Čačić je iza rešetaka završio 17. lipnja javivši se u zatvor u zagrebačkom Remetincu. Tamo mu je utvrđeno psihosocijalno stanje nakon čega ga je Uprave za zatvorski sustav poslala u Pulu.

Slobodna Dalmacija pak piše kako OKPD Valtura, specifična je kaznionica u kojoj zajedno rade zatvornici, njih oko 150 zajedno sa civilima, ostvarujući prihode zatvoru i sebi. Prema znanju, sposobnosti, afinitetima i željama zatvorenici se raspoređuju, na radne zadatke, kao što su ratarska i stočarska proizvodnja, u radionice za održavanje vozila, autoservis sa stanicom za tehnički pregled, u kamenolom s betonarom, te u radno terapijske radionice, gdje se pod vodstvom stručnih učitelja bave kreativnim radom, od izrade suvenira i predmeta od keramike, gline i bronce do slikarstva.

Svi proizvodi, čiju vrijednost i cijenu procjeni komisija, u kojoj je jedan zatvorenik, namjenjeni su tržišnoj prodaji. Građani dolaze u ovu otvorenu kaznionicu po njezine usluge i proizvode, pa tako , primjerice mogu naručiti od njihovih stolara izradu ormara po nižoj cijeni od tržišne.

Zatvorenici koji pristanu raditi imaju osmosatno radno vrijeme, dok oni u kuhinji i na poljima, rade u dvije smjene, a za svoj rad dobivaju naknadu od 400 do 900 kuna, dok se prekovremeni sati dodatno plaćaju, pa zatvorenik može zaraditi i više od tisuću kuna. Uz besplatan stan, točnije sobu s televizorom, koju dijeli s dvojicom „cimera“ i hranu ,od četiri do pet obroka, koju hvale, ne samo zatvorenici , već i zaposlenici, koji objeduju u menzi, plaćajući topli obrok.

Inače, Valtura je godinama unazad slovila zatvorom za uglavnom vinovnike prometnih nesreća, no u njoj kazne služe, pored takvih i različiti manje rizični zatvorenici, poput onih koji su neplatiše alimentacije, počinitelji gospodarskog kriminala, sitni prevaranti, te oni ,koji su pri kraju izdržavanja višegodišnjih zatvorskih kazni, te se u OKPD-u resocijaliziraju, pripremajući se za slobodan život.