Slovenski mediji već danima sve glasnije kritiziraju organizaciju Zimskih olimpijskih igara u Predazzu, a najnoviji tekst samo je zaoštrio ton. Umjesto olimpijske euforije, navijači su, tvrde Slovenci, dobili – kazalište.

Iako posjećenost skakaonice nije loša, atmosfera je, prema njihovim riječima, daleko ispod razine Olimpijskih igara. Usporedbe s Planicom, Ljubnom, Novogodišnjom turnejom ili poljskim skakaonicama uopće ne dolaze u obzir.

Autor teksta na portalu 24 ur opisuje kako je već dolazak na stadion bio kaotičan – nejasne akreditacije, zbunjujuća signalizacija, problemi s prometom i parkiranjem. No pravi šok uslijedio je na tribinama.

‘Ovdje se može normalno razgovarati – to sve govori’

Atmosfera u doskočnom prostoru opisuje se kao tiha, sterilna i teatralna, više nalik kazališnoj predstavi nego sportskom događaju na kojem se dijele olimpijske medalje.

Ozvučenje je, piše se, bilo postavljeno tako da se s većine mjesta nije jasno čulo tko skače, glazba između nastupa jedva se razabirala, a semafori su kasnili s informacijama. Nakon ženskog natjecanja još se vjerovalo da je riječ o ‘dječjim bolestima’ prvog dana, no muško natjecanje donijelo je još goru sliku.

‘Ako možete normalno razgovarati telefonom usred gomile, bez slušalica i bez da se nadglasavate – jasno je da nema atmosfere’, stoji u tekstu.

Organizatori ‘ubili’ navijanje

Posebno su na udaru stroge kontrole i zabrane navijačkih rekvizita. Navijači tvrde da su im oduzeti veliki transparenti, zastave, trube i zvečke, što je praktički onemogućilo stvaranje ikakvog navijačkog naboja.

‘Uzeli su nam sve – od velikih zastava do zvečki i truba’, ogorčeno je rekao jedan slovenski navijač u Slovenskoj kući u Predazzu.

Poruka sunarodnjacima koji tek dolaze jasna je i prilično sumorna:

‘Ne očekujte atmosferu iz Planice, Ljubna, Novogodišnje turneje, a kamoli Poljske.’

Olimpijske igre jesu spektakl – ali ne za gledatelje?

Slovenci priznaju da su Olimpijske igre i televizijski spektakl, mjesto gdje se rađaju novi junaci – od Philippa Raimunda do Kacpera Tomasiaka i Rena Nikaida. No ističu da sport ne postoji bez gledatelja koji plaćaju ulaznice i dolaze nešto doživjeti.

Zaključak je nemilosrdan: ako se od sportaša traži da budu najbolji baš tog jednog dana u četiri godine, onda bi se isto trebalo očekivati i od organizatora. A u Predazzu, poručuju Slovenci, to zasad nije slučaj.