'Primjer je to koji je iznijela pravobraniteljica za ravnopravnost spolova u Izvještaju o ljudskim pravima – Implementaciji hrvatskog zakonodavstva vezanog uz partnersko nasilje. Izvještaj, posvećen ženama, napravile su američka organizacija The Advocates for Human Rights, Autonomna ženska kuća Zagreb i bugarska Gender Research Foundation, čije će ga predstavnice u četvrtak, zajedno s preporukama, predstaviti Saborskom odboru za ravnopravnost spolova.

Riječ je o svojevrsnom monitoringu provođenja Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i Kaznenog zakona, pri čemu se tijekom brojnih intervjua registriraju ozbiljni problemi u njihovoj provedbi, propusti i nepomaganje žrtvama, koji ne samo da utječu na sigurnost žrtve i odgovornost počinitelja već mogu imati i kobne posljedice.

Ima iskustava o predanom radu socijalnih radnika, međutim, pažnju privlače eklatantni primjeri kao što su nerazumijevanje potreba žrtava. Tako je jedan lokalni ravnatelj CZSS-a pri otvaranju skloništa kazao da u toj regiji skloništa – nisu potrebna, tj. da im treba samo soba ili stan.

Kad su ga pitali što ako bude imao dva slučaja zlostavljanih žena, odvratio je: 'Pa neka idu tamo na 14 dana, malo se odmore, a onda mogu ići natrag. Djeca mogu ići u udomiteljsku obitelj.' Većina ispitanica (žrtve i radnice skloništa za zlostavljane) otkriva da lokalnim CZSS-ima prioritet nije sigurnost žrtve. Jedna tako kaže: 'Rekle su mi da trebam biti strpljiva, da će pokušati razgovarati s njim i urazumiti ga, a da ja moram biti bolja mama ... Ja sam njima rekla da nemam kamo otići. Na to mi ništa nisu rekle, nego su me pustile da odem doma. To je bio moj život.'

Problematičnom se pokazala i praksa 'dvostrukog uhićenja', kada policija uhićuje i žrtvu i počinitelja, za što podloga leži u zakonodavstvu. Naime, ZZNO klasificira psihičko i ekonomsko nasilje kao istovrijedno fizičkom, pa svaka osoba koja počini tu vrstu nasilja može biti procesuirana i kažnjena kao i ona koja počini fizičko nasilje, piše Večernji list