Budućnost društvene mreže Google+ je tako pod upitnikom otkako je Vic Gundotranapustio Google, a Violet Blue se osvrće i na suosnivača kompanije Sergeya Brina, koji je nedavno priznao kako nije smio raditi na projektu Google+ iako je 2011. govorio nešto posve drugačije. Horor scenariji vezani uz privatnost i umreženost servisa su jedan dio stvari, na koju se samo nadovezuju i neizvjesnost usluga te drugi materijal kakvih se groze korisnici, smatra Blue.

Njen kolega sa ZDNeta Jason Perlow je izvrsno poentirao već u sažetku svog teksta u kojem se osvrnuo na iznenađenost autorice: 'Ja nisam pametan čovjek, Violet, ali znam što su prihodi.'

Perlow nije mogao pogoditi bit na bolji način. Google je uistinu teško braniti, posebno s obzirom na to da kompanija već poodavno nije u kategoriji underdoga. Taj don't-be-evil industrijski gigant igra na poljima na kojima je poslovno vrlo uspješan, a ona su… oglašavanje, oglašavanje i još nešto proizvoda kojima se može izvesti oglašavanje.

Ako je to teško za povjerovati, valja tek napraviti manju digresiju i reći da je od oglašavanja Google 2009. godine imao 97 posto svih prihoda, a taj iznos se nešto smanjio nakon što su se odlučili na kupovinu odjela Motorola Mobility. Sada, kada je Motorola prodana kineskom Lenovu, stvari se sasvim izgledno vraćaju na stari postotak.

To ipak nije problem ove kompanije, koja svoj posao radi fenomenalno. Tomu svjedoče rezultati iz kvartala u kvartal, iz godine u godinu. Problem je percepcija Googlea u javnosti, ili što je bitnije – autora koji kao da žive u nekoj drugoj dimenziji IT svijeta. Dok je autorica Violet Blue opravdano bijesna na poteze Googlea, nije prvi put da je naletjela na probleme u korištenju njihovih usluga pa njeno iznenađenje (?) cijelom pričom zapravo opet predstavlja - iznenađenje.

U kolovozu 2011. društvena mreža Google+ je uklonila autoričin profil jer nije bio u skladu s novim pravilnikom u kojem se moralo koristiti stvarno ime. Google je, naravno, mislio kako je Violet Blue ime svojevrstan lažnjak, iako je to stvarno ime autorice (koje je, usput rečeno, registrirano i zaštićeno na USPTO).

'Nisam mogla zamisliti da je kompanija u čijem sam sjedištu imala dva Tech Talka mogla napraviti nešto ovako pogrešno. (…) Samo kažem kako je moj otisak postojanja identiteta u ovoj kompaniji ogroman', pisala je Blue nakon što joj je račun uklonjen. 'Bila sam kriva, dok se ne dokaže suprotno.'

Autorica je u to doba počela s prebacivanjem svog materijala na druge servise i istovremeno dobila svoj G+ račun natrag, još s oznakom verified profila. Blue je nastavila s korištenjem Googleovih usluga i dalje navodeći kako ljudi poput nje tu pripadaju, tek tražeći da Google bude odgovoran internetski građanin kao što svi ostali korisnici moraju biti.

Blue u 2014. godini doživljava prosvjetljenje i zaključuje kako su korisnici Google servisa 'ništa više od mreže komadića mesa ispredenih od paketa podataka koji se mogu prodati'.

Kada su mnogi godinama ranije pisali da u slučaju pružanja besplatnog proizvoda uglavnom korisnik postaje proizvodom, kritika je bilo pregršt.

Violet Blue je izvela prilično žestoku kritiku, no pitanje koje je potrebno riješiti u svijetu internetskih divova jest regulacija. Takvo što teške riječi i uvrede teško mogu postići. Ipak, vrijedi istaknuti kako je tekst 'Hvala ti za ništa, mamlaze' imao određenog učinka. Violet Blue je od Google PR službe dobila e-mail poruku u kojoj se tražilo da 'popravi nepošten naslov':

Now that Google PR has emailed me (Saturday evening) telling me to 'tone down' my "unfair" headline, go read it: http://t.co/EJHXbJZewz

— violet blue ® (@violetblue) June 8, 2014

Autorica je naknadno navela i da se Google nije niti osvrnuo na bilo koju točku njenog teksta, osim na naslov. Prevedeno - 'idemo po starom'.

Čim je netko duboko u određenom ekosustavu, posebno tako razrađenom kao što je Googleov (Gmail, Google+, YouTube, etc.), jasno je da je pristao na sve poteze kompanije koji obično idu k tome da se generira više prihoda. Sve da je u igri i gašenje servisa u potpunosti (u nečem što autori vole zvati 'Google Graveyard' je završilo 13 komada samo u 2013. godini) – stvari su po pravilima kompanije. Outanje i ostalo narušavanje privatnosti? Uključeno u računicu.

Perlow u svom blogu opet izvrsno pogađa bit zaključkom da Google kao kompanija svoju inovacijsku kulturu definira kao stvari koje se bacaju uza zid – dok se nešto ne zalijepi. 'Drugačije rečeno, nešto što donosi više od oglašavanja nego što košta za održavanje. S Googleom ste cijelu vožnju, ako ste pripremljeni na to', smatra Perlow, koji autorici jednostavno savjetuje korištenje konkurentnih usluga.

Usprkos svim žalbama i alternativnim servisima, korisnici se u konačnici drže ove kompanije. Lojalnost brendu je upravo nevjerojatna, što se barem djelomično (ako ne i u potpunosti) objašnjava umreženošću svih usluga.

Blue je o tome pisala prije više od dvije godine – i sama ponovila u novom kontroverznom tekstu. Google+ nije tek društvena mreža – u pitanju je alat, čitava gomila različitih proizvoda koje je teško ispustiti iz ruku jednom kada se vežu uz korisnika vulgaris, htio to on ili ne. S druge strane, ako ti isti korisnici shvate da im nešto ne odgovara, nije nemoguće koristiti i stvari 'izvan bajke'.