U novoj knjizi, nastaloj iz rukom pisanih bilježaka, neumorna pjevačka diva Zdenka Kovačiček otvara vrata iza kulisa: piše o iluzijama i sjenama estrade, o prevarama, razočaranjima i nepravdama, ali i o trenucima trijumfa, umjetničkoj slobodi i ženskoj snazi koja je preživjela sve testove života.

U razgovoru za tportal otkriva kako je nastajala autobiografija koju je godinama pisala u naletima inspiracije, zašto je odlučila više govoriti o glazbi nego o sebi te kako je i u 81. godini ostala jednako znatiželjna i neukrotiva kao na početku karijere. Govori o tome što doista znači biti slobodna žena na 'muškoj' glazbenoj sceni i kako je komplimenti unuka danas vesele jednako kao nekada nagrade i hitovi.

Kad ste odlučili napisati autobiografiju i kako je tekao taj proces?

Biografiju sam počela pisati prije četiri godine. Nisam stalno pisala, već kad sam dobila inspiraciju ili se nečeg prisjetila. Zapravo, počela sam pisati od kraja prema početku jer su se posljednjih godina dogodile neke velike stvari. Cijelu 2025. godinu radila sam s urednicom Anjom na uređivanju teksta i odabiru fotografija.

Vaš kolega Željko Bebek izjavio je da 'autobiografija predstavlja štivo u kojem autor mora reći sve o sebi'. Slažete li se s time i jeste li se i vi držali toga?

To što Željko Bebek kaže, to je njegov stav. Pisala sam više o našem poslu, glazbi, nastupima, kritikama, odnosu s kolegama, a manje o sebi. To je moj pogled na moju karijeru i stav prema njoj.

Koliko vam je vremena trebalo da sve uspomene prenesete na papir i je li bilo trenutaka u kojima ste poželjeli odustati od pisanja?

Nisam nijednom pomislila odustati.

Slobodna, tvrdoglava, svoja

Koje ste situacije iz života željeli istaknuti u knjizi, a koje ste možda i prešutjeli?

Pisala sam o događajima za koje sam smatrala da su zanimljivi iz mog profesionalnog života jer ljudi imaju krivu predodžbu o životu estradnih zvijezda. Sve to izgleda bajkovito, glamurozno, a nije baš tako. Ima tu i razočaranja, praznina, teških trenutaka, prevara, laži. Sve to treba preživjeti i ići dalje. Bilo je nekih stvari koje sam prešutjela, u dogovoru s urednicom, da ublažimo neke moje oštre reakcije na neke događaje. Tako smo dobili neki balans dobrog i lošeg u cijeloj priči.

Koliko ste bili iskreni i bez filtara u opisivanju nekih težih trenutaka iz karijere?

Upravo takve situacije opisala sam i na njih odgovorila bez filtara. Isto tako sam prozvala neke kolege koji su me doslovno prevarili ili, bolje reći, iskoristili i nikad se nisu ispričali. Njih sam prozvala imenom i prezimenom.

Koju poruku želite da čitatelji ponesu nakon čitanja knjige 'Slobodna kao mačka'?

Upravo to da sam bila slobodna, tvrdoglava, svoja, sama sam krojila i odabirala svoje projekte, nisam slijedila trendove...

Jeste li pročitali neku autobiografiju koja je na vas ostavila dojam?

Pročitala sam puno biografija, a dojmila me se ona Tine Turner.

Već s pet godina znali ste da ćete biti na sceni i postigli ste zavidne uspjehe. Što biste voljeli da ste još ostvarili na profesionalnom i osobnom putu?

S pet godina odlučila sam biti na sceni, i tako je i bilo. Uglavnom sam ostvarila sve zacrtane želje, ali još ih ima – sve ovisi o mogućnostima, idejama, a pitanje je koliko ću ih još realizirati. To ovisi o puno faktora, na koje ne mogu utjecati.

Koja je odluka u vašoj karijeri bila najodvažnija i što ste time dobili?

O tome ne razmišljam na taj način. Nikad nisam očekivala da ću nešto dobiti!

'Obitelj je moja oaza'

U vremenima u kojima se gotovo svaka kreacija može nazvati contentom, po čemu vi i dalje prepoznajete razliku između istinske umjetnosti i puke proizvodnje?

Danas ima sve manje umjetnosti, a sve više puke proizvodnje. Ne kategoriziram glazbu na taj način. Ako mi se nešto sviđa, to je to.

S kojim ste se preprekama najviše suočavali kao žena na glazbenoj sceni?

Najteže je ženi koja nema podršku partnera, koja nema menadžera, koja se snalazi sama u muškom svijetu. Na polju glazbe ipak vladaju muškarci.

I nakon toliko životnih uspona i izazova zračite strašću prema glazbi i stvaranju. Što vas danas najviše motivira za nove pjesme i nastupe?

Motiviraju me istraživanje, neizvjesnost rezultata, nešto novo, neistraženo, glazba, glazba... i samo glazba.

Koliko je obitelj utjecala na vašu profesionalnu snagu i kreativnost?

Obitelj je moja oaza. Opuštena sam kad se igram s unukom i uživam u njegovu odrastanju.

Na vama se ne vidi da imate 81 godinu! Izgledate fantastično! Koja je vaša tajna?

Nema tajne – uredan život, odgovornost prema poslu, iskustvo, dobar bend, pravi diskograf, odlični suradnici, opuštenost.

Unuk joj je najveća sreća

Na što ste najponosniji u odnosu s kćeri Tinom?

Najponosnija sam na to što je odgovorna i dobra novinarka.

Koliko vam uloga bake donosi radosti i koliko ste vezani uz unuka?

Moj unuk je moja najveća sreća. On pokazuje interes za ritam i glazbu, a najslađi je kad mi daje komplimente za pjevanje i izgled – pravi je mali šarmer.

Pokazuje li interes za glazbu ili umjetnost i želite li da i on nastavi obiteljsku tradiciju?

Hoće li ići mojim stopama, to će on odlučiti, na to ne mogu utjecati, ali bih voljela da svira neki instrument. Za to treba još vremena, tek su mu četiri godine. Sve u svoje vrijeme.