Škotska je tako napravila veliki korak prema prolasku skupine, a u tome joj je pomogla gromoglasna podrška škotskih navijača koji su stadion u Foxboroughu pretvorili u domaći teren za svoju reprezentaciju.

Poznati kao jedni od najtemperamentnijih navijača na svijetu, simpatični 'Tartan Army' nosio je svoju reprezentaciju do pobjede, a prije utakmice je impresivno otpjevao himnu 'O Flower Of Scotland'. Snimke nevjerojatne izvedbe himne šire se društvenim mrežama.

No, ta pjesma uopće nije službena himna Škotske jer ista - ne postoji. Škotska zapravo nema zakonom određenu službenu himnu, a 'Flower of Scotland' ima status neslužbene, ali u sportskom smislu gotovo nedodirljive himne.

Prekrasnu pjesmu je sredinom 60-ih napisao Roy Williamson, član folk sastava The Corries. Tematski se naslanja na škotski nacionalni ponos i sjećanje na bitku kod Bannockburna 1314. godine, u kojoj je vojska Roberta Brucea porazila Engleze predvođene Edvardom II. Upravo zato pjesma ima snažan emotivni naboj: Ne govori samo o nogometu, nego o identitetu, prkosu i povijesti.

Svi su je prihvatili

Iako nije službena himna države, 'Flower of Scotland' je tijekom godina postala prva asocijacija na škotske reprezentacije. Najprije se posebno snažno vezala uz ragbi, a zatim ju je prihvatio i nogomet. Škotski nogometni savez koristio ju je neformalno od 1993., a 1997. ju je prihvatio kao službenu pjesmu koja se izvodi prije utakmica reprezentacije.

Zato škotski navijači na velikim turnirima ne pjevaju 'krivu' himnu. Pjevaju pjesmu koju njihova reprezentacija koristi kao svoju sportsku himnu i koju su navijači odavno prihvatili kao simbol.

Politički pokušaji da se pitanje konačno riješi postoje već godinama, ali škotski parlament i vlade u Edinburghu nikad nisu do kraja presjekli. Još 2004. pravnici škotskog parlamenta zaključili su da parlament ima pravnu nadležnost izabrati škotsku nacionalnu himnu, odnosno da to nije pitanje rezervirano isključivo za parlament Ujedinjenog Kraljevstva. No unatoč tome, tadašnja škotska izvršna vlast nije željela ići dalje jer tema nije smatrana političkim prioritetom.

Rasprava se ponovno otvorila 2006., kada se u parlamentarnom odboru govorilo o tome da se u različitim prigodama koriste različite pjesme. Tada su se najčešće spominjale 'Flower of Scotland', 'Scotland the Brave' i 'Highland Cathedral', ali ni oko jedne nije bilo potpunog konsenzusa. Dio političara smatrao je da je 'Flower of Scotland' previše okrenuta starom sukobu s Englezima, da 'Scotland the Brave' ima sjajnu melodiju, ali problematičan tekstualni status, dok 'Highland Cathedral' nema općeprihvaćene riječi.

I dalje bez odluke - tipično škotski

Pitanje se vratilo i 2015., kada je škotski parlament razmatrao peticiju kojom se tražilo da 'Flower of Scotland' bude službeno priznata kao škotska himna. Škotski nogometni savez tada je naveo da je među navijačima najpopularnija upravo ta pjesma, ali i da relativno mala razlika u odnosu na druge opcije pokazuje da 'Scotland the Brave' i dalje ima snažnu emotivnu vezu s dijelom škotske publike.

Škotska vlada na kraju nije prihvatila ideju da sama nametne rješenje. Poručila je da nacionalna pjesma mora biti himna svih ljudi u Škotskoj, s obzirom na njezinu raznoliku baštinu i tradicije, te da takvu odluku ne bi smjela voditi ni vlada ni jedna politička stranka. Zaključak je bio da zasad nema planova za službeno usvajanje himne, pa je parlamentarni odbor zatvorio razmatranje peticije.

Zato je situacija i danas pomalo neobična, ali i tipično škotska: Politika nije formalno odlučila, sport jest. Parlament nije izabrao službenu himnu, ali su stadioni, reprezentacije i navijači već odavno dali svoj odgovor. U nogometu i ragbiju to je najčešće 'Flower of Scotland', dok je 'Scotland the Brave' ostala važan tradicionalni simbol, osobito u kontekstu gajdi, svečanosti i starije sportske tradicije.