tomislav Lauc

'S pokvarenim zubima teško se probiti u životu. U nekim društvima poput američkog širok i zdrav osmijeh preduvjet je dobivanja posla...'

31.05.2020 u 20:37

Bionic
Reading

Dr. Tomislav Lauc istaknuti je stomatolog, ravnatelj Stomatološke poliklinike Apolonija i jedini hrvatski član-gost prestižnog udruženja europskih ortodonata Angle Society of Orthodontics. Iza njega je niz znanstvenih istraživanja i spoznaja iz područja antropologije te estetike lica i zubi, 3D dijagnostike i ortodoncije. Prošle godine puno se tako govorilo o njegovu istraživanju razlika između starenja muškog i ženskog lica, a razgovarali smo s njim nakon objave nove knjige

Što nam čeljusti i zubi govore o biologiji i kulturi krapinskih neandertalaca; što nam određeni dio lica otkriva o karakteru neke osobe; kako su portreti slavnih osoba mogli poslužiti kao dokaz njihova zdravstvenog stanja i koliko su se slikari mučili da na platno prenesu velike brade i blago uvrnute kapke Habsburgovaca; zašto su u Golluma zubi trokutasti i zašto su u djeci rođenoj sa zubima gledali buduće vođe i velikane? Odgovore na ta i tisuće drugih pitanja možete pronaći u knjizi 'Dentalna i kraniofacijalna antropologija' Tomislava Lauca, Ivane Čuković-Bagić i suradnika u izdanju Alfe.

Dr. Tomislav Lauc istaknuti je stomatolog, ravnatelj Stomatološke poliklinike Apolonija i jedini hrvatski član-gost prestižnog udruženja europskih ortodonata Angle Society of Orthodontics. Iza njega niz je znanstvenih istraživanja i spoznaja iz područja antropologije te estetike lica i zubi, 3D dijagnostike i ortodoncije.

Prošle godine puno se tako govorilo o njegovu istraživanju razlika između starenja muškog i ženskog lica. Istraživanje, provedeno u Dalmaciji, objavljeno je prošle godine u najčitanijem članku časopisa American Journal of Physical Anthropology, o čemu je tada pisao i tportal.

Knjiga na kojoj je Lauc radio s velikim brojem hrvatskih i inozemnih stručnjaka, ali i studenata koji na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu slušaju njegova predavanja iz Dentalne antropologije, prvo je djelo koje zube, čeljust i lice sagledava iz različitih perspektiva: anatomske, morfološke, evolucijske, forenzičke, društvene, povijesne, javnozdravstvene... Puno je informacija ugurano u nešto više od 700 stranica udžbenika koji se čita kao uzbudljivo znanstvenopopularno djelo.

Knjigu pisali i znanstvenici i studenti

'Riječ je o dosta širokom području, a literatura koja bi ga pokrila prilično je skučena', kaže Lauc. Tako se izrodila knjiga s puno autorskih poglavlja velikog broja suradnika, stručnjaka, znanstvenika iz različitih područja. Uključili su i studente koji su pisali pojedina poglavlja u obliku seminarskih radova.

'Onaj tko studira povijest umjetnosti i sluša dentalnu antropologiju pisao je o zubima u umjetnosti, onaj s fonetike o artikuliranju glasova, netko s likovne umjetnosti pokrio je područje slikarstva, student s etnologije različite mitove...', objašnjava Lauc. Fuzija humanističkih znanosti i dentalne antropologije pokazala se vrlo uspješnom.

'Poglavlja o kraniofacijalnom sustavu u ljudskom društvu svima je osobito zanimljiva, pa i meni', kaže Lauc. 'Primjerice ono o simbolici zuba u filmskoj umjetnosti, jer u različitim filmovima različiti likovi s različitim oblicima zuba i dijelova lica imaju različitu simboliku.'

Pisalo se i o umecima koje u svoje zube stavljaju reperi, no oni po tome nisu ni posebni ni prvi.

'Još su drevne Maje stavljale žad u svaki pojedini zub', podsjeća Lauc. 'Do danas nije jasno kako im je to uspijevalo bez lokalne anestezije, vjerojatno u određenom psihološkom stanju uma koji su mogli postići različitim opijatima, da bi onda ubrušavali doslovno zub po zub i radili ležišta za ukrase od žada.'

I dok su studenti pisali o različitoj simbolici lubanja u različitim društvima, kulturama i modernim supkulturama, vrhunski su stručnjaci opisali evoluciju zuba i čeljusti, njihov rast i razvoj u različitim fazama čovjekova života. Suautorica Ivana Čuković-Bagić, profesorica dječje i preventivne stomatologije i prorektorica Sveučilišta u Zagrebu, stručnjak je za dentalnu forenziku i o tome je pisala u ovoj knjizi.

