gobac mu je nudio i novac

Ćavar otkrio tajnu staru 22 godine: 'Nisam 2003. odbio igrati za Hrvatsku! Evo što je točno bilo'

04.02.2025 u 22:33

Bionic
Reading

Patrik Ćavar je za mnoge ne samo najbolje lijevo krilo ikad, već jedan i od najboljih rukometaša svih vremena. Sa Zagrebom je bio dvostruki prvak Europe, s Barcelonom isto, a s reprezentacijom Hrvatske ima europsku broncu, svjetsko srebro i olimpijsko zlato.

Hrvatska je nakon te zlatne Atlante 1996. pala u rukometni ambis, a vrhunac kraha dogodio se na EP-u 2002. kad je završila zadnja u Europi. Novi izbornik Lino Červar je za akciju SP 2003. u Portugalu zvao i Ćavara, ali Pako nije na kraju bio u sastavu koji je uzeo senzacionalno zlato.

Neki su tada pričali da je odbio igrati jer je reprezentacija slaba, čak se pojavio i tekst u kojem je navodno rekao 'kako ne želi igrati za reprezentaciju utakmice za 7., 10 mjesta.' U opširnom i jako zanimljivom podcastu za Net.hr Ćavar je otkrio što se zapravo tada dogodilo.

'Odbio nisam, ovo su bile moje riječi - ne mogu igrati za reprezentaciju, a ne neću. To je bilo 2003. prije Portugala. Igrao sam onda u Granollersu, a sad ću ti ispričati malo širu priču oko toga zbog čega i kako', rekao je Patrik Ćavar i objasnio što se dalje događalo.

'Za mene je reprezentacija uvijek bila svetinja, ljubav i velika čast, bila i ostala. Nije istina da nisam htio igrati za reprezentaciju, tj da sam odbio igrati za Hrvatsku jer nisam htio, nego jer sam bio pun ozljeda tipa što sad ima Duvnjak, te mikrorupture, pa ja sam ih imao poslije Barcelone ne mogu pobrojati koliko i to sam rekao ljudima iz HRS-a, pričao i sa Zoranom Gobcem. Rekao sam mu - Zoki, jednostavno više ne mogu igrati turnirski sistem utakmica da u 12 dana odigram 7-8-9 utakmica. Jednostavno ne mogu, moja muskulatura to jednostavno više ne podržava. Rekao mi je - ajde dođi, pomozi. Odgovorio sam mu da jednostavno ne mogu, fizički nisam mogao, patio sam se, sav sam bio izrauban, nikako nisam mogao, ne da nisam htio, nego nisam mogao. Baš su mi se tada redale ozljede kao na traci. Gobcu sam objasnio razloge koji su bili točni i on mi je nudio i novce da igram za reprezentaciju, što sam ja odbio. Rekao sam mu - 'Zoki, kakvi novci, nisi mi to uopće ni trebao spomenuti. Za reprezentaciju sam igrao uvijek kad sam bio zdrav. Jer, klub je posao, a reprezentacija je nešto sasvim drugo - obitelj, nacionalni naboj, nisam bez veze spomenuo da mi je najdraži trofej zlatna olimpijska medalja koju smo osvojili za Hrvatsku.'