REKTOROVA KONTRA

Bjeliš brani dodjelu počasnog doktorata Bozaniću

  • Autor: NJD
  • Zadnja izmjena 14.06.2012 13:32
  • Objavljeno 14.06.2012 u 10:58
AleksA Bjeliš

AleksA Bjeliš

Izvor: Cropix / Autor: Neja Markičević/CROPIX

Rektor Zagrebačkog sveučilišta Aleksa Bjeliš reagirao je danas, s gotovo mjesec dana odgode, otvorenim pismom na kritički osvrt kolumnista Slobodne Dalmacije potaknut svibanjskim darivanjem kardinala Josipa Bozanića počasnim doktoratom

Kao što sam ističe, Bjeliš se tako pridružio upozorenju koje je na istu adresu, istim povodom, još 26. svibnja uputio Nadbiskupski duhovni stol Zagrebačke nadbiskupije.

Podsjetimo, suosnivač Feral Tribunea, novinar i pisac Boris Dežulović u Slobodnoj Dalmaciji 23. svibnja objavio je tekst pod naslovom 'Naš Desmond Tuta Bugarin' u kojem je kritizirao s jedne strane Zagrebačko sveučilište, njegove akademske dosege, financijsku neodgovornost te spornu odluku o dodjeli doktorata, a s druge Bozanića i njegovu akademsku i društvenu ulogu te zasluge u hrvatskom društvu.

'Čak i kad je najviše plasirano na sezonskim ljestvicama najboljih svjetskih i europskih sveučilišta, u četrdesetak europskih država postoji najmanje dvjesto boljih, i svaki put kad ubuduće u novinama pročitate kako je od slavnog Zagrebačkog sveučilišta opet bolje svako slovensko, srpsko ili moldavsko, sjetite se da se ipak radi o univerzitetu koje je u prijelomnim godinama svjetske historije - u vrijeme nezabilježenih znanstvenih dostignuća, preispitivanja svega postojećeg i rekonstrukcije cjelokupne političke, ekonomske i kulturne karte svijeta - počasni doktorat dalo čovjeku koji na sve to ima reći samo da smo se 'udaljili od Boga'', napisao je Dežulović, da bi se potom u jednom od sljedećih paragrafa 'zapitao': 'Opet, ima li Sveučilište u Zagrebu - buvlja pijaca second-hand znanja na kojoj časni profesori troše budžetski novac na autorske honorare, poput švercera sa smotuljcima zamašćenih novčanica - pogodnijeg počasnog doktora od mutavog kardinala koji je jednom, hrabrošću pripitog domobranskog kaplara u kolodvorskoj gostionici, promucao nešto o 'grijehu struktura', nakon čega je u pizdunskoj intelektualnoj javnosti promoviran u počasnog narodnog heroja i hrvatskog Desmonda Tutua?'

U svojem pismu, u duhu stare izreke 'napad je najbolja obrana', rektor daje na znanje kako kritike iz pera čovjeka čije kolumne objavljuju Slobodna Dalmacija, Globus i Jutarnji list, svi u vlasništvu Europapress Holdinga (EPH), iz više razloga smatra dubioznim i tendencioznim – prije svega zbog financijskih interesa i političkih sprega ove medijske kuće, koje, kako upozorava, njemu nisu nepoznate, ali i zbog činjenice da je ona u srpnju 2009. otvorila svoje privatno medijsko sveučilište koje, kako tvrdi, još nije upisalo nijednog studenta.

Možemo se pitati zašto se rektor odlučio uhvatiti u klinč s novinarima i njihovom slobodom pisanja i zašto reagira s mjesec dana zakašnjenja. U pismu on tvrdi da je njegov odgovor danas višestruko aktualan. Možda zbog toga što se ovih dana, kao i mnogo puta ranije, našao na udaru Jutarnjeg lista koji je objavio da je navodno zaustavio istragu o korupciji na Sveučilištu, ili zato što se slab rejting i rastrošnost Sveučilišta prečesto povlače po raznim, pa i EPH-ovim medijima, ili pak zbog toga što se njegova suradnja s Crkvom, poput ovotjednog poziva na misu zadušnicu za kraj akademske godine, ne vrednuje kao važan doprinos hrvatskoj kulturi i tradiciji? Možemo nagađati da odgovora na ovo pitanje, kao što sam Bjeliš kaže, ima više. No iz otvorenog pisma koje vam dolje predstavljamo u cijelosti prilično je razvidno što sve rektor ima za predbaciti Slobodnoj, Dežuloviću i EPH-u, te koga i što brani, ali i što sve 'zna':

Otvoreno pismo gospodinu Krunoslavu Kljakoviću, glavnom uredniku Slobodne Dalmacije

Poštovani gospodine glavni uredniče,

u komentaru 'Naš Desmond Tuta Bugarin' objavljenom 23. svibnja 2012. gospodin Boris Dežulović je, uz ostalo, grubo nasrnuo i na ugled i dostojanstvo Sveučilišta u Zagrebu, na što je već upozorio Nadbiskupski duhovni stol Zagrebačke nadbiskupije u otvorenom pismu koje vam je uputio 26. svibnja 2012. Autor tog pisma, nakon - kao što sam kaže - odmaka od nekoliko dana, postavio Vam je pet pitanja. I ja se, nakon još većeg odmaka, tek sada, ali u trenutku koji je višestruko aktualan, priključujem s još nekoliko pitanja, uz očekivanje da ćete uskoro na sva odgovoriti.

