Tek su osmorica trenera tijekom karijere vodili dva najveća hrvatska kluba. Bili su to Franz Mantler, Branko Zebec, Vlatko Marković, Tomislav Ivić, Josip Skoblar, Miroslav Ćiro Blažević, Nenad Gračan i – posljednji – Željko Kopić.

Danas ovaj 48-godišnjak sjedi na klupi još jednog – Dinama, ali onog iz Bukurešta, koji na svojim policama ima 18 pehara za naslove rumunjskog prvaka.

Kratku 'rupu' između dva dijela prvenstva, Kopić je iskoristio za druženje s obitelji i prijateljima. Kratko ga je omela i prehlada, ali sve je ljepše i lakše u obiteljskom okruženju. 'Da, baš kratko jer od 2. siječnja sam već u Rumunjskoj, ove subote 3. siječnja idemo u tursku Antalyju na pripreme i 18. siječnja već nam kreće prvenstvo, protiv Universitatee Cluj kod kuće. Bio sam u Zagrebu, tih nekoliko dana, za neke dalje izlete nije bilo vremena, a i jednostavno sam se zaželio biti u tom okruženju, vidjeti prijatelje, jer stalno je nekakva strka, pripreme, utakmice... Niti s obitelji nisam prečesto. Trebalo mi je malo predaha od svega', pričao nam je Kopić u čijem se glasu osjećalo da je grlo malo 'poderano'.

Kako se i 18-godišnji sin Vito bavi nogometom, a trenutačno je član belgijskog drugoligaša Olympic Charleroija, jasno je da majka uz njega, ali ode gospođa Kopić i do supruga u Bukurešt, onda su ovakvi blagdani prilika da se obitelj u rijetkim trenucima nađe na okupu.

Trenira s prvom ekipom, ali igra za mladu momčad. To mu je dobro da se adaptira na seniorski nogomet. Gradi svoj put, zasad je sve u redu.

Možda bi nekad u budućnosti mogao zaigrati pod očevom 'palicom'?

'Najiskrenije, ja nisam za te varijante. Istina, nikad ne znaš što život nosi, ali on svoj put mora graditi postepeno i neovisno o meni'.

Ugovor s Dinamom vrijedi do 2028. godine

Nego, vi ste već zapravo treću sezonu u klubu. Uz sve to dobili ste ugovor do 2028. godine, što znači da su ljudi u klubu zadovoljni?

'Stigli smo u klub u prosincu 2023., kada je Dinamo bio u izuzetno teškoj situaciji. I jedini cilj bio je ostati u prvoj ligi. To smo i ostvarili. Prošla sezona pak bila je za nekakvu stabilizaciju. Ali uspjeli smo ući u play-off, a to je prvi put nakon osam godina, odnosno da je bio među vodećih šest koji razigravaju za prvaka. Za ovu sezonu, koliko god je to zahtjevan cilj, napravit ćemo sve da ostvarimo plasman koji vodi u jedno od europskih natjecanja'.

Nakon 21 kola, na četvrtom ste mjestu sa samo dva boda manje od prve Craiove?

Tako je, drugi Rapid 1923 ima bod više, a bodovno izjednačeni s nama je Botosani. Sve je to tu negdje, generalno imamo dobru sezonu, igramo dobro. Nakon 30 kola počinje play-off u koji ulazi vodećih šest. I to nam je zapravo primarni cilj, ući u prvih šest. I onda je svaka utakmica derbi, tu praktički ulazimo u borbu za Europu. Imamo i kup, u oba natjecanja smo 'živi'.

Znamo da u svakoj ligi ima bogatijih i siromašnijih klubova. Kakvo je stanje u Rumunjskoj? Odnosno u koji rang spada vaš Dinamo?

Današnji FCSB, odnosno bivša Steaua, Craiova i Rapid su tri, recimo, financijski najmoćniji klubovi. Teško mi je govoriti o financijama, ali su oni sigurno korak, dva ispred nas.

Vi ste snagu FCSB-a imali priliku upoznati dok ste vodili Hajduk (op.a. od studenog 2017. do rujna 2018.)?

