Sredinom prošlog listopada zabilježeno je hitno podizanje Rafalea iz sastava Hrvatskog ratnog zrakoplovstva (HRZ) zbog malteškog Boeinga koji je letio prema Njemačkoj. Putnički zrakoplov greškom je emitirao kod transpondera 7500, što je međunarodni signal za otmicu. NATO-ovo Zapovjedništvo združenih zračnih operacija (CAOC) odmah je reagiralo, a naš Rafale presreo je putnički avion iznad Korenice te brzo ustvrdio da se radi o tehničkoj grešci, odnosno nesporazumu, i sigurno ga ispratio prema slovenskom zračnom prostoru.

Već početkom studenoga hrvatski Rafale uspješno je presreo finski Airbus A320 kompanije Finnair na ruti Helsinki-Rim. Avion je ušao u naš zračni prostor, a Rafale ga je presreo već nakon sedam minuta zbog dojave o mogućoj bombi u njemu. Hrvatski lovac ga je vizualno identificirao i pratio do talijanske granice, gdje su kontrolu preuzeli talijanski lovci tipa Eurofighter.

Dežurni borbeni dvojac Rafalea u Hrvatskoj preuzeo je punu zadaću zaštite i nadzora zračnog prostora u okviru NATO-ova integriranog sustava zračne i raketne obrane (NATINAMDS) nedugo nakon što su piloti i tehničari 191. eskadrile lovačkih aviona HRZ-a završili kompletnu obuku za novi tip aviona koji je zamijenio zastarjele MiG-ove 21. Piloti i tehničari nalaze se u stalnom dežurstvu u 91. krilu HRZ-a u vojarni 'Pukovnik Marko Živković' na Plesu.

Dva Rafalea konstantno su naoružana naprednim projektilima zrak-zrak tipa MICA, potpuno pregledana i priključena na vanjske izvore napajanja da bi se sustavi mogli pokrenuti u trenu. Piloti pak borave u dežurnim prostorijama u letačkim odijelima, spremni za polijetanje u roku od svega nekoliko minuta od uzbune.

Naši piloti u pripravnosti 24/7

Zahvaljujući snažnim motorima Snecma M88, Rafale postiže brzinu do 2200 kilometara na sat (1,8 maha) i može se popeti na operativnu visinu u nevjerojatno kratkom roku. Tijekom leta pilota prema cilju navode vojni kontrolori zračne plovidbe iz bojne Zračnog motrenja i navođenja (ZMIN). Za razliku od starih MiG-ova, Rafale posjeduje moćni AESA radar, napredne elektrooptičke senzore i sustav Link 16, što omogućuje našim pilotima da vide cilj i dobiju kompletne podatke o njemu s udaljenosti od više desetaka kilometara, čak i prije nego što ostvare vizualni kontakt.

Sustav presretanja, poznatiji pod nazivom Quick Reaction Alert (QRA) u sklopu tzv. air policinga, odnosno nadgledanja vlastitog zračnog prostora, funkcionira kao visokoautomatizirani lanac zapovijedanja i stalne pripravnosti nekoliko sustava. Odluku o podizanju dežurnog dvojca, što se naziva scramble, donosi isključivo zapovjednik u CAOC-u u španjolskom Torrejonu te potom putem hrvatskog Zapovjedništva operativnog središta (ZOS) šalje zapovijed izravno dežurnoj posadi na Plesu.

Valja naglasiti da cilj presretanja nije rušenje aviona, već uspostavljanje vizualnog kontakta, utvrđivanje stanja u njemu i sigurno vođenje na ispravnu rutu ili sve do slijetanja. Kada kontrola zračne plovidbe izgubi radiovezu s avionom (COMLOSS) ili uoči sumnjivo ponašanje poput skretanja s rute ili isključivanja transpondera, odmah obavještava vojno zapovjedništvo. Ako se situacija ne riješi u roku od nekoliko minuta, podiže se dežurni dvojac borbenih aviona.

Vojni piloti prilaze putničkom avionu s iznimnim oprezom da ne bi uplašili posadu ili putnike niti ugrozili sigurnost leta. Lovci se najprije približavaju straga da bi provjerili registraciju aviona i vizualno pregledali ima li vidljivih oštećenja na trupu. Glavni presretač zatim se polako pomiče do lijeve strane putničkog zrakoplova, gdje sjedi kapetan, i postavlja se u njegovo vidno polje, obično na udaljenosti od nekoliko desetaka metara. Drugi vojni avion ostaje straga i pazi na situaciju.

Frekvencija za hitne slučajeve i vizualni znakovi

Ako radioveza i dalje ne radi, piloti koriste međunarodnu frekvenciju za hitne slučajeve (121,5 MHz) i međunarodno propisane vizualne znakove kao što je lagano ljuljanje krilima s lijeve strane, što znači da su presreli sumnjivu letjelicu i da njezin pilot mora slijediti presretača. Kapetan putničkog aviona nakon toga mora odgovoriti mahanjem krila, što znači da je shvatio poruku i da će pratiti smjer lovca. Za slučaj da se sumnjivi leteći objekt presreće noću, umjesto mahanja krilima koristi se bljeskanje pozicijskim svjetlima u pravilnim razmacima.

Nakon što se uspostavi kontakt, vojni zrakoplov vodi putnički avion prema sigurnoj ruti ili ga usmjerava na najbliže civilno ili vojno zračno pristanište. Ako lovac napravi oštar zaokret od 90 stupnjeva ulijevo i otvori unutrašnjost zaokreta, to je signal putničkom avionu da mora odmah skrenuti u tom smjeru. Spuštanje pak stajnog trapa na lovačkom avionu znači da vojni pilot zahtijeva slijetanje na pokazanu sletnu pistu.

Ako se sumnja na teroristički napad ili otmicu, odluka o daljnjem postupanju seli se na najvišu državnu i vojnu razinu. Rušenje putničkog aviona zadnja je moguća mjera te se poduzima samo ako postoji izravna i neizbježna opasnost da će avion biti iskorišten kao oružje za napad na naseljeno mjesto ili kritičnu infrastrukturu.

Inače, CAOC u Torrejonu nedaleko od Madrida od 2014. godine nadležan je za kontrolu neba južnih zemalja Europe i ima zadaću identificirati svaku nepoznatu letjelicu koja naruši zračni prostor južnoeuropskih članica NATO-a. Baza ima i 'blizankinju' smještenu u njemačkom Uedemu, nedaleko od granice s Nizozemskom, u kojoj se također nalazi COAC, ali onaj koji je odgovoran za NATO-ovu zračnu policiju u europskom zračnom prostoru sjeverno od Alpa.

CAOC u Torrejonu podređen je Zrakoplovnom zapovjedništvu NATO-a (AIRCOM) sa sjedištem u Ramsteinu, a nadređen je regionalnim koordinacijskim središtima za nadzor zračnog prostora (RASCC) poput BALTNET-a, za nadzor zračnog prostora iznad Baltičkog mora. Uz to, u Torrejonu su smješteni Satelitski centar Europske unije (SatCen) te dio NATO-ve agencije za komunikacije i informacije (NCI), a iz njega se provodi i air-policing iznad Albanije, Slovenije i Crne Gore, odnosno zemalja koje nemaju svoje presretače.