Sponzor rubrike
Sponzor rubrike
Bio je nezaustavljiv na desnom krilu, osvajao je svjetsko i olimpijsko zlato, a danas gradi - doslovno.
Legendarni hrvatski rukometaš Mirza Džomba svojedobno je slovio za najbolje desno krilo na svijetu. Za hrvatsku reprezentaciju igrao je od 1997. do 2007. godine i u tom razdoblju osvojio gotovo sve što se moglo osvojiti - svjetsko i olimpijsko zlato, svjetsko i europsko srebro te Ligu prvaka.
Nakon blistave sportske karijere okrenuo se potpuno drukčijem izazovu - građevinarstvu i investiranju u nekretnine.
'Ja sam već duže vrijeme u investiranju u stanogradnju. Paralelno sam počeo već 2005. kad sam bio na vrhuncu karijere. Tada sam pomalo počeo ulagati. Uvijek je to bilo s nekakvim partnerima, a sad trenutno ulažemo u Istru, u jedan projekt blizu mora. Isključivo i samo za sad Mirza Džomba se bavi građevinom', rekao je Džomba za Net.hr.
Naglašava kako je krenuo postupno, bez velikih rizika.
'I sada gradim kuće, stanove, vile, zgrade... Prvo smo krenuli s manjim projektima. Prvo tri stana, pa šest stanova, pa 12 kućica, pa smo prešli na stanove po Rijeci, po Zadru, sad smo Istra i Krk. Tražimo terene, poslije organiziramo kompletnu investiciju. Imamo stalne suradnike što se tiče projektanata i građevinskog dijela, što se tiče nadzora. Ovo ostalo pomalo slažemo, borimo se kao i svi drugi. Tržište je nestabilno, stanogradnja je, vidimo, uvijek potencirana. Nekome je skupo, nekome je jeftino. Investitori se žale, izvođači se žale, kupci se žale, uvijek je preskupo, ali to je tako, nažalost', dodao je.
Posebno je zanimljiv bio kada je odgovarao na pitanje javljaju li mu se bivši rukometaši kao kupci.
'Ništa od rukometaša. Treba se hvatati nogometaša. Ništa od ovih mojih. Sve su to slabi ugovori. Mi pucamo na malo ekskluzivnije stvari, više za nogometaše i košarkaše. Oni su financijski bolji. Rukomet je s financijske strane druga liga', iskreno je poručio.
Od svjetskog prvaka do investitora u luksuzne projekte - Džomba je karijeru nakon parketa pretvorio u ozbiljan poduzetnički projekt.
