TV KRITIKA ZRINKE PAVLIĆ

Sulejman nas nije osvojio silom, nego televizijom

20.12.2012 u 13:38

Bionic
Reading

Prije nekoliko mjeseci pitali smo se hoće li srca hrvatskih sapuničaroljuba brže zagrijati Sulejman Veličanstveni ili druga sezona prošlogodišnje turske miljenice, sirote djevojke Fatmagul. Sada više nema nikakve sumnje - Sulejman je pokorio Hrvatsku onako kako prije nekoliko stotinjaka godina nije uspio. Što ne ide silom - ide, izgleda, televizijom

Nema više nikakve sumnje - serija 'Sulejman Veličanstveni' sapuničarski je fenomen sezone, ako ne i godine. Internetski komentatori mogu se do besvijesti ljutiti kako nemaju pojma tko to gleda - činjenice govore da lažu. Svi znamo barem jednu, a najvjerojatnije i više osoba koje gledaju Sulju. Turska je serija izvornoga naslova 'Veličanstveno stoljeće' osvojila Hrvatsku onako kako sâm Sulejman to nije uspio učiniti prije nekoliko stotina godina. Kada je Rimsko Carstvo u doba antike osvojilo Grčku pa se grčka kultura naglo proširila rimskim domovima, nastala je uzrečica: Pokorena Grčka pokorila je Rim. Nešto se slično dogodilo s Turcima, Sulejmanom iHrvatskom. Nisu nas uspjeli osvojiti silom u doba njegove vladavine, ali su nas sada osvojili televizijomO tome je li i ovdje, kao i u slučaju Grčke i Rima, riječ o kulturi ili nečemu mnogo prizemnijem, ne vrijedi raspravljati. Sulejman utjelovljen u liku glumca Halita Ergenca neosporna je pop-kulturna činjenica godine u Republici Hrvatskoj i njezinu TV eteru.

Zašto je 'Sulejman Veličanstveni' tako popularan među domaćim gledateljima? Donekle je to zbog određene povijesne i tradicijske bliskosti jer Osmansko Carstvo nam je stotinama godina bilo prvi susjed i snažan kulturni utjecaj, mnogi su od građana RH i sami potomci Turaka koji su se naselili na ove prostore za širenja toga imperija na naše krajeve te nam drevni običaji prikazani u seriji o Veličanstvenom nisu sasvim nepoznati ni strani. No još su nam bliskiji i poznatiji oni događaji, običaji, pa i događaji kakvi se prikazuju u domaćim sapunicama kao što su 'Larin izbor' i 'Ruža vjetrova' pa ih je Suljo svejedno od početka prikazivanja do danas potukao do koljena. Tu na scenu, međutim, ulijeće moment egzotike, Orijenta i bogate prošlosti - vrlo popularnih i često korištenih sastojaka petparačkih romana, priča, filmova i serija, u kojima se trivijalna radnja i jednodimenzionalni likovi čine zanimljivijima oblačenjem u raskošne kostime prošlih vremena te tajnovite intrige dvorova i harema.

Nijedna druga serija koja se trenutačno prikazuje na domaćim televizijama ne može po tim, gore pobrojanim elementima konkurirati Sulji. Naizgled povijesna dramska serija, koja do neke mjere doista i jest utemeljena na činjenicama - gledateljstvu je de facto zanimljiva zbog onoga što prikazuje 'iza scena' velikih povijesnih zbivanja i što se ne može pronaći ni u jednom povijesnom udžbeniku na kugli zemaljskoj. Haremske spletke, ljubavni trokuti, četverokuti i pentagrami, međusobna nadmudrivanja sultanija i raznih drugih djevojčura zavijenih u svilu i kadifu... TO je ono što gledatelje drži prikovanima uz ekran, a ne povijest. Povijest je tu samo izvrstan izgovor za gledanje, opravdanje koje se servira prijateljima i okolini čija je naklonost sapunicama nešto suzdržanija.

Još je jedan razlog zbog kojega je 'Sulejman' tako popularan, a koji ujedno i objašnjava zašto će u Hrvatskoj turske kvazipovijesne sapunice uvijek biti mnogo gledanije od, primjerice, jednako kostimiranih, jednako u povijest smještenih i jednako 'susjednih' Showtimeovih 'Borgija' (osim puke činjenice što 'Borgije' nisu sapunica). Prikaz romansa, borbi za moć i inih većih te manjih zapleta u 'Sulejmanu' izrazito je patrijarhalan. Jest, u središtu su serije žene i njihove su haremske spačke ono što gledatelje najviše zanima, ali sve žene u 'Veličanstvenom stoljeću' prije svega su definirane svojim odnosom s muškarcima. One su iznad svega kćeri, majke, supruge, priležnice, otetedjevojke iz kolonija - i na njihovu se odnosu sa sultanom i drugim moćnim muškarcima s dvora zasniva ne samo njihova moć, nego koji put i čisti opstanak. Istina, 'Sulejman' se u tome mnogo ne razlikuje ni od drugih turskih, pa ni meksičkih i u krajnjoj liniji hrvatskih sapunica (čiji su tvorci isto tako nanjušili da gledatelji padaju na patrijarhat, žene pod skutima pomalo mračnih junaka, vjeru, boga i majčinstvo) - ali to zbog 'povijesnog konteksta' izraženija komponenta patrijarhata zacijelo mu ne odmaže u popularnosti



Scena iz 'Sulejmana Veličanstvenog' s parodijskim srpskim titlovima


Na kraju krajeva, tu je i vješta PR-mašina koja stoji iza serije
, a koja medije neprekidno hrani pričama o kontroverzijama koje serija izaziva u matičnoj državi, o ljubavnim i drugim nedaćama glavnih glumaca te o bizarnim epizodama u kojima obožavatelji i obožavateljice čine svakojake gluposti ne bi li se približili ili što više nalikovali svojim ljubimcima. Potonje se već počelo širiti i na Hrvatsku. Prije dvadesetak godina, dok je domaćim TV-eterom harao virus naziva 'Santa Barbara', jedna je bakica iz Like ili Dalmatinske zagore naručila misu za glavnu junakinju Eden, koja je nekoliko desetaka epizoda bila zatočena u otimačevu podrumu. Sada, koliko čujem, brojne mlade i Hrvatice srednje dobi boje kosu u posebnu nijansu crvene ne bi li više nalikovale sultaniji Hurem, a nedavno sam čula da je jedna čak od zubara zatražila da joj protezu izradi s izbačenijim očnjacima, kakve ima glavna junakinja popularne serije.

Sve dok se takve priče šire javnošću, sve dok plavooki Halit Ergenc s medijima dijeli pojedinosti o svojem braku, sve dok povijesno utemeljeni 'Sulejman Veličanstveni' donosi dovoljno dobro kostimiranih haremskih intriga i sve dok su žene u toj seriji - na 'mjestu koje im pripada', RTL ne mora brinuti za gledanost. Suljo je sapuničarski prvak 2012. godine. A mogao bi biti i sljedeće.