IZNENAĐENJA NIJE BILO

'Furijin' šarm, Interova moć i Dinamova konstanta

  • Autor: S. Škrlec
  • Zadnja izmjena 26.12.2010 08:05
  • Objavljeno 26.12.2010 u 08:00
Španjolska - svjetski prvak

Španjolska - svjetski prvak

Izvor: Reuters / Autor: Reuters

Godina koja je na isteku u nogometnom smislu nije donijela nikakva iznenađenja, to jest nešto mimo očekivanja. Hrvatski su klubovi u europskim kupovima bili standardni, a to znači da Dinamo nije izborio europsko proljeće, Cibalia i Šibenik ispali su već na startu od 'tamo nekih' igrača Sjeverne Irske, odnosno Ciprana. Nešto ljepše zvuči podatak da se i Hajduk, mimo očekivanja, ubacio u Euroligu. Na SP-u sve je bilo u znaku Španjolske, dok je Mourinho s Interom osvojio Ligu prvaka
Reuters

Reuters

Izvor: Reuters / Autor: Reuters

Iako je u godini na izmaku bilo pregršt nogometnih uzbuđenja, počevši od najvećeg, Svjetskog prvenstva, uvjerenja smo da bi svaki poznavatelj nogometa u Hrvatskoj kao glavni događaj spomenuo netom završenu utrku za predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza. No, kako se ni na tom planu nije dogodilo ništa važno jer Marković je dobio i četvrti mandat, možemo reći da je godina protekla - prema očekivanjima.

DINAMOVA KONSTANTA
U domaćem prvenstvu sve je isto već godinama - Dinamo je nedodirljiv, prvenstvo osvaja gotovo već u studenome, pa ostaje borba tek za mjesta koja će voditi u Europu ili izbjegavanje mjesta koje vodi u niži rang. Tako je bilo i u sezoni 2009/10, a prema dosad viđenom, i u tekućoj sezoni mogli bismo vidjeti takav rasplet. Naime, Dinamo drugoplasiranom Hajduku bježi pet bodova, s time što se kod 'bilih' najavljuje rasprodaja, pa bi Vučevićeva momčad mogla ostati i bez najboljeg igrača, Senijada Ibričića.

Naravno, kada bismo upitali Hajdukove navijače kakvom ocjenjuju (i) ovu godinu, njih barem 95 posto bi je ocijenilo neprolaznom ocjenom. Međutim, statistički Hajduk već dugo nije imao ovakvu godinu. Osvojio je trofej nakon pet godina, a nakon više od 15 godina zaigrao je, mimo očekivanja, i u europskom natjecanju. No, kako je situacija u klubu s Poljuda dosta zbrkana jer potjeran je predsjednik, vlasnička struktura se mijenja, tako su i rezultati pred kraj godine u silaznoj putanji. Prije svih u domaćim natjecanjima jer nitko nije očekivao da će proći skupinu Europske lige, Hajduk se već u osmini finala oprostio od Kupa, a ni u prvenstvu mu šanse nisu pretjerane.

 
Dinamo je u prvenstvu tu gdje jest, na vrhu sa solidnom prednošću, ali i vrhunskim trenerom te najširim igračkim kadrom, koji mu može jamčiti još jedan naslov prvaka. Vjerojatno i osvajanje Kupa jer većina hrvatskih klubova grca u problemima i pitanje je u kakvom će raspoloženju biti u proljetnom dijelu sezone. Dinamo je igrao i Europsku ligu, a do posljednjeg je trenutka sam odlučivao o svojoj sudbini, međutim pogodak Salpingidisa i poraz od PAOK-a, uskratili su mu prekid neugodne tradicije koja traje već 40 godina, bez prezimljavanja u Europi. Konstanta je i Dinamova rasprodaja ponajboljih igrača. Tako je uoči sezone prodan Mario Mandžukić, a na kraju polusezone, iako se nisu ni potvrdili u Dinamovom dresu, traže se kupci i najavljuju prodaje Šime Vrsaljka i Matea Kovačića. Unatoč obećanjima da rasprodaje neće biti. Dakle, ni u tom kontekstu - ništa novo.

Hvale vrijedni bili su nastupi Cibalije i Šibenika, pa čak i Karlovca, u proljetnom dijelu prošle sezone. Riječ je o klubovima čiji su budžeti manji nego primjerice Rijeke, Osijeka, Slaven Belupa i Zagreba, a svi oni gledali su u leđa spomenutom trojcu. Šteta samo što se Šibenik i Cibalia nisu bolje predstavili u ljetnim europskim nastupima. Cibalia je s dobrim igranjem nastavila i ove jeseni, baš kao i Karlovac, dok je Šibenik u ovoj sezoni malo potonuo.

Baš kao i cjelokupna atmosfera oko hrvatskog nogometa jer posljednja dva mjeseca vodila se žestoka bitka za čelno mjesto Hrvatskog nogometnog saveza, između aktualnog predsjednika Vlatka Markovića, i potencijalnog, Igora Štimca. U kampanji, u kojoj je bilo važnije samo ocrniti suparnika, nije ponuđeno ništa revolucionarno zbog čega bi navijači i budući igrači poželjeli dolaziti na nogometne stadione. Lica su ostala ista, s ponekim ožiljkom više, ali s još manje kredibiliteta. Jasno je da se o poštenju teško može govoriti kad je najveći djelitelj moralnih lekcija Zdravko Mamić.

BAYERN NA OLIĆEV POGON

Na svu sreću, međunarodni nogomet, u kojem je sudjelovala i hrvatska nogometna reprezentacija, ali i hrvatski igrači, bio je mnogo ljepši, čišći, sportskiji.

