Pas je čovjekov najbolji prijatelj, sjajan obiteljski član i drug koji nas tješi, zabavlja, ali i tjera da ga vodimo u šetnju kako bismo imali nešto od tjelovježbe nakon posla. No psi mogu biti i sjajni kolege i partneri na radnom mjestu. Toga su itekako svjesni službenici Carinske uprave – polaznici obuke za vodiče službenog psa koje smo posjetili na Bregani.

Od ulaska u Schengen dani provjere vozila na granici sa Slovenijom su iza njih, ali jedinica K9 u tamošnjem Centru za obuku svakodnevno uči nove generacije carinskih službenika i mladih pasa zajedničkom radu. Kako nam kažu, svi su ovdje kao obitelj. Osim što bi bilo kakva nepotrebna strogoća učinila radnu atmosferu lošom za same carinike, stres i grč u želucu loše bi utjecali i na same pse. Njihova dinamika i uvažavanje četveronožnih partnera neodoljivo su nas podsjetili na kultnu seriju 'Inspektor Rex'.

Obuka počinje već s tri mjeseca

Svaki pas ima svoju osobnost, ipak 'kvalifikacije za posao' su im da su živahni, spremni njuškati, u dobroj kondiciji i da se obožavaju igrati lopticom. No pritom se kroz obuku discipliniraju te moraju biti spremni mirno sjediti, njušiti tek kada im vodič to naredi i u svakom trenutku poslušati svaku naredbu. Psi se selektiraju iz legla izvan carine i onda dovode na obuku. No ako neki četveronožac nije dovoljno discipliniran za službu, jednostavno ga se da javnosti na udomljavanje jer svejedno može nekome biti dobar kućni ljubimac.

Upoznali smo nekoliko polaznika, što starijih, koji već spremno i poslušno slijede upute svojeg ljudskog partnera, što mlađih početnika koji u prvoj fazi tek traže lopticu. Njima i pozornost malo bježi pa nam je tako mlada kujica Debby pokazala da može pronaći skrivenu lopticu u rupi. Ali često joj je pažnja bježala prema nama i ostalim djelatnicima carine na koje je veselo skakala.

Šest mjeseci treniranja mirisa

'Psi se već s tri ili četiri mjeseca igraju lopticom. Natežemo se, ljubimo se, volimo i uživamo u tom dijelu rada. Do godine dana starosti s njima se samo igramo, skrivamo lopticu te ih usmjeravamo da je traže i tome se vesele. U drugoj fazi počinje malo ozbiljnija školica koja traje šest mjeseci i u kojoj usvajaju mirise', pojasnio nam je Željko Miloš, zamjenik koordinatora centra K9.

Sa psima radi već 18 godina, a samom obukom bavi se oko 10 godina. Zanimljivo, za vježbu se koriste čak i kamioni zaplijenjeni u ranijim carinskim intervencijama, a na posebno ograđenom poligonu psi vježbaju da održe kondiciju. Dok mnogi u dresiranju koriste slastice, carinici jasno razlikuju vrijeme za rad i vrijeme za hranu. Hrana nije nagrada jer bi se time psu mogle narušiti forma i kondicija za rad. Ipak, oni i carinici toliko se zavole da, osim što zajedno rade, zajedno i žive.

'Kada vodič zaduži svojeg psa i krene u obuku s njim, tu se već stvara kontakt, a nakon obuke taj pas ide s vodičem kući i živi u njegovoj obitelji, raste uz njegovu djecu. Oni su u sinergiji', rekao nam je Miloš te se prisjetio prvog psa koji je bio važan dio ne samo njegova posla, nego i obitelji: Mango Maxa.

Ne, psi se ne drogiraju: 'U šali kažem da ih hranimo bombama'

Prosječni radni vijek službenog psa Carinske uprave je sedam do osam godina, ali on ostaje u obitelji svojeg ljudskog partnera i u mirovini. No prije zajedničkog života svi psi imaju svoje nastambe u Centru za obuku. U prostranim kavezima odmah veselo skakuću čim vide svoje kolege, a u kavezu, uz hranu i vodu, imaju kućicu u koju se mogu povući kada žele malo privatnosti.

