Trumpova administracija nije obavijestila saveznike o napadu, što je izazvalo osjećaj poniženja i bijesa, osobito među čelnicima Njemačke, Velike Britanije i Francuske – zemalja poznatih kao E3, koje su godinama surađivale sa SAD-om na obuzdavanju iranskih nuklearnih ambicija, piše Politico.

Lažna nada za diplomaciju

Samo dan prije napada Trump je javno izjavio kako će odluku o vojnoj akciji donijeti u iduća dva tjedna, navodeći da postoji “značajna šansa za diplomaciju”. To je kod europskih diplomata protumačeno kao znak nade. E3 zemlje i EU su u Ženevi hitno zakazale sastanak s iranskim ministrom vanjskih poslova Abbasom Araghchijem, vjerujući da je otvoren prostor za dogovor.

Sastanak nije donio napredak, ali je završio uz poruke o spremnosti za daljnje razgovore. No dok su europljani još obrađivali zaključke, Amerikanci su već aktivirali vojnu opciju. Prema pisanju New York Timesa, naredba za napad izdana je svega nekoliko sati nakon završetka sastanka u Ženevi.

Saveznici u mraku

Njemački ministar vanjskih poslova Johann Wadephul izjavio je kako ga je američki državni tajnik Marco Rubio uvjeravao da SAD neće intervenirati vojno. “Za napad sam doznao tek nakon što se dogodio – kao i moj britanski kolega David Lammy,” kazao je Wadephul za ZDF.

Britanski dužnosnici tvrde da su “bili obaviješteni”, no za premijera Keira Starmera to je bilo politički porazno. Starmer je danima ranije pozivao na smirivanje situacije, javno tvrdio da SAD neće napasti Iran i predstavljao se kao ključna veza s Trumpom. No kako cinično komentiraju analitičari – ne treba vam most ako poruku šaljete bombarderom B-2.

Čak ni Giorgia Meloni, premijerka Italije i politička saveznica Trumpove desnice, nije bila unaprijed informirana. Zbunjeni i poniženi, europski lideri sada pokušavaju pronaći smisao u sve manjoj ulozi koju igraju u globalnoj areni.

Je li Europa namjerno iskorištena?

Najuznemirujuća teza, koju sugeriraju brojni izvori, jest da je Trump namjerno koristio europske diplomatske inicijative kao paravan – kako bi Iranu poslao lažan signal da napad nije neposredan. Ako se to potvrdi, to znači da su europski lideri, htjeli to ili ne, igrali ulogu geopolitičke obmane.

Analitičarka Sanam Vakil iz Chatham Housea smatra da su europske sile već bile marginalizirane iz pregovora, a ženevski sastanak to je samo dodatno potvrdio: “Pozivi na uzdržanost iz Europe pali su u sjenu odlučne američke vojne akcije.”

EU i Izrael: Pogoršani odnosi i izgubljeni utjecaj

Osim što gubi utjecaj u Washingtonu, EU je suočena i s dramatičnim pogoršanjem odnosa s izraelskom vladom Benjamina Netanyahua. Zbog dugotrajne blokade Gaze i sve dublje humanitarne krize, u kojoj tisuće Palestinaca gladuju, EU sve oštrije kritizira izraelske poteze.

Visoka predstavnica EU za vanjsku politiku Kaja Kallas provela je reviziju odnosa, pri čemu je zaključeno da je Izrael prekršio odredbe o ljudskim pravima iz svog sporazuma s Unijom. Bruxelles sada razmatra moguće sankcije, no izraelska vlada takve poteze naziva “nepristojnim i neprimjerenim” tijekom rata.

Sve manje sluha za europski glas

U trenutku kada je EU glavni donator humanitarne pomoći za Gazu, a sukob izaziva političke podjele diljem Europe, čini se da ključni akteri sve manje slušaju Bruxelles. Netanyahu uglavnom komunicira izravno s Trumpom, dok europske prijetnje i pozivi na deeskalaciju ostaju ignorirani.

Jessica Rosencrantz, švedska ministrica za europske poslove, priznaje realnost: “Važno je da govorimo jednim glasom, ali moramo biti svjesni da u ovoj regiji djeluju mnogi drugi snažni akteri.”