Sjedinjene Američke Države sve se više udaljavaju od politike borbe protiv klimatskih promjena, a posljedice se ne zaustavljaju na njihovim granicama. Prema novom izvješću Programa Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP), američke emisije stakleničkih plinova ponovno su porasle, dok su promjene u klimatskoj politici administracije Donalda Trumpa pogoršale izglede za ograničavanje globalnog zagrijavanja.

Američke emisije tijekom 2025. su za 133 milijuna tona ekvivalenta ugljikova dioksida, što je znatno više od povećanja zabilježenog u bilo kojoj drugoj velikoj gospodarstvenoj sili. Prema izvješću, glavni su uzroci veća potražnja za električnom energijom i ponovni rast proizvodnje električne energije iz ugljena.

SAD se tako, zajedno s Rusijom, nalazi među državama s najvećim emisijama po stanovniku, koje iznose gotovo 18 tona godišnje.

Povlačenje, ukidanje i poništavanje klimatskih mjera

Tijekom protekle godine Trumpova administracija poduzela je niz koraka kojima je oslabila američku klimatsku politiku. Ukinut je velik dio poticaja za čistu energiju iz zakona Inflation Reduction Act, dok su ublaženi propisi o emisijama elektrana i vozila te ograničenja emisija metana. Također su smanjili saveznu potporu električnim vozilima i širenju obnovljivih izvora energije.

SAD se usto ponovno povukao iz Pariškog sporazuma, međunarodnog dogovora iz 2015. kojim su se države obvezale ograničiti globalno zagrijavanje na znatno manje od 2 celzijeva stupnja, uz nastojanje da se ono zadrži na 1,5 u odnosu na predindustrijsko razdoblje.

Prema procjenama UNEP-a, zbog promjena američke politike očekivane emisije do 2030. bit će gotovo 0,9 milijardi tona ekvivalenta ugljikova dioksida veće nego što bi bile prema projekcijama temeljenima na politikama administracije Joea Bidena.

Takav zaokret ne utječe samo na američke ciljeve. Budući da su SAD jedan od najvećih povijesnih izvora stakleničkih plinova, smanjenje njegovih klimatskih ambicija otežava globalne napore, a može oslabiti i spremnost drugih država na provedbu vlastitih mjera.

Cilj od 1,5 °C više se ne može ostvariti bez prekoračenja

Prema novom izvješću UNEP-a, svijet će u sljedećih nekoliko godina prijeći prag zagrijavanja od 1,5 °C iznad predindustrijske razine. To ne znači da su svi klimatski ciljevi besmisleni, nego da je sada nužno ograničiti koliko će temperatura porasti iznad tog praga i koliko će dugo ostati povišena.

Ako sve države ispune postojeća obećanja o smanjenju emisija, globalna bi temperatura do 2100. mogla porasti za približno 2,6 °C u odnosu na predindustrijsko razdoblje. Ako se nastave sadašnje politike bez dodatnih mjera, zagrijavanje bi moglo dosegnuti oko 2,8 °C.

Obje su projekcije znatno iznad ciljeva Pariškog sporazuma. U odnosu na prošlogodišnje procjene, očekivano zagrijavanje povećalo se za približno 0,2 do 0,3 °C. Oko polovice tog pogoršanja povezano je s povlačenjem SAD-a iz Pariškog sporazuma i promjenama procjena povijesnih emisija.

Što bi svijet morao učiniti?

UNEP navodi da bi za ograničavanje vršnog zagrijavanja na približno 1,7 do 1,8 °C, a zatim povratak prema 1,5 °C do kraja stoljeća, globalne emisije stakleničkih plinova trebalo smanjiti za 18 posto do 2030., 45 posto do 2035. i 69 posto do 2040. godine, u odnosu na razinu iz 2025.

To bi zahtijevalo mnogo brže smanjenje emisija nego što ga predviđaju trenutačne nacionalne obveze. Uz smanjenje emisija, bilo bi potrebno i uklanjati velike količine ugljikova dioksida iz atmosfere te ga trajno pohranjivati.

Takav pristup nosi tehnološke, financijske i društvene izazove. Uklanjanje ugljikova dioksida ne može zamijeniti brzo smanjenje korištenja fosilnih goriva, upozoravaju stručnjaci. Svako dodatno povećanje globalne temperature povećava rizik od snažnijih toplinskih valova, poplava, propadanja usjeva, gubitka ekosustava i porasta razine mora. Posljedice su posebno ozbiljne za siromašnije države i zajednice koje imaju najmanje sredstava za prilagodbu klimatskim promjenama.

Odluke Washingtona imaju globalnu cijenu

Izvješće stiže uoči konferencije UN-a o klimatskim promjenama COP31, koja će se održati u Turskoj. Pregovori će se odvijati u trenutku kada se međunarodna zajednica suočava s rastućim jazom između obećanih mjera i stvarnih smanjenja emisija.

Znanstvenici upozoravaju da američko povlačenje iz klimatske politike nije samo diplomatski problem. Ono utječe na ukupne emisije, globalne projekcije zagrijavanja i troškove prilagodbe društava klimatskim promjenama.

Iako se cilj od 1,5 °C više ne može ostvariti bez privremenog prekoračenja, UNEP naglašava da brzina smanjenja emisija i dalje određuje koliko će zagrijavanje biti veliko i koliko će njegove posljedice biti teške. Svaki djelić stupnja koji se uspije izbjeći može značiti manje štete za ljude, gospodarstvo i prirodne sustave.