Na samitu održanom 24. i 25. lipnja, države članice NATO-a pristale su na novi cilj – izdvajanje pet posto BDP-a na obranu do 2035. Od tog iznosa, 3,5 posto odnosi se na izravne vojne troškove, a preostalih 1,5 posto na povezane investicije, uključujući kibernetičku sigurnost i infrastrukturu.

Taj je potez poznat kao neslužbeni dogovor '5 za 5' – pet posto BDP-a za obranu u zamjenu za Trumpovu potvrdu odanosti članku 5. Sjevernoatlantskog ugovora, koji jamči kolektivnu obranu članica. Trumpa su time, barem zasad, umirili - toliko da je na kraju samita rekao da NATO više 'nije prevara' te je naglasio koliko mu je potreban SAD.

Kako osigurati novac i oružje?

No kako sada to obećanje pretvoriti u opipljivo ojačanu obranu? To je pitanje koje sad tišti čelnike EU-a, koji su se odmah nakon samita uputili u Bruxelles, gdje je središnja tema bila kako osigurati novac za jačanje obrambene industrije kontinenta.

Opcije i nisu baš popularne: dodatni nameti, rezanje javne potrošnje (uključujući zdravstvo i obrazovanje) ili zaduživanje. Europska komisija pokušava pomoći putem novog fonda SAFE, vrijednog 150 milijardi eura, te obrambenog programa vrijednog 1,5 milijardi eura. No pravi pomaci očekuju se tek s idućim sedmogodišnjim proračunom, koji stupa na snagu 2027.

'Samo Njemačka, Poljska te baltičke i nordijske zemlje imaju javne financije koje im omogućuju realno ciljati pet posto,“ kazao je za Politico François Heisbourg iz Međunarodnog instituta za strateške studije. Francuska, Italija, Španjolska i Belgija, dodaje, nemaju takav manevarski prostor.

Kako spriječiti da novac završi u američkoj industriji oružja

Drugi izazov je osigurati da povećana potrošnja ne završi – ironično – u američkim tvornicama oružja.

Dosadašnji pokušaji zajedničkih ulaganja u oružje često su propadali zbog nacionalnih interesa i fragmentiranosti europske obrambene industrije.

Danska, koja u srpnju preuzima rotirajuće predsjedništvo Vijeća EU-a, planira u svojoj šestomjesečnoj agendi istaknuti razvoj zajedničkih projekata. Fokus bi mogao biti na tehnologijama budućnosti - kibernetičkoj sigurnosti, satelitima i sustavima za dalekometne udare, gdje Europa najviše ovisi o SAD-u.

Sljedeća velika neizvjesnost

U pozadini svega visi veliko pitanje: Hoće li SAD pod Trumpovim vodstvom smanjiti vojnu prisutnost u Europi? Ministar obrane SAD-a Elbridge Colby trenutačno provodi globalnu reviziju rasporeda američkih snaga, a izvori iz Pentagona navode da bi ona mogla rezultirati povlačenjem 20.000 vojnika koje je Biden poslao u Europu nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022.

Litavska ministrica obrane Dovilė Šakalienė upozorila je kako prisutnost američkih vojnika u Europi ostaje ključan faktor odvraćanja od ruske agresije. No europski čelnici zasad ne znaju kakva ih sudbina očekuje – pa tako ni francuski predsjednik Emmanuel Macron. 'Zasad ništa ne znamo. Bilo bi lijepo da znamo', izjavio je.

Očito je da će Europa, bez obzira na Trumpovu privremenu naklonost, morati preuzeti veću odgovornost za vlastitu sigurnost. To ne uključuje samo financijska izdvajanja, nego i strateško planiranje, razvoj industrijskih kapaciteta i političku volju da se obrana doista shvati kao prioritet.

'Ne možemo više računati da će Amerika uvijek biti tu', zaključio je češki predsjednik Petr Pavel. 'Moramo graditi europski stup NATO-a – jer sigurnost kontinenta više ne može ovisiti o rezultatima američkih izbora', rekao je Pavel.