Za moja je pitanja potreban mali uvod. Naime, uz to što je kolumnist Slobodne Dalmacije, gospodin Dežulović je i član redakcije i kolumnist tjednika Globusa, a njegove tekstove često prenosi i zagrebački dnevnik Jutarnji list. Sve te tiskovine izdaje Europapress Holding. Reklo bi se, dakle, da gospodin Dežulović s jedne strane nastoji imati nerv za hrvatsko visoko obrazovanje, posebno, kao što se vidi iz spomenutog komentara, za Sveučilište u Zagrebu, dok bi s druge strane trebao biti dobro upoznat s EPH-ovom izdavačko-novinskom strategijom i politikom.

Kako pak stojimo s EPH-ovom visokoobrazovnom strategijom? Poznato je da je EPH-u od srpnja 2009. i vlasnik privatnog Medijskog sveučilišta, nakon što je njegovu predsjedniku uprave tadašnji ministar u ostavci u Splitu svečano uručio odgovarajuću dopusnicu. To sveučilište do sada nije upisalo ni jednog studenta, sve što ima je ime, čini se i rektora, i naravno dopusnicu koja ga svrstava u skupinu hrvatskih privatnih sveučilišta, sve na tragu hrvatskog visokoobrazovnog zakonodavstva i politike ministra Primorca koja se, eto, održava do danas. EPH povremeno koristi takvo svoje virtualno sveučilište za pokušaje uspostave visokoobrazovnih partnerstava s pojedinim političkim krugovima: prošle godine s varaždinskim, a ove, kao što nas izvještava Jutarnji list od 6. lipnja 2012, s koprivničkim. Kao što je to i lani i ove godine isticano, uz prodaju dijela vlasništva sveučilišta (što je samo po sebi novina u hrvatskom visokom obrazovanju), čini se da bi glavni doprinos EPH-a u pokretanju takva partnerstva trebala biti njegova medijska promocija.
Dolazimo tako do presjeka dviju EPH-ovih strategija, izdavačke i visokoobrazovne, i do upravljačkih razina koje te strategije kreiraju, povezuju, pa zatim i provode u EPH-ovim tiskovinama. Sve njih, uključujući i Vas, gospodine glavni uredniče, i vašeg kolumnista gospodina Dežulovića, pitam:

Kada se u jednom od EPH-ovih dnevnika napiše, a u drugom prenese (http://www.jutarnji.hr/boris-dezulovic-o-bozanicu-i-njegovom-doktoratu-na-slavnom-zagrebackom-sveucilistu--nas-desmond-tuta-bugarin/1030242/) kako je Sveučilište u Zagrebu 'posve beznačajan, beskarakteran, bezugledan, bezidejan, bezličan i bezvezan univerzitet', preuzimate li odgovornost za takav zapjenjeni rječnik hipertrofirane nesnošljivosti i pred budućim nastavnicima i studentima Medijskog sveučilišta kad ono jednom doista zaživi? Kada se u istom tekstu elementarno i bezočno iznose neistine o međunarodnoj prepoznatljivosti i o doktorskoj izobrazbi Sveučilišta u Zagrebu, najavljujete li vi time način na koji ćete i svoje buduće studente pripremati za medijske zadaće i poslove? Kvalificiraju li vas konačno uvrede poput ove: '... Sveučilište u Zagrebu - buvlja pijaca second-hand znanja na kojoj časni profesori troše budžetski novac na autorske honorare, poput švercera sa smotuljcima zamašćenih novčanica', za bilo kakav angažman u hrvatskom visokom obrazovanju? I tako redom.

Gospodine glavni uredniče, kao što možete i pretpostaviti, nisam sasvim neupućen u odnose i spone koji povezuju centre političke moći, centre medijske moći i hrvatska sveučilišta da ne bih mogao procijeniti kako je ulazak u ovakve raspre jednak ulaženju u labirint nepoznatog izlaza. U ovoj se temi i inače nameću mnoga opća mjesta helenske mitologije jer, ako ičemu sliči, današnji hrvatski medijski krajobraz sliči novovjekom mnogoboštvu. Bogovi i polubogovi miješaju se s običnim smrtnicima osuđenima da slijede njihove kaprice i daju sadržaj i smisao njihovim igrama i pothvatima. Dokazano je bolje slijediti pragmatični razum i pitomo se prikloniti barem jednoj od njihovih trpeza nego ih tvrdoglavo i uporno gnjaviti nekakvim etičkim postulatima i pozivima da ih se poštuje jer, vratimo se diskursu Dežulovićeva komentara, etičke postulate ne mogu zastupati kojekakvi nositelji insignija, prezira dostojni izdanci nebrojeno puta dokazano kompromitiranih tradicionalnih institucija. U raskrinkavanju i kažnjavanju takvih pojava i likova ne treba ograničavati slobodu izražaja pisane riječi, pogotovo kada je ta sloboda pod zaštitom onih koji stoluju na novovjekom Olimpu.

Ipak, pitanja su postavljena. Nadam se odgovorima, iako je jedino u što se pouzdajem svijest o kamenu koji će se kapricom bogova uskoro opet otkotrljati s vrha brda 'uslijed svoje vlastite težine', o čemu ćemo, kao i uvijek, na vrijeme biti informirani u jednom od EPH-ovih izdanja.

S dužnim poštovanjem,

Prof. dr. sc. Aleksa Bjeliš

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi