Odluka Ivana Perišića da zamijeni dres Wolfsburga onim Intera s jedne je strane razumljiva, ali s druge, one čisto sportske, vjerojatno njegovu karijeru gura u krivom smjeru...

Za početak, treba razumjeti stvari iz perspektive samog igrača. Perišić ima 26 godina, a na početku 2016. navršit će i 27, čime je ušao u fazu karijere kada treba potpisati posljednji veliki ugovor. Onaj u Wolfsburgu trajao je još do 2017. te ako igrač i njegov agent nisu mislili da će dobiti tražene uvjete ili produženje kakvog su željeli, logična želja bio je odlazak iz kluba. Tu na scenu stupa Inter, s kojim je Perišić za samoga sebe potpisao idealan petogodišnji ugovor (vjerojatno ugovor života) s kojim si je osigurao mirni tijek karijere posljednjih nekoliko godina. U ovoj fazi karijere, lako je razumjeti zašto je baš taj, financijski aspekt, ključan faktor odluke i ne treba nikome zamjerati što je tako. A mora da je to odlučilo kod Perišića, jer sve ostalo i nema pretjeranog smisla...

Naime, Wolfsburg je prošle sezone bio viceprvak Bundeslige te ekipa koja će ove sezone igrati Ligu prvaka. Igraju stilom koji u potpunosti odgovara Perišiću, a Ivan se posljednjih nekoliko sezona tamo nametnuo kao druga ili treća violina, odmah iza Kevina de Bruynea, koji je ovoga ljeta postao najskuplji igrač prijelaznog roka kada je za 75 milijuna eura prodan u Man City. Dakle, odlaskom Belgijanca stvorila se prilika za našeg reprezentativca da se i dodatno popne u hijerarhiji ekipe koja će ove godine svakako igrati Ligu prvaka te koja ima dovoljno igračkog talenta kako bi slično ponovila i narednih nekoliko godina.

Ne treba posebno objašnjavati zašto je Liga prvaka ne samo najjače klupsko nogometno natjecanje, već i najjače nogometno natjecanje na svijetu. Svi igrači žele se u njemu okušati, jer to znači redovito igrati protiv onih koji su najbolji i točno vidjeti koliko si visoko ili nisko na profesionalnoj skali. Ukratko, to je prilika da se igrač u isto vrijeme pokaže na najvećoj sceni, ali i sam sebe testira te eventualno s klubom dođe do onoga što sanjaju svi koji se počnu baviti nogometom. Tu istu priliku Ivan Perišić u Interu neće imati...

Što ga čeka u Interu?

Inter je prošlu sezonu okončao na osmom mjestu Serie A, a sezonu prije toga bio je peti. Dakle, više nije riječ o klubu koji redovito drži neko od mjesta u vrhu prvenstva, te je sposoban uvijek biti blizu borbe za naslov. Strogo igrački i organizacijski gledano, Juventus i Roma, a onda i Napoli, bili su dosta ispred Intera posljednjih nekoliko godina. Klubu sada tek predstoji povratak u konkurenciju za sam vrh, a iako su u prva dva kola ostvarili jednako toliko pobjeda, njihova igra djeluje sve samo ne uvjerljivo i teško je zamisliti ijedan scenarij po kojem bi ove godine bili uključeni u borbu za naslov. Juventus šepa na početku, ali oni će se oporaviti, dok Roma također djeluje kao značajno kvalitetnija momčad.

Čak i da Inter ostvari to treće mjesto (borba za njega recimo da je neka realnost), prošle su dvije godine pokazale da ono samo ničime ne garantira i Ligu prvaka. Prošle godine Napoli, a ove Lazio redom nisu prošli posljednje pretkolo, a Athletic Bilbao te pogotovo Leverkusen pokazali su koliko talijanski nogomet zapravo kaska za onim što se igra u Španjolskoj ili Njemačkoj. Ništa lakše ne bi talijanskim klubovima bilo i da su primjerice dobili Šahtar ili Monaco. Upravo takvi (relativno) uvjerljivi porazi ekipa koje su ostvarile značajno bolji plasman i igru od Intera svjedoče koliko je Inter trenutačno zapravo daleko od europske elite i same Lige prvaka. Ista stvar vrijedi i za cijelu Serie A, čiji su klubovi prošle godine napravili dobre stvari u Europskoj ligi, ali jednako je tako samo Juventus pokazao da se može nositi s jakom konkurencijom u Ligi prvaka. S druge strane, prošle smo godine u osmini finala Lige prvaka vidjeli četiri njemačka kluba - Bayern je došao do polufinala, Bayer je tada tijesno ispao protiv Atletica, Schalke umalo izbacio Reala, a Borussia izgubila od Juventusa.

Sve to jasno dokazuje kako je Perišić otišao iz jače u slabiju ligu, iz kluba koji je dobro posložen i spreman redovito igrati Ligu prvaka u klub koji je tek u fazi reorganizacije, te iz stabilne u nestabilnu sredinu. Sasvim se lako može dogoditi da u sljedeće tri godine Perišić niti ne zaigra Ligu prvaka, a to će ujedno biti i tri posljednje sezone u kojima će još moći igrati na svom maksimumu (s obzirom na njegovu poziciju te karakteristike, sasvim je očekivano da će pad slijediti kako dođu 30-te). Kada se sve to zna, njegova odluka je u strogo igračkom smislu - vrlo loša! Pa ipak, ako se vratimo na početak teksta onda je sve jasno te iz te perspektive treba ga razumjeti zašto je donio odluku koja je dobra za novčanik, ali vjerojatno loša za njega kao igrača...

Uključite se i vi u raspravu – registrirajte se na Tribina.hr, informirajte se o vlastitoj reputaciji i sudjelujte u stvaranju sadržaja nogometnog communityja!