IZ ŠUPLJEG U PRAZNO?

A Putinov program je: obračun s putinizmom

  • Autor: Marko Stričević
  • Zadnja izmjena 15.01.2012 18:52
  • Objavljeno 15.01.2012 u 18:52
putinu odlazi

putinu odlazi

Izvor: Reuters / Autor: Reuters

Ruski premijer i kandidat za predsjednika na ožujskim izborima Vladimir Putin ovih dana predstavio je političko-ideološku platformu s kojim se namjerava vratiti u Kremlj. Glavni njezin kuriozitet kritika je modela države koji je upravo on utemeljio, pa ga se i smatra najodgovornijim za postojeće anomalije

Premda mu ne pada na pamet priznati legitimitet prosvjednicima koji su masovno punili ulice Moskve i drugih gradova u prosincu, a vjerojatno će i u siječnju, Putin jest priznao pogreške sustava koji je formirao kroz godine. Mihail Gorbačov je demontirao Sovjetski Savez uz kontroverzne posljedice, Boris Jeljcin uveo je 'liberalni kapitalizam' uz kontroverzne posljedice, a Putin je uz kontroverzne posljedice uspostavio činovničku 'vertikalu vlasti', imperijalno-birokratski model koji sve više parazitira na društvu, a sve manje ga je sposoban razvijati u skladu s enormnim gospodarskim i ljudskim potencijalima Rusije. Reforme je u zadnja tri desetljeća Rusije uvijek provodio novi vladar, potvrđujući se, između ostalog, i na kritici prethodnog perioda. Putin je prvi koji bi se etablirao na reformi vlastite epohe.

Primjerice, komentirajući svoju ultracentralističku, nedemokratsku odluku o ukidanju izbora guvernera u federalnim jedinicama (sada ih naznačuje Kremlj), Putin je priznao da je taj potez, nakon prvotnih uspjeha u koordinaciji razvojnih projekata, rezultirao 'gubitkom motivacije' u regijama. Vođa percipiran kao 'čvrsta ruka' rabijatnog stila, odjednom najavljuje manje represije u javnoj sferi, više ekonomske autonomije regijama, privlačenje stranih investicija. Moscow Times primjećuje da je dobar dio programa 'posudio' od svog štićenika Dmitrija Medvjedeva, kojem ipak nije bilo suđeno / dozvoljeno da se natječe za drugi mandat.

Veliko je pitanje, međutim, može li Putin uvjeriti sve nezadovoljnije građane da je upravo on najpozvaniji 'deputinizirati' Rusiju. Javnost se već duže vrijeme podsmjehuje njegovom PR inženjeringu. Primjerice, kada je prošle godine osvanuo s licem bez bora, rumenim kao da je riječ o nekom dvojniku, pojavila se šala da je 'potrebu za novim licima u politici Putin odlučio riješiti plastičnom operacijom'. A teško će novi-stari vladar u svoju svježinu uvjeriti i strance: prošle godine, u kojoj je postalo jasno tko se vraća u Kremlj, odljev inozemnog kapitala porastao je za dva i pol posto, premašivši 84 milijarde dolara.

Suočen s neugodnim fenomenom izlaska iz mode, Vladimir Putin nastoji podsjetiti na svoje zasluge uporno ponavljajući glavne uspjehe ruske državnosti iz prve dekade 21. stoljeća, otkako je od Jeljcina baš on preuzeo upravljanje zemljom teške povijesti, banditske sadašnjosti i nasilja kao prevladavajućeg principa rješavanja konflikata. Među proklamiranim uspjesima su: prevladavanje socijalnog rasapa iz 90-ih, pobjeda nad separatizmom (u užem smislu, tu se cilja na Kavkaz koji, doduše, nije ni izbliza stabiliziran), te otplata svih međunarodnih dugovanja – kako onih iz 90-ih, tako i dugova bivšeg Sovjetskog Saveza. Rusija više nije ovisnik o međunarodnoj financijskoj pomoći; prije bi se reklo da je međunarodna zajednica (prvenstveno Europa) ovisnik o ruskim energentima. U zadnjih desetak godina, ruski statistički pokazatelji govorili su o udvostručavanju prosječnih primanja, duplanju BDP-a, usporavanju inflacije, rastu penzija čak i u uvjetima globalne recesije... Putinovi kritičari, kad im se nanižu takvi impresivni argumenti, redovito podsjećaju da je njegovoj garnituri išlo na ruku divljanje svjetskih cijena nafte nakon što je SAD napao Afganistan i Irak. No stabilizacija Rusije djeluje kudikamo sveobuhvatnije; vjerojatno je i to razlog što su građanski sloj i tzv. inteligencija desetak godina šutke trpjeli necivilizirane, vulgarne aspkete Putinova poretka: korupciju, teror i činovnički primitivizam, susprezanje slobode govora, cinični populizam, kontrolu oporbe, zataškivanje režimskog ili režimski sponzoriranog nasilja…

Rusija je pod Putinovom komandom povratila obilježja velike svjetske sile koja se bori za utjecaj prisiljavajući SAD i EU da poštuju njene interese. No građani u selima i gradićima od Kavkaza do Karelije i Kamčatke na državnoj su televiziji vidjeli moskovske, peterburške i druge prosvjede protiv Putina i Jedinstvene Rusije. Što će reći na izborima i kako će ti izbori izgledati nakon prosinačkog iskustva, danas se čini neizvjesnije no ikad od 1996. godine, kada je Boris Jeljcin jedva pobijedio komunista Genadija Zjuganova i nastavio liberalno-kapitalistički kurs Rusije. Putin je veliki favorit, ali ni izbliza tako velik kao prije dva mjeseca…

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi