leteći biznis

Ovi Osječani dobro znaju uposliti dronove, no poručuju: Sve što leti, može i pasti

01.05.2018 u 18:37

Bionic
Reading

Ivanu Vidakoviću dronovi više nisu hobi, nego ozbiljan posao. Otkada mu je prije sedam godina prvi završio u rukama, od njih se nije odvajao. Tada se u njemu rodila, a potom i zakotrljala ideja o proizvodnji dronova. Danas je vlasnik obrta koji se planira širiti, a svojom idejom zarazio je i prijatelja Vedrana Kralja, s kojim je inicirao i prvi sajam dronova u Osijeku, do čijeg početka sitno odbrojavaju

'U jednom trenutku u karijeri ovaj posao s dronovima uzeo je toliko maha da više nisam mogao paralelno raditi i dnevni posao pa sam nakon 18 godina dao otkaz u stabilnoj tvrtki i posvetio se ovome', otkriva svoju priču tportalu Osječanin sa zagrebačkom adresom Ivan Vidaković.

Osijek je zamijenio Zagrebom, priznaje, isključivo zbog geografskog položaja, jer je bliže jadranskoj obali, na kojoj je na početku dronovima puno snimao i radio u filmskoj industriji. Sada je posvećeniji industrijskim pregledima.

'To se trenutno najviše koristi. Hrvatske šume primjerice upotrebljavaju ih za pregled šuma u smislu preračunavanja u mjerenju. Oni im ne služe kao videokamera, nego su poput softvera uz pomoć kojega će dobiti jedinicu volumena ili slično. U poljoprivredi se pomoću multispektralnih kamera pregledava dozrijevanje biljaka. Snima se površina usjeva, na kojima se u različitim spektrima može vidjeti je li biljka pod stresom ili bolesna te koliki će biti prinos', objašnjava ovaj licencirani upravljač dronovima, član Hrvatske udruge za bespilotne sisteme koji usko surađuje i s Hrvatskom agencijom za civilno zrakoplovstvo.

U posljednje vrijeme sve je češće u funkciji stručnog konzultanta u hrvatskim tvrtkama i institucijama.

  • +23
Osječki inicijatori sajma dronova Izvor: Cropix / Autor: Vlado Kos / CROPIX

'Film mi je cijelo vrijeme bio drag, ali nije to život za mene. Na setu moraš biti od šest do šest, a snimaš samo 15 minuta. Zna to trajati tako po 15 dana kako bi se snimile samo dvije scene. Industrijsko snimanje mi je draže jer se traži iskustvo te precizan let', otkriva Vidaković, vlasnik Hexaworxa, obrta za proizvodnju dronova po narudžbi klijenata.

Za izradu jednog drona, koji mogu podići i preko deset kilograma tereta, ovisno o preferencijama naručitelja, treba mu oko mjesec dana. Raspon cijena je također širok, a može se protegnuti do 25.000 eura.

'Potražnja za privatne svrhe je nula jer se industrija toliko razvila da ih ljudi mogu slobodno kupovati u trgovinama, pa tome ne mogu konkurirati. No svoje sam mjesto pronašao među specifičnim zahtjevima jer toga nema na tržištu', opisuje svoju tržišnu nišu ovaj Osječanin, razbijajući pri tome percepciju ljudi koji misle da proizvodi dronove kao na tvorničkoj traci.

Iz njegove radionice za komercijalne svrhe do sada je poletjelo 15-ak njih.

Snimka dronom iznad osječke Kopike na lijevoj obali Drave Izvor: Licencirane fotografije / Autor: Hexaworx

'Kada se kaže da pravimo dron, ljudi misle da ga radimo od nule. To nije više tako. Dronovi su u današnje vrijeme vrlo sofisticirani, a da bi se napravio jedan takav, morao bih u njega uložiti kao Rimac u svoje automobile. Neke gotove proizvode mogu kupiti i sastaviti ih na željeni način. I to je cijela priča', sažima Vidaković, čiji su dronovi završavali i na inozemnom tržištu.

Njegovu ideju o proizvodnji multirotora popularnih dronova podržao je i Grad Zagreb. S Plavim uredom – Zagrebom za poduzetnike razrađivao je četiri mjeseca plan kako bi vlastitu poduzetničku priču postavio na zdrave noge.

