PRESING! PRESING!

Kako je Tomislav Ivić nadahnuo Kloppovu Borussiju

12.02.2013 u 13:40

Bionic
Reading

Je li najtrofejniji hrvatski trener imao svoje prste u taktičkom oblikovanju momčadi koja odlazi u Donjeck s reputacijom 'dark horsea' Lige prvaka?

U siječnju 2005. Tomislav Ivić održao je predavanje iz taktike na trenerskom seminaru u Herceg Novom. Tema je bila presing, a podnaslov 'Kako pobijediti boljeg od sebe?'.

'Moderni presing', rekao je Ivić, 'mora se vršiti što je moguće dalje od svog gola, odnosno gdje god da je lopta izgubljena. Čim se izgubi lopta, smjesta se kreće u presing s istog mjesta! Ako se duboko povlačite i pred svojim golom oduzimate loptu, automatski imate produženi napad s puno rizika, kod kojeg vam puno treba da dođete do završnice. Međutim, kad oduzmete loptu bliže suparničkom golu, onda napad traje nekoliko sekundi i već ste u šansi za postizanje pogotka.'

Glavna prednost modernog presinga, objasnio je, psihološke je prirode: 'On se može igrati protiv svih formacija, a igrači su oslobođeni šablona i rasterećenije igraju.' Međutim, i najveća poteškoća u postizanju takve igre također je psihološka: 'Igrače treba pripremiti za drugačiju logiku stalnim ponavljanjem, insistiranjem da se sve dovede do navike, koja je druga priroda čovjeka. Navike treba stvarati – posebno mentalne, a manje fizičke i tehničke. Za igranje presinga potrebno je promijeniti mentalitet momčadi.'

Jürgen Klopp gotovo je opsesivno fokusiran na dvije stvari: stvaranje odgovarajućeg mentaliteta i kontinuirani presing. Svoje je igrače prozvao 'monstrumima mentaliteta', zbog odlike da, unatoč mladosti (prosječna starost početne jedanaestorice ove se sezone kreće oko 24 godine) 'nikad ne posustaju i ne boje se nijednog izazova'.

'To je ono što me najviše uzbuđuje kod nogometa', kaže Klopp. 'Jedna je stvar imati talent, a druga što ćete s njime napraviti. Nikad ne bih volio imati momčad u kojoj su Messi, Xavi i Ronaldo, jer to bi bilo kao da igram tenis protiv trogodišnje curice. Radije bih igrao protiv odraslog čovjeka – pa i ako izgubim, bit će mi zabavnije i nešto ću doživjeti. Ne želim samo pobijediti, želim i osjećati!', ispričao je u najnovijem intervjuu za španjolski El Pais.

Ta želja za 'osjećanjem', strast za igrom i borbom, čak i (ili bolje reći – pogotovo) kad se igra protiv nominalno jačega, ono je što je Klopp usadio Borussiji Dortmund. 'Nije uvijek najbolji onaj trener koji ima najbolju momčad. Ako možete biti uspješni s limitiranom momčadi, to je još uzbudljivije. U Njemačkoj sam ja aktualni trener godine, ali ono što je Christian Streich napravio s Freiburgom uistinu je nevjerojatno – samo što nitko ne haje za to.'

Zato kaže da ga je najviše oduševila Borussijina igra protiv 'jačega' – ona u gostujućem susretu protiv prebogatog Manchester Cityja u listopadu prošle godine. Završilo je 1:1, nakon što je City izjednačio iz penala u posljednjoj minuti i jedva (po igri nezasluženo) izvukao bod. 'Bila je to jedna od najboljih utakmica koje sam ikad vidio. Bilo je gotovo zastrašujuće koliko dobro smo igrali', izjavio je Klopp.

Borussia Dortmund danas je možda i najpopularnija momčad među hipsterima i ljubiteljima dobrog nogometa. Priča o klubu koji je od osvajanja europskog naslova 1997. prošao put do ruba bankrota, a zatim se reorganizirao i uz pomoć fanatičnih navijača, vizionarskih dužnosnika, karizmatičnog trenera i mladih, nabrijanih igrača iznenađujuće vratio u sam vrh njemačkog i europskog nogometa puno je puta ispričana. Sjajna je to priča, prepuna romantike, kulerstva i gotovo magično-realističnih elemenata, ali ono što često u takvim okolnostima pada u drugi plan je sama igra koja ga je dovela tu gdje danas jest.

Temelj te igre je presing. Da, publika se oduševljava Götzeovim briljantnim potezima, Reusovom kontrolom lopte u punom trku, golovima Lewandowskog, prodorima Blaszczykowkog i fantastičnim izlascima i pasovima središnjeg braniča Matsa Hummelsa, ali ono što poznavatelja nogometa mora ponajviše intrigirati je momčadska igra zasnovana na neprestanom kretanju koja je Dortmund pretvorila u pakleni stroj pod ravnanjem inženjera Kloppa.

