Kapetanice sedam klubova najjačeg ranga ženskog nogometa, koje igraju u Magenta ligi, po drugi su put birale najbolju igračicu godine.

I u svom su izboru najviše bodova, njih čak 30 (op.a. od mogućih 35), dodijelile izuzetno simpatičnoj Jasni Đoković, koja svojom figurom definitivno razbija stereotipna razmišljanja o nogometašicama. Jer ova Crnogorka, inače igračica aktualnih prvakinja ŽNK Agram, djeluje čak i krhko, a ne kao netko tko udara loptu po kiši, blatu....

'Hvala mojem klubu i mojim suigračicama, bez kojih ovo ne bih mogla ostvariti. Naravno, hvala i mojoj obitelji koja je ovdje', rekla je u ponedjeljak prilikom preuzimanja nagrade Đoković, s kojom su u Opatiju stigle i majka i sestra.

I da je nagrada uistinu stigla u prave ruke potvrđuje činjenica što su zbog nje u Opatiju stigle i njezine suigračice.

Hvala i suparnicama, koje su me izabrale, čime ova nagrada zapravo dobiva na vrijednosti, kada te za najbolju izaberu igračice i iz suparničkih ekipa.

Nego, s Novakom Đokovićem niste ni u kakvoj rodbinskoj vezi?

Na moju žalost, nismo (ha, ha). Rado bih da jesmo.

Kako ste se uopće odlučili za igranje nogometa?

Vjerojatno su to geni odlučili. Naime, moj ujak je Dževad Turković, bivši igrač Dinama, ali i hrvatske reprezentacije (op.a skupio je osam nastupa za Vatrene, a odigrao je i svih 90 minuta u prvoj natjecateljskoj utakmici, odnosno u kvalifikacijama za Euro 1996, kada je Šuker s dva gola osigurao pobjedu 2:0 nad Estonijom). Imam tri sestre, ali nikad me nisu zanimale igre za djevojčice, već sam češće izlazila s prijateljima igrati nogomet. Kada sam počinjala igrati nogomet, kada bi netko čuo da sam nogometašica, zapravo je bila sramota. Sada se situacija itekako promijenila, kada čuju da neka djevojčica igra nogomet više ne gledaju s čuđenjem, sada je to normalno.

Kako su vaši u obitelji reagirali kada ste im rekli da igrate nogomet i da biste se time željeli baviti? Vjerujemo da je u Podgorici taj pogled na ženski nogomet bio još radikalniji?

Na moju sreću, moje sestre, otac i majka su s ponosom govorile kako se ja bavim nogometom. Imala sam njihovu podršku i da nije bilo njih ne bi bila ovdje gdje jesam. Bilo je negativnih komentara, ali nisam se obazirala na njih. I moram naglasiti da mi je majka najveći oslonac i podrška u karijeri, i baš mi je drago što sam osvojila ovu nagradu da je učinim ponosnom.

Dok ste počinjali, u kome ste vidjeli nekakav uzor?

Andrij Ševčenko, iz doba Milana. Sada volim Messija i Salaha, taj profil. Žene zapravo i ne gledam, više volim muški nogomet.

Crnogorska ste reprezentativka, ali sigurno pratite i hrvatsku reprezentaciju, s obzirom na to da ste godina već u Hrvatskoj? Kakav je tu odnos snaga?

Moram reći da je crnogorska reprezentacija zadnjih nekoliko godina prilično napredovala. Mukotrpno smo radile, ali donijelo je plodova. I sada smo napravili povijesni rezultat, odnosno plasirale smo se u B skupinu Liga nacija. Hrvatska je pak iz B skupine pala u C skupinu ovog natjecanja. Istina, na FIFA-inoj ljestvici Hrvatska još uvije puno bolje kotira (op.a. Hrvatska j 61., Crna Gora 84.), ali nedavno smo igrale dvije prijateljske utakmice. U jednoj smo pobijedile mi, u drugoj Hrvatice. I zapravo sve ekipe iz regije su podjednake, odnosno razlika je u nijansama.

Kada gledamo sastav hrvatske reprezentacije, vaš Agram ih daje nekoliko, a puno ih igra i u inozemstvu?

Bude ih iz Agrama uvijek po dvije, tri. Ima ih i iz Osijeka, Dinama, Hajduka... ali dâ, i iz vana. Koliko ja vidim, riječ je o zbilja vrhunskim igračicama, tako da me zapravo čudi da rezultat nije bolji.

Dugo ste u nogometu, pa vjerojatno imate predodžbu, koliko reprezentacijama, hrvatskoj i crnogorskoj treba da se približe onom nivou na kojem su Španjolke, Amerikanke, Njemice...

Puno toga bih se trebalo, u cijeloj regiji, moralo promijeniti. Ali ono što tvrdim jest da kvaliteta igračica s ovih prostora nije ništa manji od onih koje igraju za te reprezentacije. No, ne imaju bolju infrastrukturu, bolje se radi u školama, kod njih je sve posloženo. Ovdje se jako kaska.

Razliku donosi i medijska praćenost, posjete na stadionima? Na utakmicama ženskih ekipa u Europi bude i po nekoliko desetaka tisuća ljudi?

Definitivno. Ženski nogomet je u ekspanziji. Stadioni su puni. Samim time atraktivniji sponzorima, puno se više ulaže, djevojke mogu živjeti od nogometa. I polako, istina sitnim koracima, dostižu muške kolege. Ali dâ, definitivno nogomet vani, mislim na Europu i Sjevernu Ameriku, nije isti kao kod nas, u regiji.

Vi ste profesionalka? Kako druge cure preživljavaju? Mnoge rade, da bi uopće mogla imati normalan život?

Da, to je jedan od problema. Ja još i dobijem nekakvu plaću, ali naši ugovori nisu ni približni onima kakve imaju dečki. Neke cure rade dodatne poslove, neke studiraju. Definitivno, uz nogomet mora se još nešto raditi.

Imali smo primjer Marije Matuzić, poznatije kao Maca Maradona, koja je igrala nogomet i s 50 godina. Gdje se vi vidite u budućnosti?

Na svu sreću, nekih ozljeda nisam imala, tako da planiram igrati još nekoliko godina. Ustvari, nisam ni razmišljala o tome. Ali ja sam i završila fakultet, sportski menadžment, ali zasad sam fokusirana samo na nogomet.

I da se još vratimo na nagradu. Da ste vi u prilici birati, tko bi za vas bila pobjednica?

Nezahvalno mi je da ja to pričam. Teško mi se odlučiti, ali posebno moram istaknuti djevojke iz moje ekipe, jer imale smo sjajnu sezonu. Bilo koja da je na ovom mjestu, ne bi bilo greške. Ali ako baš moram jednu, onda bi to bila Ana Dujmović, koja je od mojih 40 golova zaslužna za barem njih 30.

Projekt 'Kapetanice biraju' slavi liderstvo, snagu i odlučnost na terenu, a tu priču podržava POWERADE kao sponzor ženske nagrade.