Prvi kapetan hrvatske rukometne reprezentacije otkrio je kontroverznu priču staru 29 godina.
Alvaro Načinović, otac današnje zvijezde hrvatskog rukometa Verona Načinovića, bio je prvi kapetan hrvatske reprezentacije na velikim natjecanjima nakon osamostaljenja. Riječ je o jednom od ključnih igrača zlatne generacije, sjajnom pivotu koji je već kao vrlo mlad osvojio olimpijsku broncu s reprezentacijom Jugoslavije na Igrama u Seulu 1988. godine.
U dresu Hrvatske Načinović je preuzeo ulogu vođe u najosjetljivijem razdoblju stvaranja reprezentacije. Kao kapetan predvodio je momčad do bronce na Europskom prvenstvu 1994. te do srebrne medalje na Svjetskom prvenstvu godinu dana poslije, čime je zauvijek upisao svoje ime u povijest hrvatskog rukometa.
Na Olimpijskim igrama u Atlanti 1996. stigao je kao kapetan i jedan od stupova momčadi, no njegova je olimpijska priča dobila neočekivan i gorak zaplet već nakon dvije utakmice. Zbog izjave dane medijima, tadašnji izbornik Velimir Kljajić Kljun odlučio ga je udaljiti iz momčadi i poslati na tribine.
Bio je to potez koji je u tom trenutku snažno odjeknuo sportskom javnošću i ostao zapamćen kao jedan od najkontroverznijih trenutaka u ranim godinama hrvatske reprezentacije. Načinović se tog razdoblja i danas prisjeća s pomiješanim osjećajima, svjestan koliko je taj događaj obilježio završnicu njegove reprezentativne karijere.
'Nismo izgledali dobro nakon priprema, a ni na početku turnira. Jedva smo dobili Švicarsku. Ja sam kao kapetan u jednoj izjavi za časopis Arena pokušao biti objektivan, rekao sam da nismo u sjajnom stanju, da bih bio zadovoljan plasmanom do petog mjesta, ali da se nadam da ćemo se dići i možda nešto uzeti. Ta je izjava nekako došla do Kljuna i nije mu se svidjela', rekao je Načinović za Net.hr pa je nastavio:
'Kljajić je trebao nekakav šok unutar reprezentacije da malo smiri strasti jer je bilo dosta nesuglasica. Najlakše mu je bilo to napraviti na meni jer smo bili tri pivota u ekipi. Bio sam povrijeđen i bilo mi je jako teško, ali smatrao sam da je momčad važnija od pojedinca. Ostao sam uz dečke i bodrio ih kao da sam na terenu.'
Načinoć je otkrio da je u Hrvatskoj nakon povratka iz Amerike umalo došlo do fizičkog sukoba s izbornikom.
'Bilo je velikih tenzija i nakon osvajanja te povijesne zlatne medalje u Atlanti. Kljun je isto opasan karakter, ja sam opasan karakter. Bilo Iskreno rečeno, u Hrvatskoj kući, s medaljama oko vrata, bilo je i razdvajanja. Kljun i ja smo bili skoro pa u klinču. Spriječili su nas Mana Jeličić i Irfan Smajlagić. Pritisak je bio ogroman, a osvajanje zlata donijelo je erupciju emocija. Meni su suze radosnice bile pomiješane sa suzama tuge.'