Da, bilo je to treće pretkolo Europske lige. U Splitu je bilo 0:0, a u uzvratu smo izgubili 2:1. Primili smo gol u trećoj minuti sudačke nadoknade. Tak da sam ih dakle, imao prilike upoznati i prije ovog dolaska. FCSB i Dinamo dva su kluba s najvećim ugledom, najduže tradicije. S time da je Dinamo godinama bio u priličnim problemima. FCSB je osvajao naslove, prošle godine su imali jako dobru europsku sezonu, ove godine nisu toliko dobro ušli u sezonu, trenutačno imamo sedam bodova više od njih, ali sigurno imaju kvalitetu. Nedavno su pobijedili Feijenoord kod kuće. Pobijedili su u derbiju protiv Rapida, stabilizirali su se, tako da će i utakmica u Zagrebu 22. siječnja protiv Dinama biti vrlo interesantna, jer bodovi trebaju i jednima i drugima.

Imate možda kakav savjet za trenera Kovačevića o FCSB-u i na koga biste mu skrenuli pozornost?

Teško je sada dijeliti savjete. Sigurno da će Kovačević zajedno sa stožerom dobro pripremiti utakmicu. Ono što mogu sa sigurnošću reći, FCSB ima kvalitetu. Prošle godine su igrali kao dobro, ove su ušli malo lošije ušli, ali sada će, nakon priprema, a najavljuju i pojačanja u zimskom prijelaznom roku, da će sigurno biti još opasniji. Na koga upozoriti? Što se tiče napadačkog potencijala, imaju Birligea, Cisottija, Tanasea, Olarua. To su sve igrači koji su tehnički jako dobro, s ofenzivnom kvalitetom, i svakom mogu napraviti problem.

Nego, vidimo da vaš kontinuitet donosi uspjeha, prvo klubu, a onda i vama osobno. Izabrani ste za trenera godine. Sigurno vam laska, kada znamo da su vas se olako riješili i u Hajduku, potom i u zagrebačkom Dinamu?

Istina, izabran sam. I to drugi put u nizu. Naravno, da mi laska, jer znamo da nema puno hrvatskih trenera u inozemstvu. I nije se lako niti probiti, niti nametnuti, niti ostvariti. Niti trajati, posebno u Rumunjskoj, gdje ima pun trenerskih promjena. Tako da taj kontinuitet i napredak koji smo pokazivali, već od onih prvih šest mjeseci, očito je prepoznat. I sigurno da mi je to moralna satisfakcija. I dâ, sretan sam, zadovoljan, i na kraju – ponosan.

Toliko ste ostavili dobar dojam da vas spominju i kao potencijalnog rumunjskog izbornika?

U kontekstu tog dobro odrađenog posla s Dinamom očito je netko procijenio da bih i ja mogao biti kandidat za to mjesto. Međutim, Rumunjska ima svoju izbornika, Mircea Lucescu legenda je rumunjskog nogometa, s impresivnom karijerom, osvojenim velikim brojem trofeja, znanjem i autoritetom, i sigurno se svi u Rumunjskoj nadaju da uz njega mogu preko dodatnih kvalifikacija do SP-a. Za početak moraju pobijedit Turke. I onda eventualno boljeg iz sraza Slovačke i Kosova. Naravno, meni je lijepo čuti da me se spominje u tom kontekstu, ali meni je isključivi fokus na Dinamo. A za rumunjski nogomet bilo bi sjajno da Lucescu ostvari taj plasman, iako će biti jako teško.

Kopić kao rumunjski izbornik?

Naravno, mi možemo samo konstatirati, ako Lucescu izbori plasman na SP, bilo bi iluzorno očekivati novog izbornika, ali ako se Rumunjska ne plasira... Tko zna. No, rumunjski mediji sugeriraju da bi Kopić mogao biti nasljednik.

Koliko stignete pratiti SHNL?

Pratim koliko stignem, rezultate uvijek pogledam, a ponekad kada uhvatim i vremena, pogledam sažetke. Kratki presjek, Dinamo jesenski prvak, i sve što sam vidio, da su svi u klubu svjesni da je bilo trenutaka koji nisu bili dobri, da ima prostora za napredak, i da će ovaj prijelazni rok, ali i pripreme, poslužiti za nadogradnju ovoga što je dosad napravljeno. Što se tiče Hajduka, uz par mladih igrača koji su promovirani, bilo je utakmica koje su izgledale dobro. Mislim da u Livaji i Rebiću imaju još prostora za biti još bolji. Slaven Belupo i Varaždin imaju dobru sezonu, ali ono što nije dobro jest trenutačna situacija Osijeka. Čujem se s kolegama i prijateljima iz tog kraja i zaista se nadam da će naći put kako izaći iz ove krize. Evidentno je da puno stvari ne štima.

