CRNI BISER I NAPADAČI

Urugvajci s onoga svijeta šokirali Europu

  • Autor: Borut Šips
  • Zadnja izmjena 15.06.2010 19:53
  • Objavljeno 22.03.2010 u 07:40
Tportal

Tportal

Izvor: tportal.hr / Autor: Tportal

Urugvaj je tijekom dvadesetih godina prošlog stoljeća bio preteča košarkaških Harlem globetrottersa. Došli su u Europu i samodopadnim domaćinima dijelili nogometne lekcije. Prva na listi učenika bila je Jugoslavija

Urugvajci su prvi put prešli ocean i 1924. pokazali svoj stil. Pobjede od 7:0 protiv Jugoslavije, 3:0 protiv SAD-a i 5:1 protiv Francuske dokazale su superiornost urugvajske škole koja se zasnivala na brzim dodavanjima i gomili kretnji bez lopte. Europljani su bili potpuno izgubljeni, došlo je vrijeme za prilagodbu superiornim predstavnicima malene zemlje od tri milijuna ljudi.

U borbi za medalje su svladali Nizozemsku 2:1, Švicarsku 3:0 i tako su dvama uzastopnim naslovima u Južnoj Americi dodali i prvi interkontninentalni naslov u povijesti nogometa. Najveće zvijezde momčadi bili su napadači Scarone i Petrone koji su postigli 12 golova na natjecanju. Petrone je bio bolji sa sedam. Obojica su se vratili u Urugvaj, no dvije godine kasnije došle su ponude iz Europe i njih su dvojica u kasnijoj fazi igrali za Barcelonu, Inter, Palermo i Fiorentinu. Bio je to početak nogometne globalizacije.

Lijepa nogometna razglednica iz prošlosti

Osim strijelaca isticao se i Jose Andrade. Riječ je o prvoj crnoputoj zvijezdi svjetskog nogometa i prvom crnom nogometašu na olimpijskom turniru, sinu odbjeglog roba iz Brazila, stručnjaka za afričku magiju. U djetinjstvu je za sitan novac svirao bubnjeve, violinu i tamburin, a zarađivao je i kao čistač cipela i prodavač novina.

Ipak, sa 22 godine ga je pozvao izbornik i Andrade je postao inspiracija svim crncima nogometnog kontinenta. Njima su vrata reprezentacije bila zatvorena i sve oči bile su uperene u desnog beka. Andrade se u sastavu zadržao sedam godina i postao jedna od zvijezda momčadi koja je osvojila dva olimpijska zlata. Karijeru je završio trijumfom u Montevideu na prvom službenom SP-u 1930. godine.

Prije toga on i Urugvajci još su jednom, na OI 1928. u Amsterdamu, podsjetili Europljane zašto su im uzeli zlato prije četiri godine. Ipak, doputovala je i Argentina.

Gauči, vječni urugvajski rivali, poput vihora su došli do finala, zabivši u tri utakmice 23 gola. Domingo Tarasconi 11 ih je (3,66 po utakmici) zabio sam! Urugvaj je išao lakšim korakom, ali nakon tri pobjede osigurali su borbu za zlato.

Argentina i Urugvaj su do tada odigrali 101 međusobni dvoboj, ali rivalstvo nije jenjavalo. U prvom finalu rezultat je bio 1:1 i čekao se novi meč. Zanimanje je bilo toliko da je organizator zaprimio 250.000 zahtjeva za ulaznice. Prava je šteta što je stadion primao samo 26.000. Urugvaj je golom Scaronea 15 minuta prije kraja pobijedio 2:1 i osvojio novo zlato.

Kada su čelnici Fife uvidjeli kakav interes vlada za nogometom odlučili su da se dvije godine kasnije organizira prvo službeno Svjetsko prvenstvo. Mjesto odigravanja nije bilo upitno, to je morao biti Urugvaj i stadion Centenario u Montevideu.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi