Bile su to po broju osvojenih medalja najuspješnije Olimpijske igre za hrvatske sportaše u povijesti. Kakvo je to samo ljeto bilo, pamtit će ga generacije koje su uz televizijske ekrane strepile i navijale za naše sportske heroine i heroje. Zlatne medalje osvojili su Sandra Perković (disk), Sara Kolak (koplje), Šime Fantela i Igor Marenić (klasa 470), Martin i Valent Sinković (dvojac na pariće), te Josip Glasnović (trap). Vaterpolska reprezentacija, Tonči Stipanović (klasa laser) i Damir Martin (samac) osvojili su srebra, a Filip Hrgović (boks) i Blanka Vlašić (skok u vis) bronce...

Krenut ćemo s atletikom, Sandra Perković (očekivano zlato) i apsolutna senzacija Sara Kolak, te Blanka Vlašić, vinule su hrvatsku atletiku u sam svjetski vrh. Hrvatska se s dva zlata i broncom svrstala u red atletskih velesila!

>> Tko je Sara Kolak, Ludbrežanka kojoj je koplje slučajno došlo u ruke?

Sandra je dominirala cijele godine, u disku konkurencije jednostavno nema, najveća protivnica je - sama sebi! Uh, koliko nam je živaca 'popila' u finalu Olimpijskih igara. Branila je Sandra zlato iz Londona 2012., no od ukupno devet hitaca u kvalifikacijama i finalu, Perković je imala samo dva ispravna - jedan od 64.81 metara u trećoj, zadnjoj seriji kvalifikacija s kojim se spasila ispadanja i ušla u finale te pobjedničkih 69.21 metar iz treće serije finala kada joj je prijetilo neuvrštavanje među osam finalistkinja... No, bilo je to dovoljno za zlato!

'Prvo, oprosti, mama. Onda isprika svima ostalima', kazala je Sandra nakon natjecanja i nastavila:
'Ovo je zlato za sve koji su navijali za mene, gubili živce, stiskali palčeve... Znam da im nije bilo lako.'

>> Uplakana Sara Kolak: Kako netko može biti toliko zločest?

Posebna je priča Sara Kolak, 21-godišnja Ludbrežanka senzacionalna je olimpijska pobjednica u bacanju koplja. Njezin je uspjeh još i veći ako se zna u kakvim je uvjetima radila i trenirala. Hrvatska je javnost tak nakon osvojenog zlata doznala kako joj je koplje kupila baš Sandra Perković koja ju je i zdušno bodrila u finalu.

Sara je toliko bila iznenađena zlatom da nije stigla ni zaplakati od sreće.

'Suze? ne, ne mogu sad plakati. Previše sam u šoku da bih plakala', ponavljala je Sara nakon što je shvatila da je postala olimpijska pobjednica u bacanju koplja. Suze su krenule u trenutku kad je zasvirala himna...

Sigurno je da od Sandre, a posebice od Sare u budućnosti možemo očekivati još ovakvih uspjeha. Djevojke su 'pretplaćene' na medalje, Sandra nas je naviknula na zlata, a sada si Sara...

Treća gracija hrvatske atletike, Blanka Vlašić, u Riju je uzela broncu. Nakon gotovo dvije godine borbe s teškom ozljedom Ahilove tetive, konstantnim bolovima i upalama, neuspješnim pokušajima povratka na borilišta, Blanka je sakupila snagu i skočila do nove medalje. U konkurenciji najboljih svjetskih visašica imala je skok od 197 centimetara, isto kao i olimpijska pobjednica Ruth Beita...

'Ovo mi je definitivno najbolnija medalja u karijeri, ona je drukčija, ovo je više medalja za hrabrost nego atletska medalja', govorila je Blanka nakon što je napravila istinski podvig

'Borila sam se za svaki skok, kad su me ponovno uhvatili bolovi... Iskreno, uopće ne znam otkud sam izvukla tih nekoliko skokova...', zaključila je Blanka i najavila kako Rio nije kraj, spremat će se naša visašica i za Tokyo 2020. godine!

Josip Glasnović: Nisam ni svjestan što sam napravio

Josip Glasnović se u Riju pobrinuo za prvo hrvatsko zlato, osvojio ga je u disciplini trap - gađanje glinenih golubova te je omogućio da u ovoj streljačkoj disciplini Hrvatska opet ima olimpijskog pobjednika. Naslijedio je Giovannija Cernogoraza, koji je u Londonu 'upucao' zlato na sličan način kao Josip Glasnović, koji je u Riju finalnim raspucavanjem u 19. seriji sa 17:16 pobijedio Talijana Giovannija Pelliela. Josip suze nije skrivao, one iskrene, pobjedničke...

'Nisam ni svjestan što sam napravio, trebat će vremena dao sve to 'sjedne'. Malo ljudi zna koliko je truda uloženo u sve ovo, najveći dio financiramo sami, nešto kroz programe HOO-a, nešto talijanski sponzori (puška i municija), ali sve ostalo ide iz naših džepova. Medalja? Bio bih zadovoljan bilo kojom, ali zlato je zlato, olimpijski je pobjednik samo jedan', govorio je skromni Josip Glasnović.

Martin i Valent Sinković bili veći favoriti od Usaina Bolta

Uz Sandru Perković na kladionicama su najbolje stajala braća Martin i Valent Sinković. Njihovo je zlato u dvojcu na pariće bilo sigurnije od zlata Usaina Bolta! Braća su i na Olimpijskim igrama zadržala niz nepobjedivosti, 29 utrka bez poraza! U finalu su ih stisnuli Litavci, čak su ih u jednom trenutku prestigli, no Martin i Valent ipak su u posljednjih 500 metara utrke pokazali i dokazali zašto su najbolji, na svijetu, u svemiru...

