Budući da je turizam najvažnija gospodarska grana istarskog poluotoka, o kvaliteti života u Istri i položaju radnika u turizmu razgovarali smo s regionalnim povjerenikom Sindikata turizma i usluga Hrvatske (STUH) Salvinom Bibulićem i Brunom Bulićem, čelnikom Sindikata Istre i Kvarnera (SIK).

'Upravo se vraćam iz Valalte gdje smo pregovarali za dvopostotno povećanje plaća, što smo uspjeli i u ovoj recesiji u još nekoliko sredina, kao što je Arenaturist i u Maistri za jedan posto. Sezona je počela jako dobro i vjerujem da ćemo povećanje plaća postići i u drugim sredinama, a do kraja sezone i osigurati možda dosad i najbolji stimulans za radnike', kaže Salvino Bibulić. Regionalni povjerenik STUH-a ističe da sve turističke tvrtke u Istri posluju pozitivno pa ako je dobra sezona, osim menadžera koji, naravno, 'dijele' svoj dio, postoji i jednokratno individualno nagrađivanje najboljih radnika, koje je najčešće u rasponu od 500 do 1.500 kuna.

'Mislim da prosječne plaće ispod tri tisuće kuna u turizmu gotovo da i nema. Plaće su vrlo raznolike pa se visina plaće u prosjeku kreće od pet do deset tisuća kuna, što ovisi o radnom mjestu, stažu i brojnim drugim faktorima. Plaće su relativno dobre, no istina je i da je prosječna plaća u Istri niža u usporedbi s nekim drugim sredinama koje, poput Zagreba, imaju više bankarskog ili IT sektora, jer je turizam branša vezana za sezonsko poslovanje u kojoj se šest mjeseci intenzivno radi da bi se od toga živjelo i drugu polovicu godine', kazao nam je Salvino Bibulić, povjerenik Sindikata turizma i usluga Hrvatske za Istru.

Napominje da je u Istri dosta dobro razvijen socijalni dijalog s poslodavcima 'i ono što se ispregovara, obično se i poštuje'. Ako se i pojavi koja primjedba, to prvo rješavaju Radnička vijeća, koja su organizirana po ugledu na europsko zakonodavstvo pa radnicima u radničkim vijećima pripada i šest sati tjedno kao da su radili na svojim radnim mjestima.

'Stalnih sezonaca, dakle onih koji se vraćaju u tvrtku i za koje je poslodavcima stalo da ih kroz garantiranu naknadu i u vrijeme kada ne rade zapravo zadrže, najviše ima u Istri, no, po mojoj ocjeni, ne prelaze više od deset posto u odnosu na klasične sezonce. I stalnih je radnika danas puno manje nego što ih je nekad bilo, jer poslodavci imaju stalno zaposlenih toliko koliko im je potrebno da mogu pokriti redovno poslovanje. Privatno posredovanje (outsourcing) o kojem se ovih dana priča da će se uvesti u škole, u turizmu se već odavna dogodio. Poslodavac može, ako se u samoj špici pojavi potreba za dodatnom radnom snagom, na primjer dovesti čistačice, vrtlare, sobarice, no poznato nam je da se to događa ponegdje u pred- i postsezoni, kada su takozvani vikend-gosti učestaliji, no mi nemamo instrumenta za borbu protiv toga', kaže regionalni povjerenik STUH-a Bibulić zaključujući kako sindikati zasad uspijevaju očuvati već stečena prava. Radnici u velikim kompanijama ipak imaju veću sigurnost nego oni koji rade kod malih poduzetnika pa je i to razlog zašto su u Sindikatu turizma i usluga Hrvatske protiv outsourcinga

'Daj narodu kruha i igara, i problema nema. Istra je primjer za to', kaže čelnik SIK-a Bruno Bulić ocjenjujući da je slika o Istri koja se plasira kroz neke medije iskrivljena i ušminkana – jer se u Istri, kaže, živi loše.

'Po zimi imamo oko 14 tisuća, a u ljetnim mjesecima oko četiri i pol tisuće ljudi na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje. Prosječna plaća u Istri je ispod hrvatskog prosjeka, a prosječna plaća u turizmu je sedam do deset posto niža od prosječne plaće u RH. Istina je da je u Istri manje nezakonitih radnji nego drugdje, poput rada na crno, no situacija je istovremeno izuzetno teška za radnike, jer urbane sredine ne dozvoljavaju neke dodatne mogućnosti zarade', ocjenjuje život radnika u Istri predsjednik Sindikata Istre i Kvarnera Bruno Bulić.

'Odabir Rovinja kao najboljeg grada za život i rad u Hrvatskoj veliko je priznanje svima nama u rovinjskoj zajednici, koja je i do sada primila brojna nacionalna i međunarodna priznanja u različitim područjima života i rada. Ono što držim osobito važnim jest činjenica da smo dobili ovo prestižno priznanje u uvjetima kada već šestu godinu zaredom vladaju isključivo negativni utjecaji izazvani krizom. To potvrđuje da smo u Rovinju bili spremni na vrijeme pogledati istini u oči, da smo se odgovorno suočili s problemima, da smo krizu shvatili kao izazov i da smo spremni raditi', komentirao je ovogodišnje Forbesovo priznanje Rovinju gradonačelnik Giovanni Sponza podsjetivši da je u teškim godinama krize Rovinj bio jedno od najvećih gradilišta u Hrvatskoj te da grad ima još prostora i neiskorištenog potencijala za napredak.