'Brojna istraživanja rade se i u Hrvatskoj. Proučavanja dentalne dobi bila su dosta zanimljiva u kriznim situacijama zbog migracijskih kretanja i problema na granicama', objašnjava Lauc. 'Potencijalna dob temeljem slika zuba izračunava se s visokom vjerojatnošću. U Hrvatskoj je taj dio znanosti vrlo razvijen i imamo sjajne stručnjake.'

Kakve zube imaju Hrvati?

Znanost nam ide u korak sa svijetom, ali kakve zube imaju Hrvati?

'Nažalost, mi smo na začelju Europe što se tiče indeksa KEP koji zbraja kariozne, izvađene i plombirane zube. Te se stvari mogu promijeniti samo sustavnom edukacijom i prevencijom, ali još uvijek smo na dnu', kaže Lauc. S pokvarenim zubima teško se probiti u životu. U nekim društvima, poput američkog, širok i zdrav osmijeh preduvjet je dobivanja posla...

'Poimanje osmijeha i bjeline zuba bitno je drugačije u SAD-u i Europi. Njihov hiperbijeli estetski kriterij kod nas se ne smatra jako lijepim', objašnjava Lauc. Kako različite kulture iste civilizacije doživljavaju iste stvari, zanimljivo je to područje istraživanja. Baš kao i ono što se dogodilo s aparatićima za zube; nekad su bili razlog poruge, a danas gotovo pa stvar prestiža...

'I kod djece postoje opinion makeri, trendseteri koji predvode, u koje se drugi ugledaju. Kad netko od njih stavi aparatić, to postaje jako popularno', otkriva Lauc. 'U svakodnevnom radu primijetio sam da o njima ovisi hoće li se nositi bijeli aparatići ili oni metalni. Pravila nema, to naprosto ovisi od škole do škole, od generacije do generacije.'

Dentalnu antropologiju zanima čovjek

Dentalna antropologija pokriva široku lepezu područja: od dentalne forenzike do evolucije čovjeka i njegova žvačnog sustava, prati njegov rast, razvoj i varijacije, a ne zaobilazi ni područje javnog zdravstva. Ne zanimaju je medicina i terapije, nego biologija čovjeka i njegova varijabilnost.

'Antropologija barata varijacijama, raznolikostima, od genetičkih do fenotipskih. Mogućnost prilagodbe na različite okolnosti osnova je evolucije', kaže Lauc. 'Kroz žvačni sustav vidimo sustav prilagodbe te tako istražujemo prošlost i predviđamo budućnost.'

I što možemo zaključiti gledajući ljudima u zube?

'Možemo svašta. Po porastu učestalosti karijesa možemo točno vidjeti kad je počela industrijska revolucija te proizvodnja rafiniranog šećera', kaže Lauc. 'Po žvačnom sustavu možemo točno vidjeti događaje koji su snažno utjecali na ljudsku povijest, poput pojave poljoprivrede. Čeljusti su sasvim drugačije izgledale prije otkrića vatre.'

Promjene čeljusti mogu nam detektirati i to da se u određenom razdoblju prapovijesti događalo nešto pa počnemo tragati za time. A kad tražiš, onda i nađeš.

  • +10
Tomislav Lauc istaknuti je stomatolog, jedini hrvatski član prestižnog udruženja europskih ortodonata Angle Society of Orthodontics Izvor: tportal.hr / Autor: Matej Grgić

'Naš izgled je rezultat onoga što i kako radimo i kako se koristimo pojedinim stvarima. Na našoj formi lica jasno vidimo promjene u prehrani', kaže Lauc. Kad našim precima više nisu trebali jaki žvačni mišići da savladaju velika opterećenja i tvrdu, čvrstu hranu, njihove koštane strukture postale su puno nježnije.

Ne postoje rase, samo ljudi

'Naši preci imali su vrlo izražene supraorbitalne lukove, arkade, čeone dijelove. To su stupovi putem kojih se žvačne sile prenose na cijelu lubanju i tako neutraliziraju', opisuje Lauc. 'Po promjenama lica točno možemo vidjeti da je došlo do promjena u prehrani, što znači da je došlo do promjene u ponašanju, a to pak znači da je automatski došlo i do nekih ekonomskih i društvenih promjena.'

S vremenom su se promijenili i ljudi te definicije kojima ih opisujemo.

'Suvremena antropologija u potpunosti je odbacila poimanje rasa kod čovjeka, osim ako govorimo o dvije rase: neandertalcima i Homo sapiensu. Ljude koji žive na različitim geografskim područjima nazivaju crnima, žutima, bijelima... Ne postoji granica između njih, sve su to prijelazni oblici, genetičke raznolikosti unutar jedne vrste', odlučan je Lauc. 'Možemo govoriti o geografskim varijacijama, kao i populacijskim, ali ne možemo i ne smijemo dijeliti ljude na rase. To je potpuno neznanstveno i trebalo bi biti društveno neprihvatljivo.'