U ljeto 2024. godine, nakon sedam godina asistiranja Zlatku Daliću u stožeru A reprezentacije te kratkog izleta u moskovski CSKA, bivši Vatreni sa 104 nastupa u najdražem dresu preuzeo je vođenje U-21 reprezentacije. S mladima je na korak do plasmana na Euro, ali do konačnog uspjeha s tom vrstom Olić se privremeno priključio A reprezentaciji.

Ipak je njegovo iskustvo s posljednja dva Mundijala, na kojima su naši osvojili srebrnu, odnosno brončanu medalju – ogromno.

Nije vas bilo dvije godine u reprezentaciji. Iako ste pratili sve što se događa, ipak su vas dočekala neka nova lica.

Ma čak i nije bilo previše promjena. Manje-više sve je isto što se tiče igračkog kadra. Možda tek jedan ili dva igrača da ih nisam upoznao, odnosno da s njima nisam radio. Što se tiče stručnog stožera, nije se dogodilo ništa, odnosno kao da nisam ni otišao s obzirom na to da sam tolike godine bio u stožeru. Ono što je još važnije, znam način rada izbornika Dalića i kako razmišlja, tako da sam se vrlo brzo uklopio i pridružio im se na treninzima.

Tu je i Luka Vušković, kojeg ste upoznali kroz mladu reprezentaciju, ali strelovito je preletio Daliću. Očito su mu igre u 'vašem' Hamburgu jako pomogle za stasanje?

Što se tiče Luke, imao sam priliku već u U-21 reprezentaciji raditi s njime. I vrlo brzo smo i ja i cijeli moj stožer shvatili da se radi o posebnom igraču, o velikom talentu. Bilo je samo pitanje vremena kada će doći u okruženje A reprezentacije s obzirom na to da je izabrao Bundesligu te se u HSV-u nametnuo kao jedan od najvažnijih igrača. Iako mlad, na terenu je izgledao vrlo samouvjeren. Potvrda svega toga je to što je zapravo bio najbolji igrač tog kluba prošle sezone.

Dočekala su vas i neka stara lica. Jeste li iznenađeni onime što prije svih Modrić s 40 godina, potom i Perišić pokazuju u svojoj dobi?

Nisam iznenađen za Luku i Periju, s obzirom na to koliko ih dugo znam. Čak smo i zajedno igrali. A kao član stožera, shvatio sam, odnosno bezbroj puta se divio toj njihovoj upornosti, predanom radu. I tome koliko paze na svoje tijelo, na svaki detalj. I na kraju krajeva, na svakom treningu, iako su već u tim godinama, potvrđuju svoj pobjednički mentalitet. To su igrači koji su me tisuće puta očarali. Jednostavno svakim danom, svakim treningom, svakom utakmicom oni taj svoj stav i karakter ne mijenjaju. I dokle god budu ovdje, u reprezentaciji, ili svojim klubovima, oni će biti takvi, jer to je u njihovim genima. Taj mentalitet ne možeš kupiti. Ili ga imaš ili ga nemaš.

Na čiju ste se inicijativu vratili u A reprezentaciju, odnosno tko je prvi povukao potez, vi ili izbornik Dalić?

To je bila, nakon našeg razgovora, obostrana inicijativa. Izbornik nije nikoga priključio u stožer i normalno je bilo da ipak netko tko poznaje način rada i razmišljanje izbornika bude tu. S obzirom na to da Dražen (Ladić, op.a.) često odlazi na svoju poziciju skautiranja, izbornik je htio još jednu osobu u trenerskom stožeru. Uz maksimalnu podršku predsjednika Kustića i tehničkog direktora Pletikose, vrlo brzo smo se dogovorili jer se SP ne kosi s ovim mojim obavezama u mladoj reprezentaciji. A kako mi je sve to već poznato, u jednom danu sam sve pohvatao.

Koliko vam je samostalan rad u U-21 reprezentaciji, iako ste kratko vrijeme radili u CSKA-u, pomogao u razvoju trenerske karijere?

