Branko Ivanković proživljava nove blistave trenutke u svojoj dugogodišnjoj trenerskoj karijeri. Prošlog je vikenda njegov Persepolis svladao 2:0 u gostima Machine Sazi i tri kola prije kraja prvenstva - osigurao naslov iranskog prvaka.

Ivankoviću je to naslov već u trećoj zemlji, nakon Hrvatske i Kine, što ga po broju naslova u raznim ligama svrstava odmah iza velikana, pokojnog Tomislava Ivića, koji je naslove osvajao u pet zemalja. S time što je ovaj 63-godišnjak osvojio i naslov prvaka na azijskim olimpijskim igrama, kada je slavio s iranskom reprezentacijom.

'Uspjeli smo osvojiti 'decimu', odnosno donijeti klubu deseti naslov prvaka u klupskoj povijesti. Zadnji je osvojen još 2008. godine, pa si možete zamisliti s koliko su nestrpljenja čekali na ovaj uspjeh', javio se u ponedjeljak, nakon što je s predsjednikom obavio čašicu razgovora uz jutarnju kavicu Branko Ivanković.

Kada su vas doveli prije dvije sezone, klub je bio u kudikamo težoj situaciji nego danas.

'Da, te sezone klub se vrtio između osmog i devetog mjesta, nikako nismo mogli krenuti prema vrhu. No uspjeli smo do kraja sezone ustabiliti igru. Već u sljedećoj, odnosno prošloj sezoni, napravili smo veliki iskorak. Klub je na kraju osvojio drugo mjesto, iako smo bodovno bili izjednačeni s Esteghlalom. No oni su imali bolju gol-razliku, što je bio tadašnji kriterij. Mi smo u međusobnim ogledima bili uspješniji, ali smo na kraju uzeli drugo mjesto. Potom su to pravilo promijenili, što je puno sportskije, tako da mogu reći da smo već prošle godine bili, ako ništa drugo, moralni pobjednici.'

Zato ove sezone nemate premca. Kako ćete motivirati momčad do kraja jer naslov je već u džepu?

'Bit će teško jer Iranci su vrlo emotivni ljudi i vjerujem da su se sada, nakon naslova, ispraznili. Međutim, mi smo već sada uspjeli porušiti rekorde, po broju pobjeda, postignutim golovima i postotku osvojenih bodova. A do kraja sezone te brojke želimo još 'podebljati'. Problem nam je i taj što smo u domaćem prvenstvu igrali sa svega - 13 igrača. Jedini smo klub koji nije koristio strance u domaćem prvenstvu, izuzev hrvatskog golmana Božidara Radoševića, ali koji je češće bio rezerva nego na terenu.'

Momčad je, dakle, bez obzira na sve izazove, dobro posložena?

'Je jer, eto, uspjeli smo doći do tog uspjeha. Od dolaska prije dvije godine, u kadru su ostala tek dvojica igrača. A sada u momčadi imamo šest do osam, ovisno o izborničkom pozivu, reprezentativaca.'

To su stvari zbog kojih vama, ali i vašim suradnicima Sretenu Ćuku, Marku Stilinoviću i Igoru Panadiću, moraju produžiti suradnju?

'Vidjet ćemo što će vrijeme donijeti. Imamo ugovor još sljedeću sezonu, ali već se nešto pregovara. U klubu razmišljaju o 'petoljetki' odnosno planu za sljedećih pet godina. Nama je ovdje lijepo, imamo sjajne uvjete, a Persepolis je klub za koji navija 40 milijuna navijača. I uistinu nam je čast raditi u takvom klubu. No vidjet ćemo što će se dogoditi, jer dobivamo i druge ponude.'

Ponuda će biti i više ako uspijete proći skupinu u azijskoj Ligi prvaka?

'Imamo još dvije utakmice u kojima bismo pobjedama osigurali plasman dalje. Izgubili smo od Al Rayyana 3.1, a onda i kod kuće odigrali 0:0 iako smo imali 16 prilika. Taj Al Rayyan je jači i od Al Hilala i Al Wahde, pa se nadam da ćemo slaviti u tim utakmicama. Inače, kad me već pitate, mislim da je ovo tzv. skupina smrti odnosno da su to klubovi za barem polufinale ovog natjecanja.'

Dok ste vi već osigurali naslov, u Hrvatskoj se nakon dugo godina vodi vrlo neizvjesna utrka Rijeke i Dinama?

'Vidim, odnosno čitam. Nažalost, nemamo priliku gledati MAXtv Prvu ligu, ali pratimo. I to je odlično za hrvatski nogomet da je napeto do samog kraja. Koliko vidim, Rijeka ima viziju, kvalitetan stručni rad, odličnu atmosferu, ali i individualnu kvalitetu. I mislim da to sve sada donosi rezultat, odnosno da će, bez obzira na teži raspored od Dinama, tih četiri boda prednosti biti dovoljno veliki i da će Rijeka i prije zadnjeg kola osigurati naslov prvaka.'

Iako je Ivanković imao ovih dana puno razloga za slavlje, vijest o smrti novinarskog barda Tomislava Židaka rastužila je cijelu hrvatsku koloniju u Iranu.

'Preplitali smo se kroz nogomet punih 30-ak godina. Mislim da, uz pokojnog Ivu Tomića i Darka Tironija, Tomo Židak ima posebno mjesto u hrvatskom sportskom novinarstvu, jer njegov osebujan stil pisanja, jednostavan ali vrlo 'ubojit' i precizan, kod svakog tko je radio u nogometu ostavio je poseban dojam. Mislim da o kvaliteti njegova pisanja nema potrebe trošiti riječi jer on je definitivno bio utkan u cjelokupni hrvatski nogomet. I zato s njegovim odlaskom ostaje velika praznina. Ponekad možda i nismo bili na 'istim stranam', ali jedino što mu mogu reći jest veliko hvala, uz sav respekt i poštovanje', završio je u mnogo tužnijem raspoloženju Branko Ivanković.