RTL je proteklog mjeseca proslavio 15 godina postojanja, a Tomislav Jelinčić prvi je prije 15 godina pozdravio gledatelje te televizije. Bio je mladić u dvadesetim godinama, bez djece, ali sa zavidnim novinarskim iskustvom. Danas je to pak muškarac u 40‑ima, sa suprugom i četvero djece. (P)ostao je najjača karika - zaštitno lice RTL-ove središnje informativne emisije te je tijekom godina osvojio brojne nagrade za svoja televizijska, ali i dokumentarna ostvarenja.

Koji su vam trenuci u dosadašnjoj karijeri bili najdraži, a koji najteži?

Najdraži su mi bili upravo ti najteži trenuci, a iz njih sam izišao jači i iskusniji, s ožiljkom, dva više, ali to je takav posao.

Možete li se prisjetiti najboljeg, najkorisnijeg savjeta koji ste dobili od nekoga iz svoje struke?

Sjajan sam savjet dobio još u televizijskim počecima na HTV-u, kada mi je urednica Inja Svetl rekla: 'Tomek, televizija je igračka za odrasle. Igraj se!' I eto, sljedećih dvadesetak i nešto godina ne prestajem s tom igrom.

Koje su to profesionalne kvalitete što ih moraju imati novinari RTL-a?

Jednostavno moraju biti novinari, što i nije uvijek jednostavno i lako.

Što činite kako ne biste upali u rutinu i zasitili se posla? Imate li kakve rituale kojima si osvježavate poslovnu svakodnevicu?

U informativnom programu nikad nije dosadno, svaki je dan drukčiji i s novim izazovima, posebno kad radiš vijesti u Hrvatskoj - tu nema upadanja u rutinu jer nikad ne znaš gdje bi sve moglo završiti.

Što radite za vrijeme trajanja priloga u studiju?

RTL Danas je živa emisija u kojoj se cijelo vrijeme nešto događa i razvija pa je koncentracija itekako potreba jer nikad ne znaš gdje bi što moglo iskrsnuti. Puno komuniciram sa suvoditeljicom Jelenom Pajić ili Anom Brdarić Boljat o tome tko će, kad će, s kim će i kako će. Zabavno je.

Pamtite li najstresniji dan na poslu i možete li nam ga ispričati? Koja je najgora najava što ste je morali izgovoriti?

Ne volim priopćavati vijesti o stradaloj djeci, to me uvijek drmne i svaka pročitana informacija u tom kontekstu mi je najgora. A paradoksalno, sigurno najstresniji dan bio mi je kada me nije bilo na rasporedu i nisam imao što raditi. Srećom, nije dugo trajalo.

Kako se uspijete 'skulirati' kad se dogodi da vam se omakne neka pogrešno pročitana riječ ili dođe do tehničkih problema?

Pomislim da sigurno nitko doma pred televizorom nije to vidio ni čuo, a Jeleni kažem da nikom ne kaže i idem dalje.

Je li estradnim i holivudskim temama mjesto u informativnoj emisiji? Ili je infotainment stvar prošlosti?

Nisam sklon generaliziranju o tome treba ili ne treba, ali ako urednički kolegij uz argumente procijeni da gledatelji trebaju znati nešto, onda to i emitiramo. Estrada je dio našeg i svakog drugog društva, pa ako je neki zanimljiv fenomen u pitanju, nema razloga da na teren istog trena ne krenu RTL-ove stručnjakinje i za to područje - Ružica Đukić i Maja Oštro Flis.

Smiju li novinari imati stav i smeta li im to da budu nepristrani?

Novinari moraju imati svoj stav! Kada je njihov zadatak biti analitičar ili komentator, onda će njihov stav biti i vidljiv, no ako moraju izvijestiti o nekom događaju te prenijeti poslane poruke i informacije gledateljima, tada profesionalnost mora u stranu potisnuti osobne stavove i bilo kakvu pristranost.

Drugu diplomu stekli ste iz filmske i TV režije. Gdje je stalo snimanje dokumentarca o Klepetanu, Malenoj i dida Stjepanu?

Nije stalo, kreće se, a dokumentarac bi trebao biti gotov do kraja godine. Priča je izuzetno kompleksna, u mnogo slojeva, a Stjepan je izvanserijska osoba koja se ne rađa svaki dan i na koju bi Hrvatska trebala biti ponosna.

Kako to izgleda kada stignete doma? Jeste li odmah u akciji – park, igranje – ili morate malo predahnuti i posvetiti se sebi?

Akcija nikad ne prestaje i to je najveće zadovoljstvo dana!

Biste li svojim klincima savjetovali da se bave ili klone ovog posla - medija?

Ne bih se pretjerano miješao u njihov izbor jer najvažnije je da rade ono što vole i pritom vole ono što rade. A ako me i pitaju za savjet, moj će biti sportsko novinarstvo i snimanje dokumentarnih filmova.

Jesu li i vaša djeca ovisna o gadgetima, mobitelima, tehnologiji? Kako to rješavate? Što biste savjetovali roditeljima po tom pitanju?

Gadgeti su naša sadašnjost, pa kad su već tu, hajdemo ih kao roditelji korisno iskoristiti. Mogu biti sjajan motiv djeci za uredno izvršavanje dnevnih obveza, domaćih zadaća, lektire i pospremanja nereda u dječjoj sobi. Uz, naravno, precizno određivanje vremena korištenja, a toga se držimo svi u kući.

U kojim privatnim stvarima uživate?

Uživam u sportu i volim igrati košarku sa svojom ekipom dva puta tjedno, ali i gledati djecu na rukometnim i atletskim natjecanjima. Nema ljepšeg ni od produkcija u glazbenoj školi sina Vida, a o majstorijama koje na pozornici izvodi ženin zbor ne moram ni govoriti. Sport i glazba, dobra knjiga, zanimljiv dokumentarac, hladno pivo sa šogorima ili frendovima... Puno je stvari, a malo vremena.

Imate odličan posao, prekrasnu obitelj – kakve su vam još želje?

Mir u svijetu.