Dok ste vi bili na Dinamovoj klupi (op.a. od prosinca 2021. do travnja 2022. godine; 19 utakmica, 13 pobjeda, dva remija i četiri poraza) imali ste one tzv. senatore, Mišića, Ademija, Petkovića, Ristovskog... Kod vas je polako stasao i Baturina. Ali dogodila se čistka, ostao je samo Mišić. Čudi li vas taj Bobanov potez, s obzirom na njegovo igračko iskustvo i bogatu karijeru?

Svi koji poznaju Bobana, znaju da ima svoje stavove, svoju viziju, kako želi da momčad izgleda. Sigurno je s trenerom Kovačevićem i sportskim direktorom skicirao i koncipirao momčad. Odlučio se zahvaliti tim igračima koji su donijeli velike rezultate Dinamu, i očito je htio krenuti s nekakvom novom energijom, sa svojom idejom igre i koncipiranja momčadi. Sigurno da je iznenađenje kada se toliki broj igrača, posebno s aspekta da su oni donijeli Dinamu jako puno, makne. Ali to je odluka iza koje stoje klupski čelnici i sigurno da im treba vremena da se to posloži i stabilizira i da vidimo, u konačnici, kako će taj konačni proizvod izgledati.

Žalite li što niste dobili više od 19 utakmica u Dinamu?

Jednostavno sam naučio – to je sve nogomet. Treneri dolaze i odlaze, nema nikakvih pravila. Ne gledam to kroz kontekst – razočarenja. Ja znam da sam preuzeo Dinamo kada je bio treći na tablici, ostavio sam momčad na prvom mjestu, a odmah je potom i uzela naslov prvaka. Ekipa je bila u dobrom stanju. I to je ono što je meni bitno, kao nekome tko je prošao Dinamovu nogometnu školu. I kada sjedneš na Dinamovu klupu, naravno da ti to puno znači. Ja mislim da sam odradio dobar posao. Ali trenerski posao je takav da moraš biti spreman na sve.

Prije nego ste preuzeli seniore, bili ste u omladinskoj školi. Ne vidimo danas da izlazi baš puno igrača koji stignu do prve momčadi? Pitamo jer znamo da hrvatski klubovi najbolje funkcioniraju sa svojim igračima?

Zadnji koji je izašao iz škole, je Baturina. Evo, sada se pojavio Noa Mikić, koji je 2007. godište. To godište je dug slagano, ljetos su osvojili turnir Ramljak. Dinamova škola uvijek ima velik broj djece koja imaju kvalitetu. Ali po mom mišljenju najveći je problem što su ukinute B momčadi. Jer tu nedostaje prijelaz iz juniora prema seniorima i načina na koji usmjeriti te karijere. Ja osobno i klub, u to smo se vrijeme jako zalagali da zažive ponovno te B momčadi i igraju u 2. HNL-u. Ali odluka je bila drugačija. I mislim da je tu nastala velika rupa, jer ne samo Dinamo, već i Hajduk, Osijek, Rijeka, u tim momčadima mogu napraviti iskorak za adaptaciju tih mladih igrača na seniorski nogomet.

I u Hajduk ste došli kao zamjena, ali ste na početku druge sezone zamijenjeni? Šteta što tada niste imali Krovinovića?

Da, tko zna kako bi tada prošli (ha, ha). Jer sam Krovinovića upoznao kroz trenerski posao u NK Zagrebu. Kad sam došao na Poljud, Hajduk je imao 'minus 11', a tijekom sezone došli smo Dinamu u jednom trenutku i na 'minus 5'. Generalno smo napravili dobre rezultate, igrali smo i finale kupa u Vinkovcima, u kojem smo pak izgubili od Dinama. Skupi se puno iskustva, nešto i pozitivnog ali isto tako i negativnog. Ali u svemu tome, puno sam toga naučio, a onda poslije to možeš i iskoristiti u drugim prilikama.

Imali ste u svojoj momčadi Franka Kovačevića, hit-napadača slovenskog Celja. Priznao je kako je bio u Hajduku, ali nije kukao da priliku nije dobio.