'Nikad u posljednje tri godine nismo bili bliže porazu', priznao je nakon utrke Valent i dodao: 'Rekao sam Martinu 'Sad ili nikad!'. Stisnuli smo.'

A Martin na cilju nije mogao sakriti suze...

'Više ne moramo osvojiti ništa. Sad imamo sve! Ma jasno, veslat ćemo i dalje, ali osvojili smo sve, baš sve.'

Dečki su rođeni pobjednici, nakon što su pokorili i osvojili sve u dvojcu na pariće odlučili su promijeniti disciplinu, sad su u dvojcu bez kormilara... Konkurencijo, strahuj! Braća su u pohodu na nove medalje!

Što nakon svega reći za uspjeh Damira Martina? U možda i najtežoj veslačkoj disciplini, samcu... Finale je bila najtješnja utrka u povijesti Olimpijskih igara. O pobjedniku je odlučivao foto-finiš, no suci su ga pregledavali, i pregledavali, i pregledavali... Na kraju je Damir Martin olimpijsko zlato izgubio za pet (da 5!) TISUĆINKI sekunde! Tu se ne radi o treptaju oka, ne... Novozelanđanin Maheo Drysdale uzeo je zlato, Damir srebro... Onako, kad se kaže srebro zlatnog sjaja, e, to vam je to. Da se razumijemo, još se uvijek vode polemike oko spornog foto-finiša i veslačkih pravila, nepobitno je da je Damir po sportskoj pravdi zaslužio zlato, pogotovu jer tisućinke odlučuju u sportovima s velikim brzinama poput boba i sanjkanja, a ne utrci veslačkih samaca.

Damir nije dramio, bio je presretan iako je negdje u dubini duše znao da nije pravedno...

'Presudila su dva centimetra, ili manje... Je, moglo je biti bolje. Da je on slabiji, da je... Ali dao sam stvarno sve od sebe, više i bolje od ovoga ne mogu izvući', kazao je premoreni Damir Martin nakon utrke. Od iscrpljenosti je pao nakon što je izašao iz čamca. Napori su nevjerojatni, finale Olimpijskih igara, ide se preko svih mogućih granica izdržljivosti.

'U posljednjih 300 metara krenuo sam kao da mi je zadnje u životu.... Ne, nema tuge. To samo znači da ima prostora za napredak', govorio je Damir koji je s pobjednikom Drysdaleom inače veliki prijatelj, čak je s njime trenirao na Novom Zelandu: 'Rekao sam mu 'Ovu ćeš medalju zapamtiti!'. Sljedeća su zlata moja. Ali, jasno je to i njemu.'

U Rio de Janeiru 'pale' su i prve olimpijske medalje za hrvatsko jedrenje. Ono što su Šime Fantela i Igor Marenić, praktički braća već 15 godina kada je Cresanin Igor doselio obitelji Fantela u Zadar, učinili u Riju sigurno će se među jedriličarima prepričavati godinama. Od prvog od ukupno 10 jedrenja u klasi 470 bili su vodeći, ispred Australaca koji su bili puno veći favoriti za zlato i kod sudaca, no protiv hrvatske posade su ostali potpuno nemoćni jer su Šime i Igor jedrili gotovo savršeno, a radili su najmanji broj pogrešaka.

'Sad imamo sve, olimpijski smo pobjednici, dvostruki svjetski prvaci, trostruki europski...', ponavljali su Šime i Igor, kao da se ispričavaju konkurenciji. A svima je bilo jasno da su veliki, ma najveći favoriti! To su i dokazali!

Splićanin Tonči Stipanović u Laseru je držao zlato do zadnjeg plova za odličje, u kojem su mu suci prije starta dodijelili kazneni okret zbog udaranja u brod Australca Toma Burtona, a tome je 'kumovao' i sudački gumenjak koji je došao preblizu.

Nažalost, kazneni okret je značio i veliki zaostatak odmah na početku plova za odličja, pa Tonči nije uspio obraniti prvo mjesto i tako nije nagrađen za sjajno i konstantno jedrenje u proteklih devet utrka. No, srebro je izuzetan uspjeh.

'Nadam se da će ove medalje barem malo promijeniti status jedrenja u Hrvatskoj. Rezultate ne mogu ignorirati', kazao je Stipanović.

Filip Hrgović u Hrvatsku se vratio s prvom olimpijskom boksačkom medaljom u neovisnoj Hrvatskoj. Prije njega su medalje donosili Mate Parlov, Anton Josipović i Damir Škaro, no sve u bivšoj državnoj tvorevini... Filip nije bio zadovoljan broncom, očekivao je borbu za zlato, no ponekad treba priznati da ima i boljih.
'Nisam zadovoljan kako sam se borio. Jednostavno, nekad ne ide... Ruke nisu letjele, nisam se držao dogovorene taktike. Želio sam to finale, bronca mi i nije nešto', neutješan je bio Hrgović nakon poraza u polufinalu, no kasnije je ipak shvatio koliko težinu ima olimpijska medalja u superteškoj kategoriji.

Za kraj smo ostavili vaterpoliste. Dečki su u Riju branili zlato iz Londona, a obranili su ga - srebrom. Bilo je puno otkaza, ozljeda, suspenzija, izbornik Ivica Tucak nije imao nimalo lak zadatak. U četvrtfinalu su sredili domaćine Brazilce koje je vodio Ratko Rudić, u polufinalu je potopljena Crna Gora, no za finale ipak nije bilo snage ni koncentracije. Srbija je bila prejaka, poraz 11:7 izgleda loše, no srebrna medalja u momčadskom sportu vrijedi puno. Jako puno...