Rusija je svoje termobaričke bacače TOS-1A počela tvornički zatvarati u čelična kućišta kako bi ih zaštitila od ukrajinskih dronova. Riječ je o razornom oružju, ali i sustavu čije lako zapaljive rakete nakon pogotka mogu eksplodirati u golemoj vatrenoj kugli
TOS-1A, također zvan 'suncopek', izgrađen je na podvozju tenka T-72, a umjesto kupole ima lanser s 24 termobaričke rakete kalibra 220 milimetara. Raketa MO.1.01.04M ima domet do šest kilometara, a njezina goriva smjesa nakon aktiviranja razvija temperaturu do 3000 Celzijevih stupnjeva. Može prodrijeti u zgrade i bunkere te spaliti veliko područje.
Rusija je TOS-1A koristila već u prvim mjesecima invazije. Sustavi su u svibnju 2022. gađali Liman, koji su ruske snage nekoliko dana poslije privremeno zauzele. Kod Bahmuta su u travnju 2023. otvorili prolaz širok 300 metara u ukrajinskoj obrani, kroz koji su Wagnerovi plaćenici u jednom danu napredovali 1,25 kilometara. Termobarička paljba pomogla je i u probijanju obrane kod Pavlivke.
Dronovi razotkrili glavnu slabost
TOS-1A osmišljen je 1970-ih za bojište na kojem su se raketni bacači mogli približiti neprijatelju na nekoliko kilometara. Takva je taktika postala iznimno opasna nakon što su 2023. nebo iznad Ukrajine preplavili eksplozivni dronovi.
Čak i najmanji među njima mogu pogoditi bacač prije nego što zauzme položaj. ‘Gadno oružje, ali i izvrsna meta’, opisao ga je češki analitičar Jakub Janovsky još na početku rata. Sustav ima i dodatna ograničenja: rakete se ne mogu ispaljivati po kiši ni s položaja na uzvisinama.
Ukrajinske su snage dosad uništile, oštetile ili zarobile najmanje 36 TOS-ova 1A, od kojih je 27 izgorjelo. Rusija je prije rata, prema procjeni američke vojske, imala 48 takvih bacača, a nije poznato koliko je izgubljenih primjeraka nadomjestila.
Unatoč razornoj moći, TOS-1A imao je malo ili nimalo utjecaja na ishod rata, zaključili su američki analitičari. Njegov je glavni nedostatak domet od samo šest kilometara, zbog čega ga je lako otkriti i napasti.
Čelično kućište kao privremeno rješenje
Rusija je nastavila proizvoditi nove primjerke, ali je promijenila način njihove upotrebe. Bacači se sada prema bojišnici šalju pojedinačno i pod zaštitom topničke vatre, umjesto u skupinama. Najnoviji modeli dobili su tvorničko čelično kućište koje štiti lansirne cijevi i lako zapaljive rakete.
Ipak, oklop ne uklanja glavni problem. Trajno bi rješenje bio veći domet, koji bi posadama omogućio da ostanu izvan dosega ukrajinskih dronova. Uralvagonzavod tvrdi da privodi kraju testiranje moderniziranog TOS-a 1A na podvozju tenka T-80, s većom preciznošću, višim stupnjem automatizacije i raketama većeg dometa. Analitičar Aleksej Tarasov procjenjuje da bi mogao dosezati između 15 i 20 kilometara.
Do tada posadama ostaje čelična kutija. Improvizirani metalni kavez već se pokazao nedovoljnim kada je jedan TOS-1A izgorio nakon udara ukrajinskog FPV drona. Probijanje novog oklopa moglo bi aktivirati 24 rakete, od kojih svaka teži 217 kilograma i nosi koncentrirano gorivo spremno za eksploziju.
