Križić je gostujući u RTL Direktu komentirao i polemike koje su se otvorile nakon izbora pobjedničkog rješenja za novi stadion Maksimir te poručio da sadašnji trenutak treba iskoristiti za raspravu o tome kako unaprijediti sustav arhitektonsko-urbanističkih natječaja i bolje uključiti buduće korisnike.

Nezadovoljni korisnici

Istaknuo da javni arhitektonsko-urbanistički natječaj kao institut ima više od 200 godina povijesti i da je iznimno važan arhitektonskoj struci. Međutim, smatra da upravo slučaj Maksimira pokazuje jedan od njegovih problema - mogućnost da nakon dugotrajnog procesa i velikog uloženog rada krajnji korisnici ostanu nezadovoljni ili nedovoljno uključeni.

'Mlađe generacije mojih kolega potezale su to kao temu javnog arhitektonsko-urbanističkog natječaja, koji nam je jako važan i ima više od 200 godina povijesti kao institut. Ali u konačnici nerijetko dođemo upravo do ovakvih situacija, gdje korisnik kao takav ostane djelomično nezadovoljan ili izvan cijelog tog okvira', rekao je.

Smatra da polemiku koja se razvila oko Maksimira ne treba promatrati samo kao problem, nego kao priliku da se razgovara o cijelom modelu. U raspravu su se, podsjetio je, već uključili premijer i zagrebački gradonačelnik.

'Treba iskoristiti ovu situaciju da razgovaramo o tom institutu i kako ga poboljšati jer očito mu trebaju neke sitne pomoćne stvari da bi doživio svoju puninu', rekao je Križić.

Dodao je da će ozbiljniju stručnu analizu natječaja biti moguće napraviti tek kada svi pristigli radovi budu predstavljeni u cijelosti, sa svim prilozima, plakatima i knjižicama.

Dio arhitekata oduševljen, dio zabrinut

Govoreći o reakcijama među arhitektima, Križić je rekao da je struka uglavnom iznenađena ishodom natječaja, ali iz različitih razloga. Dio arhitekata pozitivno je iznenađen time što je pobijedila arhitektura koja ih podsjeća na tradiciju zagrebačke škole arhitekture, dok se drugi boje da bi polemika mogla naštetiti percepciji struke.

On, međutim, ne vjeruje da će se to dogoditi. Pozvao je na otvorenu raspravu stručnjaka, političara i korisnika, umjesto komentiranja područja za koja pojedinci nisu stručni.

'Ako treba, možemo se i posvađati, ali da prestanemo s ovim možda i nepristojnim komentiranjem tema o kojima nešto ne znamo. Ja nisam konstruktor pa neću komentirati konstrukciju. Imam pravo pitati i nadam se da će se pojaviti netko tko će mi odgovoriti na tu temu', rekao je.

Njegov favorit bio je crveni stadion

Križić je otkrio i da mu prvonagrađeno rješenje nije bilo osobni favorit kada je prvi put vidio pet prikazanih radova. Najviše ga je privuklo petonagrađeno rješenje - upečatljivi crveni stadion.

'Svetogrđe je reći da u Zagrebu može pobijediti crveni stadion koji nema veze ni s identitetom Zagreba ni Dinama. Ali kažem, s arhitektonskog stajališta imao je nekako, barem meni, najikoničnije elemente za koje mislim da bi dobro funkcionirali', kazao je.

Poništavanje natječaja ne bi bilo presedan

Osvrnuo se i na oštru reakciju Hrvatske komore arhitekata, koja se usprotivila mogućem poništenju međunarodnog natječaja, upozoravajući da bi takav potez predstavljao međunarodnu sramotu.

Križić smatra da je reakcija Komore prije svega bila odgovor na političke poruke koje su uslijedile nakon proglašenja pobjednika. Prema njegovu mišljenju, postupak treba nastaviti do faze u kojoj će se moći argumentirano procijeniti može li se s pobjedničkim rješenjem nastaviti.

'Mislim da treba postupak nastaviti i doći do situacije kada će se odlučivati može li se nastaviti s radom ili ne. Nije to po meni tolika drama', rekao je.

Kao primjere naveo je nekoliko velikih međunarodnih projekata kod kojih pobjeda na arhitektonskom natječaju na kraju nije značila i realizaciju projekta.

Jedan od njih je Nacionalni stadion u Tokiju, za koji je 2012. pobijedilo rješenje studija Zaha Hadid Architects. Nakon nekoliko godina utvrđeno je da troškovi značajno premašuju planirani proračun pa se od projekta odustalo i raspisan je novi natječaj.

Spomenuo je i Muzej moderne umjetnosti u Varšavi. Christian Kerez pobijedio je 2007. na natječaju s više od stotinu radova, ali je Varšava nekoliko godina poslije, tijekom razrade projekta, zaključila da rješenje nije moguće realizirati. Projekt je napušten i pokrenut je novi postupak.

Još dramatičnijim primjerom Križić smatra planirani Guggenheimov muzej u Helsinkiju. Na natječaj raspisan 2014. pristiglo je 1715 radova, ali se nakon izbora pobjednika dvije godine vodila javna rasprava. Gradske vlasti na kraju su odustale od projekta, među ostalim zbog snažnog protivljenja javnosti financiranju muzeja javnim novcem na jednoj od najvrjednijih gradskih lokacija.

'To su sve primjeri gdje vidimo da stvari nisu zakucane. Ono što se nijednom od ovih dana nije dogodilo jest da je politika došla i rekla da nešto ne može. Proces se proveo do kraja i zaključilo se u nekom trenutku da ipak to ne ide', rekao je.

Protiv rušenja Poljuda

Križić se osvrnuo i na rasprave o mogućem rušenju splitskog Poljuda te takvu mogućnost odlučno odbacio.

'Apsolutno nije', odgovorio je na pitanje smatra li opravdanom ideju rušenja Poljuda.

Upozorio je da se odluke o tako važnim građevinama ne mogu donositi na temelju nekoliko izjava građana ili televizijskih anketa, nego da uključivanje javnosti mora biti stručno vođeno i dugotrajno.

'Ne može se na temelju jednog televizijskog priloga i pitanja korisnika na ulici zaključiti da je javnost za rušenje', rekao je.

Smatra da su arhitekti u Splitu sposobni kvalitetno voditi takav proces te da je upravo polemika oko Maksimira pokazala koliko je kod velikih javnih građevina važno pravodobno uključiti njihove buduće korisnike.