju riječ, njegovoj koncentraciji, načinu na koji čovjek dolazi u dodir s njime i trajanju izloženosti. Ni prekoračenje neke preventivno određene granične vrijednosti ne znači da će kod osobe automatski nastupiti štetni učinci.
PFAS-i su pronađeni diljem Europe
HZJZ navodi da PFAS-i nisu problem vezan samo uz pojedina odlagališta ili Hrvatsku. Pronađeni su u površinskim i podzemnim vodama, tlu, zraku, biljkama, životinjama i ljudskom organizmu diljem Europe, a mogu se pronaći čak i u udaljenim područjima poput Arktika.
Posebno opterećena mogu biti područja oko industrijskih pogona, odlagališta otpada, zračnih luka, vojnih baza te mjesta na kojima su se koristile vatrogasne pjene.
Procjenjuje se da skupina PFAS obuhvaća oko 10.000 različitih spojeva, dok se europski monitoring zasad uglavnom koncentrirao na nekoliko najbolje istraženih.
Što je pronađeno u hrvatskoj vodi?
HZJZ je tijekom 2025. analizirao 20 PFAS spojeva u ukupno 473 uzorka vode za ljudsku potrošnju u Hrvatskoj.
Od toga je 77 uzoraka bilo iz sirove vode, a 396 uzeto je na korisničkim mjestima.
PFAS-i iznad granice kvantifikacije pronađeni su u pet uzoraka sirove i osam uzoraka obrađene vode. Iz HZJZ-a navode da u više od 97 posto analiziranih uzoraka nije pronađen mjerljiv PFAS, dok je u preostalih 2,7 posto bio prisutan, ali ispod maksimalno dopuštene vrijednosti.
Koliko ga ima na Tonkovića vrilu?
HZJZ se posebno osvrnuo na Tonkovića vrilo, izvor vode za gospićko područje koji je posljednjih dana u fokusu javnosti zbog istrage ilegalnog odlaganja otpada.
Tamo je izmjerena koncentracija PFAS spojeva od 0,0052 mikrograma po litri, odnosno 5,2 nanograma po litri. To je oko 5,2 posto maksimalno dopuštene vrijednosti od 0,10 mikrograma po litri.
HZJZ stoga navodi da je utvrđena količina daleko ispod razine koja bi predstavljala opasnost za zdravlje.
Iz Zavoda dodatno upozoravaju da sama činjenica da je PFAS pronađen na Tonkovića vrilu ne dokazuje da potječe s ilegalnog odlagališta otpada.
Za dokazivanje takve veze potrebno je analizirati hidrogeološke odnose, smjerove podzemnih voda, prostorni raspored onečišćenja te vrste i koncentracije pojedinih PFAS spojeva na različitim lokacijama.
PFAS se nalazi i u vodi za piće drugih država
Za usporedbu, HZJZ navodi podatke iz Slovenije, Njemačke i Švicarske.
U Sloveniji su tijekom 2025. PFAS-i pronađeni iznad granice određivanja na 118 od 163 mjesta na kojima su analizirane podzemne vode. U Njemačkoj su pronađeni u dijelu analiziranih uzoraka vode za piće, ali su svi rezultati ostali ispod europske vrijednosti od 100 nanograma po litri.
Švicarsko istraživanje 564 uzorka vode za piće pokazalo je pak da je barem jedan PFAS pronađen u 46 posto uzoraka. U samo pet uzoraka premašena je europska vrijednost od 0,10 mikrograma po litri.
HZJZ stoga zaključuje da sama detekcija vrlo malih količina PFAS-a u vodi nije neuobičajena niti predstavlja dokaz neposredne zdravstvene ugroze.
Za stvarnu procjenu rizika potrebno je znati koji je PFAS pronađen, u kojoj koncentraciji, koliko mu je dugo stanovništvo izloženo te koliko ga ima u vodi i hrani koju ljudi stvarno konzumiraju.