Definitivno je to sasvim drugačija odgovornost. Ono što je meni najviše pomoglo u U-21 reprezentaciji jest iskustvo koje sam stekao kroz A reprezentaciju. To mi je pomoglo u donošenju odluka, u načinu razmišljanja. I onda sam s tim uvjerenjem, s tim iskustvom, a znate koliko sam proveo utakmica na klupi A reprezentacije, mogao lakše raditi ovaj posao. I zapravo sam htio napraviti presliku onoga što smo radili u A reprezentaciji, a mislim da mogu bez pardona reći – najuspješnijoj u povijesti hrvatskog nogometa.

Reprezentacija se polako pomlađuje, dolaze igrači koje bismo mogli godinama gledati među Vatrenima. Sada radite s U-21 reprezentacijom. Ima li već onih koji kucaju na vrata A selekcije?

Definitivno. Sve ovo vrijeme koje sam proveo s njima uvidio sam što mogu i kakvu energiju nose. I zato sam uvjeren da će neki od igrača vrlo brzo pokucati na vrata seniorske reprezentacije.

Nego, da se vratimo na SP. Kako vam izgleda atmosfera u momčadi u usporedbi s prethodna dva SP-a, na kojima je Hrvatska osvajala medalje?

Što se tiče same atmosfere, ona je vrhunska, s time da je sasvim logično prisutna i ona pozitivna tenzija kada iščekuješ veliko natjecanje. Dok sve to ne krene, fokus je na radu, koncentracija je na maksimumu. Međutim, i igrači, koji su sada već više od dva tjedna skupa, s nestrpljenjem čekaju taj početak. Po dosadašnjem iskustvu, kada to krene, svakom dobrom utakmicom, svakim dobrim rezultatom, atmosfera se dodatno diže, samopouzdanje raste. I to je ono najvažnije. Dečki su sigurno sve napravili da bi spremni dočekali tu našu prvu utakmicu. Imamo cilj, to je prolazak skupine, to je najvažnije. A onda, kada dođe nokaut-faza, sve je moguće.

U takvoj atmosferi onda možemo graditi temelje za dobar start protiv Engleza?

Tako je. Sigurno su i igrači već pomalo nestrpljivi, ali koncentrirani i fokusirani. U ovoj prvoj fazi, svi smo, pa i mi u stožeru, razmišljali samo o Engleskoj. Siguran sam da ćemo ih spremni dočekati i odigrati vrlo kvalitetnu utakmicu. A nadam se i rezultatski pozitivnu za nas.

Kakvima vam se Englezi čine, posebno u usporedbi s Rusijom iz 2018.? Jači ili slabiji?

Bilo je puno primjedbi na Tuchelov izbor, ali opet – svi na Otoku maštaju o velikom uspjehu. Ne treba puno pričati o Englezima, izgledaju sjajno i imaju odličnog trenera. To je ekipa koja je u stanju otići na SP bez Fodena, Palmera, Alexandera Arnolda… To su igrači svjetske klase, a ako njih nema, onda moramo biti svjesni kakvi su ostali i o kakvoj se reprezentaciji radi. Siguran sam da će Tuchel napraviti sve, jer znam koliko je pedantan, da izgledaju dobro. I oni će, baš kao i mi, rasti iz utakmice u utakmicu. I zato možda nije loše da s njima igramo na samom početku.

Bez obzira kako prođe utakmica s Englezima, nama zapravo fokus mora biti na Panami i Gani?

Naš pristup je da gledamo utakmicu po utakmicu. Stoga nam je od početka najviše u mislima Engleska jer s njom otvaramo, a znamo koliko je otvaranje važno. Naravno da razumijemo važnost i utakmica koje slijede, ali na njih stavljamo fokus nakon Engleske. To je bila dobitna formula do sada i nema razloga mijenjati taj pristup. U svim utakmicama moramo biti pravi, pokazati tu svoju kvalitetu i izboriti se za nokaut-fazu. Naravno da će te utakmice biti drugačije od ove s Engleskom i mi ćemo se adekvatno pripremiti. A koliko moramo biti ozbiljni u svakoj utakmici, najbolji su nam primjer dali Španjolci, koji su remizirali sa Zelenortskim Otocima, što pokazuje da svatko može biti težak protivnik ako igra pametno, disciplinirano i kompaktno. To možda zvuče kao floskule, ali to je tako u nogometu. Pokazali smo da znamo igrati takve turnirske, natjecateljske, napete, neizvjesne utakmice, i to je jedan od razloga zbog kojeg možemo biti optimistični.