Istraživanje je već uzdrmalo krug oko Janeza Janše, najmoćnijeg slovenskog političara, posljednja dva desetljeća, kojeg su Šurc i Zgaga izravno označili kao vrh trgovačke piramide oružjem iz i preko Slovenije za Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu.  Prvi kontakti švercera započeli su još 1990. godine, trgovinu nije spriječio ni embargo Ujedinjenih naroda, u krijumčarenju su sudjelovali izaslanici državnih vrhova Slovenije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Tajne isporuke odvijale su se preko graničnih prijelaza, luke Kopar, a deseci tisuća oružja i municije završavale na ratištima širom nekadašnje Jugoslavije.

Najveća tajna umreženih kriminalaca, koju otkrivaju Šurc i Zgaga, korištenje je državnih institucija, vlasti i moći za privatno bogaćenje u ratu, ratno profiterstvo. Slovenski novinari u višegodišnjem istraživanju domogli su se više od šest tisuća tajnih državnih dokumenata, odluka ministarstava i sudski presuda, razgovarali s desecima svjedoka, da bi proniknuli u složenu strukturu kriminalnih aktivnosti koja je godinama upravljala ilegalnim tržištem oružja, koristeći se svojim političkim moćima i kršeći zakone zloupotrebljavala institucije u vlastitu korist.

Već u prvoj knjizi hrvatski čitatelji saznat će da je bivša JNA 31. prosinca 1990. imala više od 220 tisuća tona streljiva, a s oružjem nekretninama i znanstvenim centrima vrijednost imovine bila je procijenjena na 70 milijardi tadašnjih američkih dolara. Dokumentirano je da je odmah nakon osvajanja skladišta JNA u Sloveniji, Martin Špegelj uz pomoć Janše organizirao prijevoz oko 500 tona streljiva i minsko-eksplozivnih sredstava u Hrvatsku, a zanimljivo će biti vidjeti detalje o obuci crnokošuljaša HOS-a na slovenskim poligonima.

Zajedno sa Šurcom i Zgagom na istraživanju je radio i hrvatski novinar Saša Leković, a ukupno osam novinara iz sedam zemalja. Zgaga kaže da je novinarska suradnja mnogo toga rasvijetlila.

'U mnogim dokumentima pojavljivalo se ime Josip Vukina, pa smo se raspitali među kolegama jer kao strani novinari nismo mogli dobiti sve podatke iz Hrvatske. Sve se posložilo kada smo otkrili da je Vukina među najvećim pouzdanicima Vladimira Zagorca, a ovaj pak podređen generalu Ivanu Čermaku. Zabilježeni su dolasci Vukine u Sloveniju na kupnju oružja, s milijunima maraka i odmah zatim prijevoz oružja i streljiva šleperima u Hrvatsku. Vukina je bio službeni predstavnik hrvatskih vlasti, koji je oružje i streljivo kupovao od slovenskih vlasti. Novac je osigurao hrvatski ministar financija Jozo Martinović', izjavio je Zgaga za tportal.

Stručne recenzije o knjigama govore kao o dragocjenoj zbirci dokumenata, izjava i analiza presudnoj za shvaćanje mračne strane bliske povijesti. 'Zbog izuzetno brižljive dokumentacije, istraživanje trgovine oružjem u ovoj knjizi prodire dublje nego sve dosadašnje publikacije na tu temu. […] Ona nam govori kako se trgovina oružjem događala izvan svih institucionalnih okvira, izvan tržišne logike i izvan moralnih načela. […] Autori knjige intuitivno su shvatili nemoć i upletenost glavnih aktera u tadašnje događaje, te ih stoga nisu veličali kao junake niti osuđivali kao zločince. Ograničili su se na neutralno opisivanje njihovih djela, interpretirajući tako njihovu aktivnost na odgovarajući način kao amoralnu', iznio je u recenziji slovenski akademik prof. dr. Veljko Rus.

Zgaga i Šurc aktere ratnog tržišta nisu unaprijed osudili, nego prikazali njihova djela i nedjela u kontekstu najvećeg ratnog sukoba na europskom prostoru od 2. svjetskog rata i međunarodnog embarga, koji je legalne putove prepustio ilegalcima, te ih ponudili na procjenu javnosti i današnjem pravosuđu.

'Drago mi je da će čitatelji u Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini konačno knjigu pročitati na svom jeziku. Mnogi su bili žrtve rata i agresije, a sada će saznati i kako su bili žrtve ratnih profitera. Otkrili smo kako su se spajale elite u ratu, a mnogi od njih i danas su na vlasti', rekao je Zgaga tportalu.

Knjige su u Sloveniji izdane u 15 tisuća primjeraka. U Hrvatskoj izlaze u izdanju kuće Jesenski i Turk. Nakon 'Prodaje', slijedi 'Preprodaja' u kojoj ćemo saznati razloge pokretanja tvrtke Scorpion international services sa sjedištem u Panami i Beču, ukrajinskoj mafiji iz Odesse koje je oružje na ove prostore dobavljala putem tvrtke Global technologies Int. te poduzeću Cernex, koje je kontrolirala poljska vojno-obavještajna služba. Cijene oružja i streljiva, koje su naplaćivane zaraćenim stranama, bila je višestruko veće od normalne, novce su prisvajali, a predstavljali se da rade 'u ime države'.

U trećem dijelu, 'Prikrivanje', priča nas vodi sve do suvremene korupcijske afere Patria, u kojoj i dan danas gledamo trgovce oružjem na vlasti.