Goluža je početkom drugog poluvremena susreta Bjelovara i Nexea 2 osjetio bol u prsima. U pratnji igrača i pomoćnog trenera povukao se u svlačionicu, a ubrzo je stigla i hitna pomoć koja ga je odvezla na liječničku obradu.

Nekoliko dana poslije Goluža se javio kolegama s Net.hr-a i dao intervju u kojem je govorio o svom zdravstvenom stanju te o svemu što se događalo tijekom dramatičnih trenutaka u dvorani.

'Nikad nisam imao ikakvih problema, niti je bilo naznaka, nikad ništa. Taman kad je počelo drugo poluvrijeme osjetio sam jaku bol u prsima. Odmah sam reagirao. Otišao sam u svlačionicu, pozvali smo Hitnu i Hitna me odvezla u bolnicu u Bjelovaru. Ovim putem želim se zahvaliti ljudima u bolnici i svima koji su mi pomogli. Zbilja su se potrudili, dali su sve od sebe da mi spase život. Nalazi su bili svi dobri, ali bol u prsima nije prestajala i nakon što sam prenoćio. Ujutro je jedan nalaz bio povišen i odlučili smo da idemo u Zagreb na Rebro. Došli smo u Zagreb u bolnicu, odmah su me zaprimili kad su vidjeli stanje, situaciju i ugradili mi stent. Nakon toga je bol nestala i sve je sad u najboljem redu. I dobio sam slobodno. Malo ću odmoriti ovaj tjedan. Na godišnjem sam', pomalo u šali je rekao Goluža pa je dodao:

'Stent su mi ugradili kroz ruku. Nisu me uspavljivali, za takav oblik operacije nije potrebna opća anestezija. Želim se svima zahvaliti na rebru, od doktora Pašalića koji me operirao do svih na odjelu. Stvarno divni ljudi i veliki profesionalci. Tim ljudima treba skinuti kapu za sve što rade jer su pravi junaci. Ništa mi ne nedostaje i još jedno im veliko hvala. Bit ću u bolnici još dan - dva i onda idem na kućnu njegu', zaključila je rukometna legenda koja je potvrdila da će se i dalje baviti rukometom i da planira još dugo sjediti na klupi.

Goluža je Bjelovar preuzeo prošlog mjeseca. Klub ima devet naslova prvaka bivše države te jedan europski naslov, a novi trener odmah je poručio kako mu je potrebna podrška svih u klubu i oko njega te da će za pravi iskorak trebati vremena.

Slavko Goluža jedan je od najtrofejnijih hrvatskih rukometaša svih vremena i među najtrofejnijima u svjetskim razmjerima. Kao igrač Zagreba dvaput je uzastopno bio prvak Europe, a s hrvatskom reprezentacijom osvojio je dva olimpijska i jedno svjetsko zlato. Bio je i kapetan generacije koja je pokorila svijet i Olimpijske igre.

Nakon igračke karijere preuzeo je reprezentaciju Hrvatske, koju je vodio od 2010. do 2015. godine. U tom razdoblju osvojio je tri velike medalje - broncu na Europskom prvenstvu 2012., broncu na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. te broncu na Svjetskom prvenstvu u Španjolskoj 2013. godine.