Jedan udarac u okvir, nijedna smislena akcija, bunker u zadnjih pola sata; to je rezime Dinamove igre u Bukureštu. Kad se to sve uzme u obzir, onda je bod protiv neuvjerljive izraelske momčadi - kao kuća.

U zadnjih šest utakmica Dinamo je dobio dvije utakmice. Jedva je dobio Goricu 1:0 i odradio trening u Ivankovu protiv Bedema (4:0). Prije toga je izgubio od Vikinga 3:1, doživio je debakl u Osijeku 4:2 i sad je odigrao ovih negledljivih 0:0 s Hapoelom.

Sasvim je jasno da je momčad Marija Kovačevića u krizi. Da, Dinamo je to. Tu se pojmovi kao 'kriza' i 'kaos' vade nakon dvije loše odigrane utakmice jer su u takvi standardi postavljeni odavno. Osobito kad momčad u zadnje dvije utakmice izgleda ovako kako izgleda Kovačevićeva. A momčad je uvijek, nevezano za okolnosti, ogledalo trenera.

Treba priznati da tih okolnosti, i to objektivnih, koje Dinamovu treneru ne idu na ruku ima dosta. Tri glavna pojačanja, Kotarski, Ivanušec i Almena, stigli su u '5 do 12'. Važni igrači Miha Zajc i Arber Hoxha hvataju pravu formu baš kao i Mislav Oršić, a u zadnje dvije utakmice nije imao ni Diona Drenu Belju koji se razbolio.

Neke stvari nemaju objašnjenja

Zašto za njega nema adekvatne zamjene, jer Smail Prevljak to očito nije ako Hoxha igra u špici ispred njega, i zašto su ovog ljeta dogovorena dva napadača koji su ozbiljno ozlijeđeni, nije pitanje za Kovačevića.

No, za njega svakako jest pitanje, recimo, zašto je Mateo Lisica nedodirljiv na desnom krilu i zašto je Niko Galešić započeo samo tri od zadnjih osam utakmica? Ili zašto Dinamo protiv prosječne izraelske momčadi nije u stanju povezati tri dodavanja i onda čuči u bunkeru zadnjih pola sata kao da igra protiv Barcelone?

I nije ovo izolirani slučaj loše odigrane utakmice; gledali smo to i prije par dana na Opus Areni, na kojoj je Dinamo odigrao utakmicu iz kategorije 'gore ne može'. U Bukureštu je pokazao da može.

Sve ovo neodoljivo podsjeća i na prošlu sezonu. Dinamo je lani dobro krenuo u prvenstvu i u Europi da bi se nakon poraza u Vukovaru počela nazirati kriza. Ona je kulminirala porazom u Puli, uslijedila su i dva teška poraza u Europi (Lille, Betis) i Kovačević se nekako dovukao do zimske pauze u kojoj je sve okrenuo. Ako će tako biti i ove sezone, onda dobro, ali ovaj put kao alibi nema 17 novih igrača i momčad u kojoj svi još tek uče kako se tko zove.

Slijedi ubojiti ritam

Jedina dobra vijest u ovom mini-kaosu u koji je Dinamo upao jest da nakon Lokomotive slijede tri tjedna pauze. Lokomotivu Dinamo mora dobiti kako god zna, ako treba na silu, i tu nikakve isprike neće upaliti. Nakon toga je i na treneru i na igračima da se trgnu.

Jer, ritam će biti ubojit; nakon derbija s Hajdukom u Splitu 10. listopada, Dinamo će u dva tjedna odigrati protiv Anderlechta, Slavena, NEC-a i Rijeke. U tim utakmicama očekuje se ozbiljan pomak u igri i to u svim smjerovima, a trebat će im i ozbiljni rezultati.

Ništa nije propalo i nema mjesta panici; tek je prošla polovica rujna. Bod u Europi u gostima u 1. kolu nije katastrofa, a poraz od Osijeka bio je prvi u prvenstvu od studenog prošle godine. No, ako se ovako nastavi, previše bodova u Europi neće biti, a poraz u Osijeku neće biti jedini do kraja ove godine...