Jedno od glavnih pitanja u svijetu društvenih igara nije 'što igrati' ili 'ima li zainteresiranih', već - 'tko ide prvi'?
Dosad su igrači na različite načine rješavali pitanje prvog igrača, od igranja par-nepar do korištenja randomizirajućih aplikacija, no znanstvenici su napokon dali konkretan odgovor na to pitanje, a za to im je trebalo samo 15 godina.
Matematičar i zaljubljenik u društvene igre Eric Harshbarger, na poticaj prijatelja, uhvatio se u koštac s rješavanjem prilično kompliciranog problema, piše Phys.org.
Početak je jednostavan: svaki igrač uzima u ruku kocku sa šest stranica i baca je. Onaj tko dobije najviši broj, igra prvi. Ako dva igrača istovremeno dobiju najviši broj, bacaju ponovno.
No što kad bismo eliminirali mogućnost dobivanja istog broja, a istovremeno zadržali iste šanse za dobivanje najvećeg broja?
Ono što je na početku djelovalo jednostavno odjednom se pretvorilo u kompliciran matematički problem.
Zanimljivo pitanje postalo je ozbiljno istraživanje
Harshbarger je stoga zatražio pomoć dugogodišnjeg prijatelja i matematičara s Dalton State Collegea, Roberta Forda, te su iskoristili računalne programe kako bi testirali mogućnosti i došli do zaključka da kocka kojom se određuje tko ide prvi, zapravo, ne mora biti u obliku kocke.
Njihovo je rješenje bilo napraviti kocku s 12 strana koja ima brojeve od jedan do 48. Ona nikad ne bi dva puta dala isti broj, a svaki igrač ima jednake šanse dobiti najveći broj. Iako je postala hit među igračima, njeno je ograničenje u tome što funkcionira samo kad je u igri četvero igrača. Stoga su Harshbarger i Ford odlučili osmisliti kocku za pet igrača.
Više igrača znači više varijabli, pa je ono što je prvi put trajalo samo nekoliko tjedana odjednom postalo višegodišnji projekt.
Petnaest godina kasnije u njega je uključeno više od 20 ljudi iz cijelog svijeta i pronađeno je rješenje za pet igrača koje podrazumijeva pet kocaka s po 60 stranica.
Koliko je to rješenje bilo važno za matematičare, ali i druge znanstvenike uključene u ovaj projekt, pokazuje i činjenica da je Harshbarger tih pet kocaka odlučio pretvoriti u veliku skulpturu koja predstavlja matematiku.
Njezina trajna lokacija još nije definirana, ali Harshbarger se nada da će natjerati ljude da zastanu, pogledaju i postave pitanja.
Jer negdje među tih 300 stranica nalazi se priča koja je započela pitanjem na koje nitko nije trebao odgovor, preživjela je pretraživanje prostora veličine svemira i okupila ljude iz cijelog svijeta.