Prije dva tjedna preminuo je Slaven Zambata, a ovog četvrtka još jedan član velike Dinamove generacije - Krasnodar Rora. Najtužnije od svega jest što je prije dva dana, na Zambatinoj komemoraciji govorio njegov kum Rora, Šibenčanin, koji se proslavio u 'modrom' dresu
Još nisu isplakali suze za Zambatom, a sve štovatelje Dinamovih legendi, iznenadila je nova tužna vijest. U 76. godini preminuo je Krasnodar Rora.
Samo dva dana nakon što se Rora na komemoraciji na stadionu Maksimir emotivnim govorom oprostio od svojega nekadašnjeg kapetana i suigrača, Slavena Zambate. Oproštajne je riječi uputio i na samom ispraćaju.
Roru ćemo pamtiti kao jednoga od najvećih Dinamovih igrača svih vremena, popularno lijevo krilo koje je u deset godina provedenih u plavome dresu upisao 459 utakmica uz 90 postignutih pogodaka. Rora je bio jedan od simbola naraštaja iz 1967. godine, koja je osvojila Kup velesajamskih gradova, veliki prijatelj, kohezivni faktor pa čak i svojevrsni 'glasnogovornik' cijele generacije.
Rođen je 23. ožujka 1945. godine na Visu, a odrastao u Šibeniku. Prve je nogometne korake načinio sa 14 godina na šibenskim poljanama i to baš u 'nogometnom kvartu' – Šubićevcu. U Dinamo je došao 1964. godine gdje je naslijedio dres s brojem 11 kojega nije ispuštao cijelo desetljeće.
U razgovoru za Večernji list, Rora je otkrio tu vezu Šibenika i Zagreba.
'Šibenski starosjedioci bili su okrenuti Zagrebu, navijači Dinama. A boduli, okolica i taj otočki dio, pa i pridošlice, bili su uz Hajduk. Moj pokojni otac već je bio dogovorio da odem u Hajduk, predsjednik je bio kontraadmiral Grubelić, koji je mom ocu bio i zapovjednik na Visu. Bilo je to bez mog znanja. No, taj odnos Splita prema Šibeniku bio je karikaturalan, smatrali su Šibenik nekom ludnicom. Zbog toga nisam želio u Hajduk, iz čistog dišpeta. Bilo je polemike, ali otišao sam u Dinamo. Imao sam tada 19 godina, tek sam bio maturirao, ali sam već imao i 120 utakmica u ondašnjoj Drugoj ligi'.
Otkrio je Rora u tom intervjuu i koje su mu se utakmice posebno urezale u sjećanje.
'Rekao bih da je to utakmica s Juventusom u Kupu velesajamskih gradova, izbacili smo ih u dvije utakmice. No, tada nije bilo zamjena, samo golman. A meni se dogodi da u sudaru s njihovim braničem Castañom pukne arkada. Dođem u kabinu i pokojni Gordan Janković kaže Zebecu da trebam u bolnicu. A Zebec kaže: 'Ma koja bolnica, krpaj!' I Janković me na najprimitivniji način pokrpao, kombinirke je dezinficirao na plamenu, sašio me iglom i ja zamotane glave odigram sjajno drugo poluvrijeme. Među najdražima je i finale s Leedsom kad sam zabio gol, ali i utakmica na turniru Heksagonal gdje smo sa Santosom odigrali 2:2. Igralo je šest momčadi, svi međusobno u istom danu. Proglašen sam igračem dana, u novinama je pisalo 'Rora nadvisio Peléa'. Pelé me pozove na večeru i s menadžerom Santosa ponudi mi ugovor za Santos. A ja mu kažem da imam samo 22 godine i da još moram ostati jer tada je vrijedilo pravilo 28', otkrio je u razgovoru za Večenji list.
U dresu bivše Jugoslavije odigrao je sedam utakmica, ali nešto posebno dogodilo mu se tijekom jedne utakmice, odnosno rodio mu se sin Andrej. No, njegova samouvjerenost, jer imao je hrabrosti pitati tadašnjeg izbornika Mitića zašto će on igrati na desnom krilu, a ne lijevom, koje je bilo zajamčeno Draganu Džajiću, odvela ga je na klupu, gdje je još desetak puta ostao kao rezerva.
Kasnije je nastupao za belgijski Standard, a potom za francuski Nancy gdje je igrao zajedno s legendom francuskoga i svjetskog nogometa, Michelom Platinijem. Štoviše, i sam je Platini, prilikom svojedobnoga posjeta HNS-u, istaknuo: 'Ne bih postao onakav igrač da nakon treninga nisam ostajao dodatno raditi s Rorom'.
Nakon igračke je karijere Rora bio trener u Dinamovoj nogometnoj školi, obnašao je i funkciju asistenta glavnoga trenera, a kao stručni se komentator isticao i u novinarskom poslu.