Kod mene je Franko čak i igrao. Imao je određenu minutažu. S time da je kod mene debitirao i Michele Šego. Drago mi je i njega vidjeti da je došao na pravu razinu. Franko je i tada imao iznimne fizičke potencijale. A u nogometu je to tako, ima puno igrača koji naznače određeni potencijal, i onda u datom trenutku – eksplodiraju. Franko je promijenio dosta klubova, i sada se u Celju pronašao. I igra jako dobro. Ali slična priča je i sa Šegom. Tada je debitirao, bio je i Palaversa. Ali svi su oni stasali u toj već spominjanoj B momčadi. Kod Šege je bio vidljiv taj potencijal, igrao je i kao krilo i kao napadač. I sada, generalno, uopće mi nije iznenađenje da ima ovako dobru sezonu.

Livaja je igrač s ekstra kvalitetom

Vodi se puno polemika među Hajdukovim navijačima tko treba igrati sa Šegom, Livaja ili Rebić?

To je sada stvar trenera Garcije, na koji način vidi momčad. I to samo on može procijeniti kroz treninge, kroz ideju igre. Ono što ja mogu reći, po meni je Livaja igrač s ekstra kvalitetom. I igrač koji godinama radi razliku u HNL-u. Isto tako, što se tiče Šege, zbilja igra dobro. A Rebić? Takvo iskustvo, takva klasa. To sve može biti samo veliki plus za Hajduk. Ali sada je sve na Garciji, kako će ih posložiti. U svim tim igračima ima nevjerojatan potencijal za napadački nogomet.

Spominjali ste mlade igrače, ali kada je u pitanju reprezentacija, koja se opet plasirala na SP, trebamo li strahovati što ih sve manje dolazi iz domaće lige? Zar nam je liga toliko u padu?

Čim napraviš iskorak u HNL-u, svi gledaju prema inozemnim transferima. Sve te lige petica su kvalitetnije od HNL-a. Naravno da nije dobro, ali logično je da svi ti mladi talenti, koji privuku pozornost žele otići van i napredovati još više. Što se tiče same reprezentacije i Dalićevog rada, možemo govoriti samo o ekstra pozitivnim stvarima kroz ovaj njegov period. I za sve što je napravljeno, svi, od Dalića, do stožera i igrača zaslužuju veliki respekt. I čestitke za sve što je napravljeno, ali uvjeren sam da ćemo i na ovom SP-u imati bitnu ulogu.

Nego, kad već spominjemo hrvatske igrače u inozemstvu, ima ih nekolicina i u Rumunjskoj. Kod vas je igrao Domagoj Pavičić, sada je Stipe Perica? Biste li preporučili rumunjsku ligu hrvatskim igračima?

Kao prvo, moram reći da je meni u Bukureštu prekrasno, lijep grad, koji se jako razvija. Lijep je, dobar za život. I meni izuzetno pozitivno iskustvo. Što se tiče hrvatskih igrača, ne bih nikoga imenovao, da ne ispadne licitiranje. Rumunjska liga je izuzetno natjecateljska, praćena i ovih par klubova koji se bore za Europu, imaju odličnu infrastrukturu, prekrasne stadione. O posjećenosti neću ni govoriti. Užitak je igrati. I ta je liga odlična odskočna daska za dalje. Sigurno da igrači koji gledaju prema inozemstvu, ovo im može biti odlična opcija. No, sada moram spomenuti, klubovi su limitirani na 13 stranaca, bez obzira jesu li iz EU ili nisu. I ta su mjesta uglavnom popunjena već u ljeto, tako da u zimskom prijelaznom roku teško se mogu raditi transferi. Perica je stigao prošle zime i u prošloj sezoni zabio je nekoliko bitnih golova. Sada je imao pak problema s leđima, propustio je cijele pripreme, ozljede su ga poremetile, ali vjerujem da će za proljetni dio biti zdrav. Važno je samo da se dobro pripremi. I onda će imati učinak kojeg očekujemo od igrača njegovog kalibra. Pavičić je bio prošle sezone kod nas u Dinamu, sada je Mikanović u Cluju. Badelj u Craiovi, Živolić u Otelulu. Svi, koliko znam, imaju pozitivna iskustva. Dakle, mislim da nitko neće pogriješiti dođe li igrati u Rumunjsku.