'Presing je naša najveća snaga i konstantno radimo na njemu', kaže Lewandowski. 'U današnjem nogometu svi moraju neprestano trčati i igrati presing, bez obzira radilo se o obrambenom igraču ili napadaču. Volimo tako igrati, jer to nam pruža više prilika za zabijanje – često osvajamo loptu blizu suparničkog gola, u opasnoj zoni iz koje se brzo može stvoriti prilika za pogodak.'

Slavna pobjeda Ivićevog Hajduka protiv PSV-a

U Njemačkoj to zovu 'Gegenpressing', odnosno 'kontrapresing'. Ideja je da se, kad izgubite loptu, ne povlačite i ne transformirate iz napada u obranu na klasični način... Ne, radite upravo suprotno: smjesta se pomičete još više prema naprijed i pokušavate povratiti loptu što je moguće prije.

Mnogi pokušavaju nešto slično, ali rijetkima uistinu uspijeva. Barcelona je najbolja u tome, ali Barcelona nakon osvajanja lopte može predahnuti, upustiti se u njeno čuvanje i strpljivo građenje prilika bezbrojnim sitnim dodavanjima... Kao što je već puno puta objašnjeno, tiki-taka je podjednako defenzivni koliko i ofenzivni stil. 'Mi moramo tako igrati', objasnio je 2010. Pep Guardiola. 'Bez lopte smo užasni i zato trebamo loptu pod svaku cijenu.'

S Dortmundom je razlika u tome što ne igra toliko na posjed i ne boji se izgubiti loptu. Kloppova momčad, uostalom, i nema igrače takve tehnike da je može do besvijesti zadržati te tako frustrirati suparnika. Ono što joj nedostaje u vještini nadoknađuje enormnom energijom i sinkroniziranom trkom. U tom smislu je Borussijina igra još radikalnija u presingu na loptu i eksplicitnije napadačka. No trener kaže da je Gegenpressing 'prečica do obrane': iako njegovi igrači moraju jako puno trčati, rijetko trkom u jednom potezu pokrivaju velike udaljenosti. Dovoljan je kratki sprint da bi napadač pritisnuo suparničkog braniča koji drži loptu.

Jedini problem s ovim pristupom je, kaže Klopp, to što se ne može uvježbati taktičkim treningom. 'Ne možete reći igraču: 'ako se ovo dogodi, trči onamo'. Umjesto toga, morate mu utrenirati sam impuls; ne učite ga reakcijama u konkretnim situacijama, nego nagonu da kreće u osvajanje lopte čim je izgubljena, ponavljate to sve dok ne prijeđe u naviku. Pristup je više psihološki nego fizički.'

Za ove je vježbe u Borussiji Dortmund zadužen pomoćni trener Željko Buvač. Nekadašnji igrač Borca iz Banje Luke radi s Kloppom još otkako je ovaj 2001. započeo trenersku karijeru u Mainzu, a šef ga zove 'gospodarom treninga'. To što je čovjek s 'naših prostora' može biti slučajno ili ne – tek stoji činjenica da se program njegovih konkretnih vježbi danas uvelike preklapa s onime što je Ivić predstavio na onom predavanju prije osam godina.

Engleski nogometni magazin FourFourTwo posjetio je Borussiju na zimskim pripremama u španjolskoj La Mangi da bi dobio priču za naslovnicu svog najnovijeg broja. Ulrich Hesse, autor sjajne knjige o povijesti njemačkog nogometa i potpisnik teksta u magazinu, opisao je treninge koji sasvim odgovaraju Ivićevim vježbama kao što su '3-3-3' ('Tri boje') i '10 na 8' za fazu obrane i početak presinga...

'Lakše je, i fizički i psihološki, kad igrač ne trči natrag 60 metara poslije izgubljene lopte, pa onda morate graditi napad iz svoje polovice i tako u krug. Kod modernog presinga trčat će možda najviše 30 metara, ali s drugačijim znanjem i zakonitostima', objasnio je onomad Ivić. A onda je retorički upitao: 'Može li se u tom tempu izdržati 90 minuta...? Može!!!'

Ako je ijedna momčad u Europi blizu toga da ostvari ideale koje je postavio pokojni šjor Ivan, onda je to Kloppov pakleni stroj iz Dortmunda. Unatoč kiksu u posljednjoj domaćoj utakmici s HSV-om i velikom zaostatku za podjednako sjajnim Bayernom u Bundesligi, Borussia ostaje pravi 'dark horse' Lige prvaka. Uostalom, dokazala je što može ostavši neporažena u skupini s Real Madridom, Cityjem i Ajaxom.