Carinici se o njima brinu, sami ih hrane, a imaju za njih čak i traku za trčanje, podesivu kadu i sušilo. U slučaju bilo kakvih problema ili bolesti, odmah ih šalju veterinaru po potrebnu pomoć.

Pas može zapamtiti do pedeset mirisa. Stoga može detektirati prevozite li različite vrste droge, oružje, eksplozive, švercate li duhan ili nešto drugo. Naš sugovornik nam uz smijeh navodi da ga svi uvijek pitaju drogiraju li carinici pse da bi, primjerice, zapamtili kokain.

'Kada me to pitaju, ja u šali kažem - da, a one koji traže eksploziv, njih hranimo bombama. Psu se ne daje narkotik ili supstanca koja bi mu štetila, nego gaza, koja pokupi miris droge ili nešto drugo, pokraj loptice. Tako on usvaja miris po miris, a zatim mičemo lopticu i ostaje samo miris te pas potom povezuje što mora naći. Droge u principu nema nigdje u blizini', rekao nam je Miloš.

No, uz traženje mirisa i slušanje vodiča, u kasnijim fazama obuke psi postaju spremni i za 'uporabu sile'. Kao što i carinici imaju sredstva za samoobranu ili intervenciju, tako se i ovi psi pripremaju na moguće nasilne incidente.

'Vodič i pas su jedan tim i među njima je velika i neizmjerna ljubav, a pas ne bi dopustio da se nešto loše dogodi njegovom vodiču niti vodič psu. To je sinergija u kojoj svatko svakoga čuva. Ne učimo pse da nekoga napadaju, nego da obrane život ili odbiju napad na djelatnike carinske službe', pojasnio je Miloš.

Pasa se boje i nevini ljudi: 'Zna biti škakljivo'

U njegovu dosadašnjem iskustvu svega jedan pas naposljetku nije bio za carinsku službu te je postao nečiji ljubimac, ali uz njih, za ovaj posao trebaju biti spremni i ljudi. Naime rad sa psom zahtijeva iskustvo jer carinski službenik mora dobro razumjeti gdje bi sve ljudi mogli nešto sakriti i navoditi psa gdje sve treba njuškati. Trenutno ih imaju šest u Centru za obuku, a vesele se i tome što će za godinu dana dobiti još jedan prostor s 10 boksova kako bi im služba bila veća. Jesu li psi muški ili ženski, ne čini razliku i oba spola mogu biti sjajni službenici. Iako smo većinom primijetili njemačke ovčare, i druge vrste pasa itekako mogu poslužiti državi u potrazi za opasnim, ilegalnim i nedozvoljenim supstancama.

'Trenutačno imamo i četiri springer španijela. To su lovački psi i oni će nam raditi u zračnim lukama. Primijetili smo da neki putnici, pogotovo djeca ili oni koji imaju velik strah od pasa, ne osjećaju strah kad vide malu bijelu pahuljastu španijelku', rekao je Miloš.

Uz zračne luke, psi carinicima pomažu i na obali u pregledavanju brodova i njihovog tereta kad se usidre, ali i putuju čamcima i brodićima i provjeravaju sumnjive brodice. No dogodi se da psi nekada ne reagiraju i ne laju jer nanjuše drogu, duhan ili oružje nego strah. Miloš ističe da to zna otežavati posao, ali sve ljude koji ništa ne švercaju nego se boje te životinje podsjeća da je 'pas čovjekov najbolji prijatelj'. K tome, svaki carinički pas na terenu je vrhunski izdresiran i ne nalijeće sam, na svoju inicijativu, pa samim time neće napasti čovjeka.

'Neki ljudi boje se zmija, neki paukova, a neki pasa. Tu je bitna psihologija čovjeka, kolege koji radi sa psom. Kad se osoba trzne, naravno da će je izvući sa strane i pregledati, ali bez psa, pa će je onda i pas pogledati, ako zatreba. Ali zna biti škakljivo', zaključio je Miloš, pokazujući da, iako su psi carinskim službenicima sredstvo u radu, ipak se itekako brinu i vežu uz svoje četveronožne pomoćnike istančanog njuha.