Prvi dio godine obilježio je Ivica Olić, koji je vukao Bayern prema finalu Lige prvaka. U Van Gaalovoj momčadi nije dobivao pravu minutažu, no kad god je ušao, Ivica Olić bio je junak Bavaraca. Osigurao je pobjedu protiv Maccabija, zabijao je Juventusu, potom u četvrtfinalu s Manchester Unitedom postigao dva gola, pregazio Lyon hat-trickom u polufinalu. Imao je i solidnog asistenta u Danijelu Pranjiću, no u finalnom ogledu protiv Mourinhova Intera, na madridskom stadionu Santiago Bernabeu, Bayern jednostavno nije imao snage.


'Crno-plavi' iz Milana s dva gola Diega Milita osvojili su svoj treći naslov u najjačem klupskom natjecanju, a našem Ivici Oliću ostaje utjeha da je bio na drugom mjestu strijelaca, sa sedam pogodaka, uz rame Cristiana Ronalda, a iza najboljeg na svijetu Lionela Messija.

Deset dana ranije igrano je finale i prve Uefine Europske lige, nasljednice bivšeg Kupa velesajamskih gradova, odnosno Kupa UEFA, a čast da prvi osvoje novi trofej imali su igrači madridskog Atletica koji su u finalnoj utakmici igranoj u Hamburgu pobijedili Fulham 2:1. Strijelac oba gola za španjolsku momčad bio je Urugvajac Diego Forlan, koji je već na sljedećoj smotri potvrdio svoj nogometni genij.

A ta je smotra bila Svjetsko prvenstvo, koje se po prvi put održavalo na Crnom kontinentu. S mnogo sumnje se gledalo na domaćina, Južnoafričku Republiku, jer stopa kriminaliteta, velik broj zaraženih HIV-om i siromaštvo ulijevali su sumnju u domaćine. Ipak, s te strane sve je bilo OK, izuzev dosadnih vuvuzela koje su više iritirale nego bile poticaj.

Nogometno, bio je to debi Slovaka i Srba koji su se predstavili u različitim svjetlima. Slovaci su, nakon lošeg starta i remija s Novim Zelandom i poraza od Paragvaja, pobijedili Talijane, poslavši branitelje naslova kući. Srbi su krenuli kao i Slovaci, porazom od Gane. Potom su dobili Nijemce, ali u zadnjem kolu, kada im je trebala pobjeda protiv naših poznanika, Australaca, potvrdili su balkanski mentalitet i izgubili protiv najslabijeg suparnika.

PLJUSKA FRANCUZIMA, SP ŠPANJOLCIMA
No, nisu ni Talijani, pa ni Srbi bili najveća razočarenja. Ta je čast pripala Francuzima, koji su ratovali međusobno i s izbornikom Domenechom, a rezultat takvog stanja jest samo jedan osvojeni bod te vrijeđanje koje ih je dočekalo po povratku u domovinu. Više se očekivalo i od afričkih momčadi, no ni Kamerun ni Obala Bjelokosti nisu prošli skupinu, a čast Afrike obranila je Gana, jedina koja se probila u osminu finala.

Statistički gledano, najviše razloga za slavlje nakon prvog kruga imali su Južnoamerikanci jer čak je pet reprezentacija ušlo u osminu finala. Bile su to selekcije Paragvaja, Urugvaja, Čilea, Brazila i Argentine. No, u toj fazi harala je Njemačka, koja je prvo sa 4,1 ponizila Capellovu Englesku, a onda je još uvjerljivije (4:0) i Maradoninu Argentinu. U gornjem dijelu ždrijeba igrački je uvjerljiva bila Nizozemska, koja je na svom putu prema završnici morala pobijediti Brazil. U polufinalu je Njemačka naletjela na Španjolsku i mnogi su predviđali da će pobjednik tog dvoboja stići do zlata. To se na kraju pokazalo i točnim jer Španjolska je u finalu bila bolja Nizozemske, objedinivši tako naslove europskog i svjetskog prvaka. No, u gornjem dijelu teksta spomenuli smo i Diega Forlana, koji je sa suigračem Luisom Suarezom i Urugvajem bio 'dark horse' ovog prvenstva, to jest možda i najugodnije iznenađenje jer s 'dva i pol' igrača, ali i nevjerojatnim Suarezovim potezom (igranje rukom za isključenja, ali i obranjeni penal), Urugvajci su stigli do borbe za brončano odličje.

Hrvatska je ovu smotru pratila preko TV ekrana, nadajući se da će izbornik Bilić, na licu mjesta, detektirati probleme Grka, s kojima smo u rujnu igrali kvalifikacije za Euro 2012. godine. Prije dolaska Grka u Zagreb, u Latviji je Hrvatska osigurala sigurnu pobjedu 3:0 najavivši nešto lakši put kroz skupinu. Međutim, 0:0 s Grcima na domaćem terenu te je planove malo narušilo, a zvižduci s maksimirskih tribina razljutili stožer i igrače. U sljedećim dvobojima za bodove, od kojih je posebno važan bio onaj u Tel Avivu protiv Izraela, čak se spominjala i Bilićeva ostavka, no sve je, nasreću, prošlo dobro, Hrvatska je zasjela na vrh skupine i potvrdila ono što Vlatko Marković pili već mjesecima: 'Mi smo reprezentacija među svjetskih top 10.' Nadajmo se da ćemo tamo ostati i na kraju sljedeće godine te da ćemo osigurati plasman na Euro 2012.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi