To što uvozimo banane, valjda nikom nije čudno. Istina, klimatske promjene su posljednjih godina poprilično vidljive, ali ne toliko da bismo sad u Ravnim kotarima očekivali plantaže banana. Međutim, uvozimo kruške i jabuke. Iz Kine, primjerice. Kao i grah iz Uzbekistana, ciklu iz Tajlanda, stolno grožđe iz Čilea, mrkvu iz Makedonije.
Ako je tako s voćem i povrćem, kako li je tek s mesom. Široj javnosti manje je poznato da smo godinama u dubokom deficitu i kad je u pitanju trgovanje svinjetinom. 'Još prije petnaestak godina Hrvatska je u tovu imala oko 3,5 milijuna svinja. Danas je ta brojka spala na oko milijun, neki tvrde i manje', kaže za Slobodnu Dalmaciju Ivica Babić, predsjednik udruge 'Dalmatinski pršut'.
I zato on na prigovore da se dalmatinski pršut sve češće proizvodi od uvoznih svinjskih butova bez okolišanja odgovara: 'Da, to je točno!'. 'Nitko ne bi bio sretniji od nas da sirovinu za naše potrebe možemo osigurati u hrvatskom svinjogojstvu. Posebno kad bismo mogli osigurati svježe butove od svinja iz produženog tova. A njih nema! Zato moramo uvoziti. Alternativa je staviti ključ u bravu, a tržište pršuta i drugih suhomesnatih proizvoda od svinjskog mesa prepustiti uvoznicima. Mi zato uvozimo. Godišnje svi hrvatski proizvođači proizvedu oko 250 tisuća pršuta'.
Kad je riječ o mlijeku i njegovim prerađevinama, nije ništa bolje. Po posljednjoj godišnjoj statistici, uvezli smo 90,6 tona, a izvezli 25,6 tona. Uz financijski deficit koji prelazi 47 milijuna dolara.
Mandarine su jedna od rijetkih pozitivnih točaka naše trgovinske bilance u kategoriji proizvodnje voća: lani smo izvezli 36.328 tona, utrživši 24 milijuna dolara. Brine što smo u deficitu i kod uvoza-izvoza ulja od repice, pšenice, drveća i cvijeća, mrkve i rajčice, kao i kad je riječ o proizvodnji marelice, višnje i trešnje.
Više pročitajte ovdje