'Sve ove godine dronove sam radio kod kuće, u svojoj sobici, a sada sam dobio prostor u zagrebačkom Tehnološkom parku', zadovoljno će on.

S projektom je već aplicirao i za sredstva europskih fondova, a ako bude uspješan, proširit će se i na Osijek te zaposliti šest ljudi.

'Dronovi su trenutno in u svijetu. Sada je vrh vala. Oni se koriste praktično za sve, a nove ideje stalno naviru', kaže nam.

Svijest o upotrebi i konkretnoj primjeni svakim je danom sve veća i u Hrvatskoj. U posljednje dvije godine, dodaje, otkada se otisnuo u privatne vode, porasla je i njihova popularnost. Do tada je tek sa šačicom ljudi na forumima raspravljao o multirotorima i tome kako oni funkcioniraju.

'Mislim da je trenutno u Hrvatskoj oko 2000 registriranih dronaša, ali ih je pretpostavljam barem pet puta više. Na ovom Drone Expou saznat ćemo neke brojke o tome', odgovara tportalu Vidaković.

Svi bi oni trebali biti registrirani u Agenciji za civilno zrakoplovstvo, a ako lete u zoni zračnog prometa aerodroma, dodaje, i kontroli leta.

'Postojeća zakonska regulativa je dobro napisana. Dijelom smo ju prepisali od Europske unije i prilagođavala se industriji. No problem je nastao s masovnom dostupnošću dronova. Bilo tko može doći u trgovinu i kupiti ga. Tko ga ima, samovoljno bi se trebao prijaviti kao upravitelj bespilotnih sistema, ali upravo u tome i jest problem. Nitko ne kontrolira je li netko registrirani upravitelj drona, pa oni padaju, ozljeđuju ljude, leti se na nedozvoljenim područjima... A ozljede prilikom pada mogu biti kobne', upozorava Vidaković, dodajući kako se prijava podnosi ne samo zbog vlastite, nego i sigurnosti drugih ljudi.

'To je isto kao da za upravljač automobila pustite osobu koju niste naučili voziti', jednostavno ilustrira.

Svatko tko se profesionalno bavi time, smatra, zadovoljava zakonom propisane standarde dok su svi ostali u sivoj zoni.

'Kada krećete voziti dron, prvo se obično uzme mali za vježbanje u sobi. Meni je trebalo desetak sati da počnem letjeti onako kako treba. Svatko tko želi vježbati može to naučiti za nekoliko dana, a potom se usavršavati. Najteže je istovremeno naučiti letjeti i snimati jer mora postojati koordinacija ruku i prstiju te usklađivanje sa željenim kadrom. Ne smiju se praviti nagli pokreti', sugerira za tportal Vidakovićev prijatelj Vedran Kralj.

Kralj će u šali reći kako ga je prijatelj uvukao među dronove. On ih sada koristi u produkciji, kada kameru želi podići s tla.

'Gledao sam Ivana kako upravlja njima, vozi ih. Kada je došla situacija da su to postale izuzetno dobre leteće kamere, a s obzirom na to da se bavim produkcijom, bilo je logično da ih i ja naučim voziti, odnosno koristiti u poslu. I tako sam se zakvačio za to. Ivan je bio pionir u tome, a ja sam učio i usvajao ono što je on već davno apsolvirao', kaže Kralj, dodajući da se već upoznao i s nedostacima dronova.

A na tome popisu, slažu se ovi Osječani, ima ih dosta.

'Sve što leti može pasti. I to je jedan od najvećih nedostataka. Drugo, korisnici uopće nemaju percepciju o vremenu leta, a ono je jako ograničeno. Što je dron veći, to kraće leti. U prijevodu, ako želite podići neki teret, primjerice kameru od deset kilograma, ona maksimalno može biti u zraku do deset minuta. Za krajnje korisnike to zvuči jako malo. Mali dronovi u prosjeku lete po 25 minuta i to je neki standard, dok je u filmskoj industriji to opet predugo', nadopunjavaju se ovi dronaši kojima je koncem prošle godine sinula ideja o osječkom sajmu dronova. Projekt će zaživjeti sredinom svibnja na osječkom Pampasu, na kojem očekuju dronaše iz cijele Hrvatske, ali i susjedstva.